Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru
Srijeda, 03. svibnja 2017. | Broj čitanja: 973
 
 

U noći s petka na subotu dva autobusa krenula su s Brijega prema Vukovaru. Krenuli smo na Susret hrvatske katoličke mladeži pod vodstvom našeg duhovnog asistenta fra Gorana Ćorluke i profesorice Monike Bošnjak.
Ovo je priča koja je kratko trajala, ali svako novo prijateljstvo, iskustvo, misli, osjećaji, riječ, pogled i pjesma ostaju urezani u naše srce.

 

 

 


Dakle, nakon cjelonoćne vožnje stigli smo u Đakovo u ranim jutarnjim satima. Prvo smo nešto prigrizli te malo prošetali đakovačkim ulicama, a nakon toga otišli do poznate đakovačke katedrale. Jedan svećenik nam je pričao o povijesti katedrale te tumačio pojedinosti te neoromaničke građevine. Za đakovačku katedralu svakako da je najpoznatiji biskup Josip Juraj Strossmayer čiji se grob nalazi u njoj.

 

 

 

 

Nakon Đakova krenuli smo prema Ladimirevcima gdje smo bili smješteni. Pričekali smo da domaćini dođu po nas te smo imali slobodnog vremena do 16h. Hvala svim ljudima dobrog srca koji su otvorili vrata svojih domova te učinili da se osjećamo kao kod kuće.
U 16h išli smo u Bizovac gdje je bio organiziran program za sudionike SHKM-a. Tu smo prvo čuli dobrodošlicu župnika, a zatim je uslijedilo upoznavanje, predavanje na geslo susreta: "Krist nada naša", rad po grupama, pjevanje, ples...
U 19h bilo je klanjanje u župnoj crkvi sv. Križa u Ladimirevcima, a potom smo otišli na večeru u obitelji kod kojih smo bili smješteni.
Oko 21h išli smo u Valpovo gdje je bila zabava na glavnom trgu te se vratili oko 23h. Druženje smo nastavili u Ladimirevcima.

 

 

 


Sljedeći dan u jutarnjim satima krenili smo prema Vukovaru. Zbog prevlike gužve jedan dio puta smo propješačili. Ubrzo nakon što smo se smjestili na travnjak ispred dvorca Eltz, započelo je svečano misno slavlje kojeg je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić uz koncelebraciju niza biskupa iz Hrvatske i BiH. Na početku mise mladima se obratio apostolski nuncij D'Errico koji je rekao kako se u susretu očituje nada Crkve Božje za Hrvatsku. Evanđelje je navješteno na latinskom i bizantskom obredu, a potom je nadbiskup započeo propovijed riječima: "A mi se nadasmo."
U svojoj propovijedi istaknuo je kako nas ne iznevjeri Bog niti ljudi nego naša očekivanja.
Na kraju mise predsjednik biskupske konferencije mons. Želimir Puljić objavio je kako je sljedeći SHKM u Zagrebu 2020.g. Nakon mise usljedila je podjela ručka te slobodno vrijeme. Slobodno vrijeme iskoristili smo na različite načine: neki su posjetili Ovčaru, Memorijalni centar, Borovo naselje, bolnicu, neki su uživali u programu, a neki pak šetajući po centru grada. U 18h bio je koncert na kojem su nastupili: Miroslav Škoro, Alan Hržica, sestre Husar i Opća opasnost. Atmosfera je bila više nego odlična. Po završetku koncerta ostali smo na autobusnom kolodvoru pjevajući hercegovačke i slavonske pjesme te sklapajući nova prijateljstva. Ostajalo nas je sve manje što je značilo kraj desetog SHKM-a, ali ne i kraj sklopljenih prijateljstava i onog što smo doživjeli u proteklih nekoliko dana.

