Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru
Srijeda, 03. svibnja 2017. | Broj čitanja: 921
 
 

U noći s petka na subotu dva autobusa krenula su s Brijega prema Vukovaru. Krenuli smo na Susret hrvatske katoličke mladeži pod vodstvom našeg duhovnog asistenta fra Gorana Ćorluke i profesorice Monike Bošnjak.
Ovo je priča koja je kratko trajala, ali svako novo prijateljstvo, iskustvo, misli, osjećaji, riječ, pogled i pjesma ostaju urezani u naše srce.

 

 

 


Dakle, nakon cjelonoćne vožnje stigli smo u Đakovo u ranim jutarnjim satima. Prvo smo nešto prigrizli te malo prošetali đakovačkim ulicama, a nakon toga otišli do poznate đakovačke katedrale. Jedan svećenik nam je pričao o povijesti katedrale te tumačio pojedinosti te neoromaničke građevine. Za đakovačku katedralu svakako da je najpoznatiji biskup Josip Juraj Strossmayer čiji se grob nalazi u njoj.

 

 

 

 

Nakon Đakova krenuli smo prema Ladimirevcima gdje smo bili smješteni. Pričekali smo da domaćini dođu po nas te smo imali slobodnog vremena do 16h. Hvala svim ljudima dobrog srca koji su otvorili vrata svojih domova te učinili da se osjećamo kao kod kuće.
U 16h išli smo u Bizovac gdje je bio organiziran program za sudionike SHKM-a. Tu smo prvo čuli dobrodošlicu župnika, a zatim je uslijedilo upoznavanje, predavanje na geslo susreta: "Krist nada naša", rad po grupama, pjevanje, ples...
U 19h bilo je klanjanje u župnoj crkvi sv. Križa u Ladimirevcima, a potom smo otišli na večeru u obitelji kod kojih smo bili smješteni.
Oko 21h išli smo u Valpovo gdje je bila zabava na glavnom trgu te se vratili oko 23h. Druženje smo nastavili u Ladimirevcima.

 

 

 


Sljedeći dan u jutarnjim satima krenili smo prema Vukovaru. Zbog prevlike gužve jedan dio puta smo propješačili. Ubrzo nakon što smo se smjestili na travnjak ispred dvorca Eltz, započelo je svečano misno slavlje kojeg je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić uz koncelebraciju niza biskupa iz Hrvatske i BiH. Na početku mise mladima se obratio apostolski nuncij D'Errico koji je rekao kako se u susretu očituje nada Crkve Božje za Hrvatsku. Evanđelje je navješteno na latinskom i bizantskom obredu, a potom je nadbiskup započeo propovijed riječima: "A mi se nadasmo."
U svojoj propovijedi istaknuo je kako nas ne iznevjeri Bog niti ljudi nego naša očekivanja.
Na kraju mise predsjednik biskupske konferencije mons. Želimir Puljić objavio je kako je sljedeći SHKM u Zagrebu 2020.g. Nakon mise usljedila je podjela ručka te slobodno vrijeme. Slobodno vrijeme iskoristili smo na različite načine: neki su posjetili Ovčaru, Memorijalni centar, Borovo naselje, bolnicu, neki su uživali u programu, a neki pak šetajući po centru grada. U 18h bio je koncert na kojem su nastupili: Miroslav Škoro, Alan Hržica, sestre Husar i Opća opasnost. Atmosfera je bila više nego odlična. Po završetku koncerta ostali smo na autobusnom kolodvoru pjevajući hercegovačke i slavonske pjesme te sklapajući nova prijateljstva. Ostajalo nas je sve manje što je značilo kraj desetog SHKM-a, ali ne i kraj sklopljenih prijateljstava i onog što smo doživjeli u proteklih nekoliko dana.

 

 

 


Teško je utisnuti među slova jednu minutu, a kamoli par dana...
Bilo kako bilo, svi smo mi susret doživjeli na neki svoj način ali svi smo spoznali jedno da je "Krist nada naša." Vjerujem da bi svi koji su bili dio ovog susreta već sada htjeli doživjeti sve ponovo, sa svime onim lijepim, ali i onim nesavršenim.
Završavam ovaj izvještaj ulomkom iz jednog starijeg teksta s ove stranice: "Postoje trenutci koji su u nama, trenutci na koje se čovjek uvijek vraća. Postoje ljudi koji nas oduševe. Postoje mjesta koja nas uvijek zovu natrag. Negdje duboko u nama, ondje gdje kraljuje Vječnost, naš identitet započinje svoje oblikovanje. On je uvijek spoj naših trenutaka, mjesta i osoba. I Osoba."

 

 

 

 

P.S. Sljedeću ovakvu kratku priču pročitajte za tri godine, a njezina radnja odvijat će se u Zagrebu.

Mir Vam i dobro! 

