FRAMA intervju: Vratile se ''asiške framašice''
Subota, 29. travnja 2017. | Broj čitanja: 1544
 
 

Naime, svi oni koji su pobijedili u natjecanju na razini mjesnih bratstava, dobili su nagradno putovanje u Asiz. Na Uskrs, 16. travnja 2017., ekipa od 58 framaša iz cijele Hercegovine, predvođeni fra Antoniom Šakotom i fra Ivanom Penavićem, zaputilo se u Asiz, rodni grad našeg dragog siromaška, svetog Franje. Iz naše Frame išle su dvije framašice koje smo zamolili da nam nešto ispričaju o svom putovanju.

 

Frama.ba: Hvaljen Isus i Marija, drage pobjednice kviza za Asiz! Najprije vam želimo čestitati na pobjedi i zahvaliti što ste pristale na intervju. Možete li nam se ukratko predstaviti?

 

Marija: Navijeke bio hvaljen! Hvala vam na čestitkama. Zovem se Marija Jelić. Idem u 4. razred Srednje strukovne škole Široki Brijeg, smjer - elektrotehnika. Članica sam Frame već 4 godine, a bila sam i u Glasnicima sv. Franje.

 

Matea: Uvijek bio hvaljen! Hvala Vama... Zovem se Matea Soldo, učenica sam 4. razreda Gimnazije fra Dominika Mandića, u Frami sam od 8 razreda. :)

 

 

Frama.ba: Kako ste se spremale za kviz, koliko dugo su tekle pripreme?

 

Marija: Ispočetka nisam ni znala hoću li učiti, budući da je literatura koju smo dobili bila jako teška. Zato sam prvo počela čitati cijelu skriptu, a nakon nekog vremena sam se odvažila i počela učiti.

 

Matea: Pa na samom početku mi je bilo teško uzeti knjigu i početi učiti, ali sama ta želja da posjetim Asiz me je potakla da počnem učiti nekoliko dana prije ispita. Skriptu sam pročitala 2 puta, s tim da se nisam previše mučila da zapamtim sve godine i imena (tko bi ti sve zapamtio :P).

 

 

Frama.ba: Što vas je motiviralo da se prijavite?

 

Marija: Budući da sam već posjetila Asiz, upravo je to bila moja motivacija, prilika da još jednom posjetim to prekrasno mjesto, franjevačke izvore. To mi je bila glavna motivacija za učenje, a uz to, obitelj i prijatelji su me poticali na to, budući da znaju da mi Asiz znači jako puno.

 

Matea: Prvo me je, kao što sam već rekla motivirala sama želja da posjetim rodni grad našeg Serafskog Oca sv. Franje, a zatim i podrška moje obitelji i prijatelja. (P.S. Hvala i našoj predsjednici Gabrijeli koja me je najviše nagovarala da se prijavim. <3)

 

 

Frama.ba: Jeste li imale nekih očekivanja prije nego što ste otišle? Jeste li već prije posjetile Asiz?

 

Marija: Kao što sam već u prošlom pitanju rekla, imala sam priliku posjetiti Asiz koji me oduševio. Prije nego što sam otišla, nisam imala nikakvih očekivanja. Znala sam što me tamo čeka i što ću vidjeti. Samo sam nestrpljivo iščekivala taj trenutak kada ćemo napokon stići na svoje odredište.

 

Matea: Nikada prije nisam bila u Asizu. Ali po pričama framaša koji su ga već posjetili znala sam da je to mjesto veličanstveno, i da je mnogima pomoglo da shvate uistinu život svetog Franje kao što je i meni pomoglo.

 

 

Frama.ba: Kakve su bile vaše reakcije kada ste došle na odredište?

 

Marija: Pa iskreno, ne znam kako bih vam to opisala. Bilo je tu mnoštvo emocija. Mislim da je najviše prevladavalo uzbuđenje i iščekivanje pojedinih mjesta u Asizu.

 

Matea: Nikada se prije nisam osjećala tako kada sam dolazila u neki grad. Kada sam ga vidjela obuzeo me je neki čudan osjećaj koji mi je ispunio srce i izmamio mi osmijeh na lice.

 

 

Frama.ba: U Asizu zaista ima predivnih mjesta, ima li nešto što vam se na poseban način svidjelo?