 

 

 


Teško je utisnuti među slova jednu minutu, a kamoli par dana...
Bilo kako bilo, svi smo mi susret doživjeli na neki svoj način ali svi smo spoznali jedno da je "Krist nada naša." Vjerujem da bi svi koji su bili dio ovog susreta već sada htjeli doživjeti sve ponovo, sa svime onim lijepim, ali i onim nesavršenim.
Završavam ovaj izvještaj ulomkom iz jednog starijeg teksta s ove stranice: "Postoje trenutci koji su u nama, trenutci na koje se čovjek uvijek vraća. Postoje ljudi koji nas oduševe. Postoje mjesta koja nas uvijek zovu natrag. Negdje duboko u nama, ondje gdje kraljuje Vječnost, naš identitet započinje svoje oblikovanje. On je uvijek spoj naših trenutaka, mjesta i osoba. I Osoba."

 

 

 

 

P.S. Sljedeću ovakvu kratku priču pročitajte za tri godine, a njezina radnja odvijat će se u Zagrebu.

Mir Vam i dobro! 

- Mirna Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Uvođenje u novicijat i postulaturu u Bijelom Polju
17/09/17 | Broj čitanja: 1991 | Autor: mostar.ssfcr.org
» Prvi službeni sastanak
16/09/17 | Broj čitanja: 474 | Autor: Anamaria Skoko
» Jer si predivan, jer si njegov...
08/09/17 | Broj čitanja: 245 | Autor: Kristina Ivanković
» Novi duhovni asistent Frame Široki Brijeg
06/09/17 | Broj čitanja: 1182 | Autor: frama.ba
» Doživotni zavjeti fra Antonia Muse
05/09/17 | Broj čitanja: 524 | Autor: jabuka.tv
» Jedini
02/09/17 | Broj čitanja: 439 | Autor: Marijana Jurlj
» Najavljujemo: Naš brat fra Antonio polaže svoje doživotne zavjete
31/08/17 | Broj čitanja: 2103 | Autor: frama.ba
» Posljednji neslužbeni sastanak
31/08/17 | Broj čitanja: 423 | Autor: Antea Naletilić
» Mir
25/08/17 | Broj čitanja: 310 | Autor: fra Ivan Slišković
» Peti neslužbeni sastanak
25/08/17 | Broj čitanja: 309 | Autor: Marija Mandić
» Sabor Frame 2017
21/08/17 | Broj čitanja: 441 | Autor: Frama.ba
» Šareni dan
12/08/17 | Broj čitanja: 377 | Autor: Kristina Ivanković
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Prvi službeni sastanak
16/09/17 | Čitanja: 474
Stol riječi
 Gospodine Isuse, i večeras u tišini prebirem svoje misli. Svjesna sam toga da puno stvari ne štima. Cijelo ljeto je za mojim leđima i puno se stvari dogodilo, i svi ti događaji kao da su se prelomili u meni. Prohujali su samo tako i sad se s okusom gorčine u ustima pitam „Jesam li mogla bolje?“ Odmor se približio kraju, ali ja ne osjećam radost u sebi. Osjećam neku težinu koja iz dana u dan pritišće moje biće. Prošla su ta tri mjeseca gdje je bilo previše svega, a premalo Tebe. Letio je dan za danom, a ja sam ostala zatvorena u svojoj ljusci daleko od Tebe.   Isuse, trebam Te. Isuse, dođi i nahrani moje srce, poravnaj sve ono krivudavo, dodirni me svojom ljubavlju. Ispred mene je puno toga, bliže se i naša primanja i obećanja. Pripremi moje srce da ti odlučno i iskreno obećam da ću Te slijediti. Daj mi samo djelić Tvoje snage da krenem ispočetka, da ne očajavam nego da budem uistinu radosna što Te imam za prijatelja. Isuse, pruži mi svoju ruku i povedi me na pravi put. Hvala Ti, jer već osjetim da rasvjetljuješ ovu tamu koja se nastanila u meni.   Kroz glavu mi prolaze Tvoje riječi :“ Gdje su vladari naroda, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, gdje oni koji se igrahu ptica nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato- u što se ljudi uzdaju, te ne bijaše kraja njihovu zgrtanju? I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? Isčezli su, otišli u Podzemlje.“ Tvoje me riječi Isuse još jednom podsjećaju da trebam usporiti svoj korak i ostati blizu Tebi. Pomozi mi da se ne izgubim u vrtlogu svojih želja, zaboravljajući da samo Ti možeš pružiti ono što moja žedna duša traži. Hvala Ti, dragi moj Prijatelju <3
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.