- Mirna Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Mlada misa fra Alena Pajića
18/07/17 | Broj čitanja: 997 | Autor: Marija Jelić
» Prvi zavjeti našeg brata fra Marka
11/07/17 | Broj čitanja: 523 | Autor: frama.ba
» Jedina ljubav koja nije varka
07/07/17 | Broj čitanja: 536 | Autor: Kristina Ivanković
» Treći neslužbeni sastanak
06/07/17 | Broj čitanja: 810 | Autor: Antea Naletilić
» Najavljujemo: Polaganje prvih zavjeta našeg brata fra Marka
04/07/17 | Broj čitanja: 2278 | Autor: frama.ba
» Tko je Gospodin na Križu ?
01/07/17 | Broj čitanja: 693 | Autor: Marijana Jurlj
» Drugi neslužbeni sastanak
29/06/17 | Broj čitanja: 609 | Autor: Martina Ljubić
» Svećeničko ređenje
26/06/17 | Broj čitanja: 816 | Autor: frama.ba
» Ti
25/06/17 | Broj čitanja: 474 | Autor: fra Ivan Slišković
» Najavljujemo: Svećeničko ređenje
23/06/17 | Broj čitanja: 2475 | Autor: frama.ba
» Posjet generalnog ministra Reda Manje Braće
19/06/17 | Broj čitanja: 1005 | Autor: Marija Jelić
» Prvi neslužbeni sastanak
16/06/17 | Broj čitanja: 416 | Autor: Ante Naletilić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Mlada misa fra Alena Pajića
18/07/17 | Čitanja: 997
Stol riječi
Sjedila sam na klupi u parku kad je do mene došla ona. Djevojčica plavih očiju, plave kose, sa svojih 6 ili 7 godina, nisam sigurna. Držala je u jednoj ruci plišanog medvjedića, a drugom rukom mi je pružila cvijet koji je netom prije ubrala.   U blizini su majke i očevi vodili svoje odrasle rasprave, cure u blizini su nešto šaputale među sobom, jedan djed je čitao novine, djeca su se igrala u pijesku, spuštala niz tobogan, a ipak, nju sam prvu primijetila čim sam stigla u park. Baš nju. Od svih tih ljudi. Možda me podsjećala na nekog mog. Možda je ona prva pogledala mene pa sam ne razmišljajući i ja njoj uzvratila pogled. A možda je jedini razlog zašto mi je baš ona zapela za oko bio taj što nije bila sama. Ne, nikako. Bila je ona s mamom ili tatom, naravno. Al’ bio je uz nju još netko tko je vjerno i odano pratio svaki njen korak. Netko tko ju nije ostavljao na miru baš nikada. Bio je to njezin simpatični prijatelj po imenu Down. Vjerujem da ste čuli za njega. Svi su čuli za njega, samo se nisu svi susreli s njime.   Njena ruka je i dalje stajala ispružena dok sam ja na trenutak odlutala mislima malo dalje. Trgla sam se i uzela cvijet. Primakla sam ga bliže nosu i pomirisala.   - Preeekrasan je! Predivno miriše! Baš ti hvala. Stavit ću ga u najljepšu vazu kad dođem kući. Baš je krasan… Nasmijala se. Pomalo i zasramila. - Kako se zoveš? - upitala sam ju. - Mila - odgovorila je tiho. - A lijepo. Baš i jesi mila, znaš? Mila i draga. Evo spremit ću cvijet u torbu. Želiš li se igrati? Gdje su ti prijatelji? -Tamo. Ali ne žele se igrati sa mnom. Ne znam zašto. Misle da sam mala i slaba i da ja ne mogu to što oni mogu. A baš mogu. Kažu mi da sam bolesna samo zato što imam Downa, a ja ne shvaćam kako mogu biti slabija od njih ako imam nešto što oni nemaju. Onda sam jača od njih. Ali ne govore to samo oni, čujem i odrasle da tako pričaju. A ja ne volim kad loše pričaju o njemu.   Zaprepastila me svojim odgovorom. Na trenutak se nisam snašla. Bila je u pravu… Down u njenim očima nije bio neprijatelj. Dapače, bio je njen prijatelj, njena snaga, oslonac. U našim očima taj Down je užasno stvorenje koje joj ne dopušta da ima normalan život. Da se igra, raste i veseli kao normalna djeca. Koji ju je zakinuo, zakočio, upropastio. Ali naše oči često pogrešno gledaju i vide.   - Naravno da si jača i veća. Vas je dvoje. Oni su samo jedno. Ti imaš svog Downa, on ti je kao plišani medvjedić o kojem se moraš brinuti. Dobra je stvar što ga ne možeš nikad zaboraviti jer te prati u stopu. Ali barem nikad nisi sama. I znaš, taj Down, on je baš simpatičan. Meni se sviđa taj tvoj prijatelj. Možemo se svo troje igrati ako želiš.   