 

Marija: Definitivno bih tu izdvojila Porcijunkulu i baziliku sv. Franje, točnije, njegov grob. To su mjesta koja su za mene najbitnija i najdraža, a smatram ih najsvetijim mjestima koja se tiču sv. Franje. Neopisiv je osjećaj spuštati se niz stepenice, prema Franjinom grobu, pa onda kleknuti i rukama dodirivati onaj hrapavi kamen ispod rešetki. To je mjesto gdje se stvarno može osjetiti Franjina prisutnost i ljubav.
Onda malena Porcijunkula, u kojoj smo imali priliku slaviti svetu misu. Prekrasno je bilo boraviti tu, na tom Franjinom najdražem mjestu, koje se i nama svima uvuklo pod kožu, pa smo čak dva puta dolazili na to mjesto.

 

Matea: Sva mjesta su divna, ali posebno bih htjela istaknuti grob svetog Franje. Osjećaj ispunjenosti kada sam kleknula ispred groba i dotaknula ga rukama ne može se opisati riječima.

 

 

Grob sv. Franje 

 

Frama.ba: Što ćete najviše pamtiti sa svog puta? Možda postoji neka anegdota s puta koju želite podijeliti s nama?

 

Marija: Mislim da će to biti franjevačka radost. Od svega onoga što smo doživjeli, od mjesta koje smo posjetili, mislim da ću najviše pamtiti našu radost, pjevanje šetajući kroz grad i privlačeći pozornost prolaznika. To mi je nekako baš bila slika Franjinog savršenog veselja i propovijedanja kroz grad. Naravno da je bilo anegdota, ali teško je izdvojiti bilo što, jer je sve bilo posebno na svoj način...

 

Matea: Sve ću pamtiti, jer se ništa od ovoga ne može zaboraviti. A anegdota ima i previše pa ne želim izdvajati nijednu. ;)

 

 Ispred bazilike svetog Franje

 

Frama.ba: Jeste li stekle nova prijateljstva, budući da su s vama bili framaši iz 20 ostalih Frama?

 

Marija: Da, naravno. Ekipa koja je zajedno krenula prema Asizu, iz njega se vratila kao jedna velika obitelj. Lijepo je upoznati nove ljude s kojima ćeš uvijek biti povezan preko najljepših framaških uspomena i to onih stvorenih u Asizu.

 

Matea: Naravno! Stekla sam puno novih prijatelja i nadam se da ću sa svima ostati u kontaktu.
 

 

Frama.ba: I za kraj, što biste poručile ostalima o ovakvim kvizovima i putovanjima?

 

Marija: Mislim da se ovakve prilike nipošto ne bi trebale propuštati. Istina, treba za ovo puno volje i truda, a čak i nekih odricanja. Ali sve to nije ništa u usporedbi s onim što vas kasnije očekuje. Staviti ruku na Franjin grob, boraviti u Porcijunkuli, klečati pred križem s kojeg je Bog progovorio Franji, to su samo neki od nezaboravnih trenutaka koji vas očekuju. Zato idući put kada dobijete priliku za nešto ovakvo, nemojte tako lako odustati. Odvažite se i pokušajte! Možda ste upravo vi oni koji će dobiti tu jedinstvenu priliku. Vjerujte mi, isplati se!
Meni je bilo prelijepo biti dio ove asiške avanture Frame Hercegovina. :)

 

Matea: Ljudi moji! Ovakve se prilike rijetko pružaju. Kada god nađete priliku da se natječete za ovakvo nešto iskoristite to, jer će vam na kraju biti drago što ste se mučili da postignete taj cilj. Mir i dobro!
 

 

 

Više o samom hodočašću u Asiz možete pročitati ovdje! :)

 

(www.frama.ba | FOTO: Jelena Sesar)

