Svakoga jutra sunce svojim zrakama miluje cvijeće na čijim se laticama nižu kapi jutarnje rose. Ptičice se polako pripremaju za izvedbu najljepših melodija, a priroda je razdraganija no ikada prije.

Sve su to slasti koje nam pruža mjesec svibanj. Za mnoge je to najljepši mjesec u godini koji nam bar na trenutak daje predokus nečeg tajanstvenog i savršenog.

Svakoga jutra imam osjećaj kao da se raj spustio na Zemlju. I baš to treba čovjeku koji se umorio, čovjeku koji je zaboravio da može uživati u nečemu što ima.

Ljepota okruženja ti daje mogućnost da shvatiš veličinu Onoga koji je stvorio sve pa i tebe samoga. To je povratak u krilo Onoga koji je uvijek tu .

No nije sva ljepota mjeseca svibnja sadržana u skladu ionako lijepe prirode. Naime, mjesec svibanj je posvećen našoj Nebeskoj Majci. Druga nedjelja mjeseca svibnja, poznatija je kao dan majki ili Majčin dan.

Dok sam još bila dijete za mene je svibanj nosio određenu dozu straha. Pitanja poput onih „Što ću pokloniti svoj majci?“ razdirala su me, no na kraju bih uvijek u moru lijepih stvari izabrala bar nešto za svoju majku. Za mene je to bio dan kada sve ono što osjećam cijeli život mogu prikazati na vidljiv način.

Vođeni mišlju da to ne treba ostati samo oznaka djetinjstva, došli smo na ideju da bismo mogli razveseliti naše majke. U nekoliko redaka pokušat ću vam opisati to nedjeljno jutro .

Rano ujutro dok je sunce izlazilo, uputila sam se do crkve na Brijegu. Pored crkve su se okupili framaši koji su još uvijek bili pospani. Bez obzira na pospanost nisu krili oduševljenje za onim što je uslijedilo.

Prije nego što smo počeli dijeliti citate majkama, okupili smo se u Pastoralnom centru. Tu smo kroz smijeh prepričavali reakcije naših majki na iznenađenja.

Po završetku svete mise uputili smo se s košaricama ispred crkve. Tamo smo zatekli majke koje nisu prikrivale svoje oduševljenje, a nakon cijele akcije i mi smo bili zadovoljni.

Naša likovna sekcija uložila je puno truda u izrađivanje citata, ali osmijeh jedne majke najveća je plaća.

Dok smo bili ispred crkve kroz glavu mi je prolazilo pitanje „Tko je za mene majka?“ Bez obzira na tišinu u najdubljim porama moga bića, odgovor se ipak nazirao.

Majka je ona osoba koja uvijek tu, koja te voli od trenutka tvoga postojanja. To je osoba koja te poput prirode vrati u pravo krilo i na pravi izvor.

Naša Nebeska Majka bi trebala biti uzor svim majkama. Ona je bila uz svoga sina do posljednjeg trenutka. Gledala ga na križu izudarana, izranjena, izmučena. Svi su okretali od Njega glavu osim Majke.

I u našim životima je slično. I kada joj je teško, i kada ima posla, i kada se naljuti, i kada joj je dan loš, uvijek je tu. Misli su šetale od jednog do drugog događaja neobičnom brzinom i svaki odgovor se činio prihvatljivim.

Nakon kratkog razmišljanja pridružila sam se društvu framaša u kojem nije nedostajalo smijeha. Vrijeme do 12 h brzo je prošlo. Polako smo se počeli razilaziti s Brijega.

Nažalost, ne možemo reći da je odaziv framaša u ovoj akciji bio velik. Iz različitih razloga, bilo opravdanih ili neopravdanih, nisu došli. Ako su uljepšali jutro svojim majkama mi im opraštamo.

Kada sam došla kući na stolu me čekao ručak. Više nisam razbijala glavu pitanjem „Tko je za mene majka?“, jer sam imala vidljivi odgovor. Majka je stvarno jedina osoba koja uvijek razmišlja o tebi. Majke zaslužuju ljubav svaki dan, i treba im uzvratiti koliko su nam dale.

To je bilo još jedno događanje koje je obilježilo mjesec svibanj u našem bratstvu. Nadamo se da će ova gesta u našem bratstvu oživljavati iz godine u godinu, a do tada neka vas prati zagovor naše Nebeske Majke Marije.

Mir i dobro