Nasmijala se i hitro otrčala po loptu. Njen smijeh je odzvanjao kao grohot anđela. Mogao se čuti sa svih strana. Spuštao se s visina. U njoj je bio skriven anđeo. Krila na njenim leđima su mogli vidjeti samo oni koji su srcem mogli vidjeti njenog prijatelja Downa koji ih pridržava. Samo oni koji su prihvatili i zavoljeli tog istog Downa u njoj, mogli su shvatiti kolika je njena veličina i vrijednost. Mogli su shvatiti kolika je njegova veličina i vrijednost. Taj isti Down spremao ju je za nešto veće. Čuvao joj je mjesto za igru na jednom drugom mjestu. Znala je ona na kome. Znala je ona puno toga što mi normalni, obični i zdravi ljudi nismo. Ali polako sam shvaćala…   Postoje ti neki ljudi poput Mile. Drugačiji. Posebniji. Iskreniji. S ogromnim srcem. Srcem kakvo ni ti ni ja ne nosimo u svojim grudima. S ljepotom u sebi s kakvom ni ti ni ja nikad nećemo sjajiti izvana. Postoje. Itekako postoje. Ali svijet ih skriva. Ne želi. Smetaju mu. Zakinuti su. Nisu dorasli njegovim površnim kriterijima kulta ljepote i pameti. Ograničeni su. Treba im pomoć. Treba im štaka da idu kroz život. Trebamo im mi.   Ma ne trebamo mi njima. Oni trebaju nama! Nama treba pomoć. Mi smo zakinuti. Mi smo ograničeni svojim zemaljskim razmišljanjima i pogledima. Nama treba štaka jer smo emotivni invalidi. Mi smo slijepi jer ne gledamo srcem. Mi pužemo jer nismo digli pogled dalje sebe. A oni? Oni su svoja krila već odavno dobili.   I tko smo mi da ih učimo kako živjeti kad su oni ti koji nas čitavo vrijeme uče kako voljeti? 
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
 Ovih dana događaju mi se čudne stvari. U svakom svom koraku, u svakom pogledu imam nešto skriveno, pronalazim neku poruku koju nikako ne mogu otkriti,a voljela bih.   Dok pričam sa drugim ljudima čitam između redaka i pronalazim neke skrivene poruke upućene upravo meni. Dok gledam televiziju naiđem na emisiju točno o onome što me muči. I onda razmišljam i ubijam glavu mislima je li to mi On želi nešto reći. Pa razmišljam toliko da želim pronaći neki prekidač u glavi koji mehanizmu mozga naređuje STOP. Ali ne može. I ove nedjelje mi se dogodilo isto. Bila sam na misi, bilo je vruće, bila sam na rubu gubljenja svijesti, i onda su me odjednom riječi svećenika trgnule, pričao je točno o onome što me muči. Osjetila sam mučninu, htjela izaći iz crkve i ne čuti ono što mi Bog preko svećenika želi reći. To je onaj unutrašnji grijeh koji nas nagovara na stvari koje su protiv Njegove volje. No ustrajala sam. U sebi sam govorila da ću samu sebe pobijediti jer imam Njega, koji je i inače spašavao situacije poput ovih.   I ne, ne mogu reći da i dalje ne razmišljam o tim nekim stvarima. No mogu sa sigurnošću reći da dozrijevam, da odrastam, da sam jača od same sebe. Ali isto tako znam da nisam jača bez ikakvog razloga, i ne mogu reći da sam ja 'nabildala' brazde svoga bića, nisam ja, On je. Kao i uvijek. On.   I više se ni ne čudim. Samo i dalje čitam između redaka i prisluškujem što mi to govori i što to od mene traži. Slušam koliko me voli i koliko mi dobro želi. Slušam i osjećam da nikad nisam sama. Jer eto i kada se sama guram od sebe, On me spaja. Stvara neko isto biće,ali jače i sa većim osmijehom. On spaja biće rasuto radi tjelesnog, u jednu veliku ljubav koja se samo duhom dobiva. Nekako volim da je tako, jer nekako tako se prisjetim koliko Ga volim. Ali jedno nikad ne zaboravljam, a to je ona prevelika ljubav koju on ima prema meni. I brate, sestro, prema tebi. Probaj jednom malo bolje pogledati stvari oko sebe, ljude oko sebe, pogledaj i gledaj dovoljno dugo dok ne shvatiš što ti je činiti po Njegovoj riječi. Jer eto, ne da nam da idemo od Njega, jer nas eto svim silama vraća k Sebi ako se kojim slučajem izgubimo.   I trudi se biti ona nađena ovca, a ne izgubljena, jer sam sigurna da On ima već i previše posla što se traženja tiče, pa bar mu ti olakšaj leđa svojom ljubavi.