- Marija Jelić i Matea Soldo
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Tribina za mlade - Usridu
22/02/18 | Broj čitanja: 285 | Autor: Antea Naletilić
» Naš petak: Sastanak po grupama
17/02/18 | Broj čitanja: 295 | Autor: Marina Gilja
» Primanja i obećanja Frame Gradnići
12/02/18 | Broj čitanja: 304 | Autor: Marija Pavković
» Naš petak: Zabavni sastanak
10/02/18 | Broj čitanja: 237 | Autor: Kristina Šušak
» Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,10)
07/02/18 | Broj čitanja: 189 | Autor: Marijana Jurilj
» Naš petak: Gost predavač
03/02/18 | Broj čitanja: 360 | Autor: Anica Zovko
» Molitveni seminar u Kući mira
30/01/18 | Broj čitanja: 362 | Autor: Nina Rezić
» Naš petak: Zabavni sastanak
27/01/18 | Broj čitanja: 401 | Autor: Lucija Čolak
» Primanja i obećanja Frame Međugorje
22/01/18 | Broj čitanja: 555 | Autor: Luka Kutle
» Naš petak:Molitveni sastanak
20/01/18 | Broj čitanja: 447 | Autor: Filip Šantić
» Škola animatora 2017./2018.
14/01/18 | Broj čitanja: 558 | Autor: Lovro Kožul
» Emisija na Badnjak 2017.
26/12/17 | Broj čitanja: 574 | Autor: Antea Naletilić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Naš petak: Sastanak po grupama
17/02/18 | Čitanja: 295
» Tribina za mlade - Usridu
22/02/18 | Čitanja: 285
Stol riječi
 Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet.   – Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili? – upitaše ga.   – Kažite mi svoje grijehe – reče im sveti čovjek.   – Učinio sam veliki grijeh – odgovori prvi muškarac.   – A ti? – upita sveti čovjek drugog muškarca.   – Ah! – odgovori ovaj – Ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive.   Pobožni je čovjek dugo razmišljao.   – Evo što morate napraviti – konačno reče. – Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen.   Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.   – Sada – reče sveti čovjek – uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.   Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo. Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.   – Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno. Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
 Početak veljače predstavlja jedno od najljepših, ali zasigurno i najstresnijih razdoblja za sve zauzete, kao i za i samce. Sve su trgovine već prezentirale „najorginalnije” poklone, izlozi su prepuni slatkih plišavaca, restorani su odavno rezervirani, cvjećarne rade punom parom i sve to smo kako bismo zadovoljili kriterije i postali kao i sav „normalan svijet”. Drštvene mreže gore od ljubavnih statusa, pjesama, opisa i romantičnih sličica. Promatrajući cijelu situaciju, pitam se živimo li u svijetu izopačenih vrijednosti ili tek modernoj zajednici u kojoj su pojedinci po razmišljanima nekih, evolucijski nazadovali i svojim zaslugama izgubili mjesto pod ovim liberalnim nebom? No, za petama ovog pitanja ide i ono čiji odgovor cijelu ovu situaciju oko Dana zaljubljenih pretvara u apsurd- „Gdje se u svemu izgubila ljubav?” Dok u svoja četiri zida razmišljam o ljubavi i stavljam je u kontekst današnjeg vremena, ne znam tko si, ne znam kako voliš i kako gledaš na svijet, na ljubav. Ne mogu biti sigurna zaslužuješ li izvrsne ocjene, dobar posao, prijatelje kojima si se okružio, automobil koji voziš, ali vjerujem da si zaslužio osjetiti pravu ljubav, skrivenu od pogleda bilo kakvog licemjerja i društvenog pravila. Zaštićenu od komercijalizma, ne tako pojednostavljenu, ne tako bezvrijednu. U trenutku kada mi misli prelijeću kroz brojne minule trenutke u kojima ljubav nije bila vrednovana na pravi način, mirnu luku ipak pronalazim ostajući duboku uvjerena da istinske želje uvijek pronađu put do stvarnosti. Isus Krist zauvijek ostaje sinonim ljubavi, one prave istinske ljubavi koja je puno puta slušala kada nitko nije, pružala ruke kada su svi skrivali čak i pogled. Iz dana u dan razmišljam o tome hoću li ikada pronaći osobu koja će po primjeru Krista voljeti i koja neće mariti za besmislena očekivanja okoline, pred kojom ću biti u cijelosti iskrena. Ne gubim nadu da još uvijek postoje „uljezi” koji zaziru od ljubavnih predstava na društvenoj pozornici, te vjeruju da ljubav ima snagu promijeniti stvari iz temelja, čineći sve boljim. Dragi čitatelju, želim ti poručiti da se potrudiš plivati protiv struje koja oskvrnjuje i banalizira ljubav svodeći ju na materijalno i oduzimajući joj ono najvrijednije. Ne moraš dobiti ružu kako bi bio uvjeren da si voljen i da voliš. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 1 Kor 13, 4-7 Čitajući ove biblijske retke osjećam kako imam razloga biti uistinu sretna. Ne treba mi Dan zaljubljenih, Dan samaca niti bilo kakva druga izmišljotina, sve dok imam prijatelje i obitelj koji me vole. Osjećajući ljubav i prihvaćenost svoje okoline, ne brinem se kada ću te upoznati i kada ćemo pobijediti sliku ovakve ljubavi, prkoseći svim nepisanim pravilima, u uvjerenju da i bez romantičnih poklona, večera i buketa „ljubav sve pokriva."