Uskrsnuo je! – Ili nije?
Četvrtak, 27. travnja 2017. | Broj čitanja: 337
 
 

Ako otac ostavi oporučno pismo namijenjeno svome sinu, u kojemu govori o blagu koje mu ostavlja i za što ga treba upotrijebiti, a sin nikada ne dobije to pismo, blago ostaje neiskorišteno i stoga postaje beskorisno.No, čak i da ga sin dobije, ali ga ne otvori i ne pročita, isto se događa.

Isto se može dogoditi i ako sin pročita pismo, ali zanemari očeve riječi i ne učini ono što je otac želio za njega.
Ima pismo, ima upute, a blago opet ostaje neiskorišteno.
Vratit ću se na ovu priču poslije…

 


Nekako mi se više sviđa uskršnji pozdrav „Uskrsnuo je!“ ili „Krist uskrsnu!“ (kako se naša istočna braća pozdravljaju o Uskrsu dok susreću jedan drugoga, a odgovor biva: „Uistinu uskrsnu!“), jer naš pozdrav (ili čestitanje?) „Sretan Uskrs!“ kao da se blijedo spominje nečega što je bilo prije 2000 godina i ostaje tek na tome. Kao da čestitamo nečiju obljetnicu, rođendan ili slično. Djeluje tako ofucano i čak svjetovno.
Pozdrav o kojemu ja razmišljam – „Uskrsnuo je!“ (ili „Krist uskrsnu!“) – kao da zapravo doziva u pamet ono što je bilo nekad davno, ali ne samo to, on zapravo čini taj događaj iz povijesne prošlosti sada živim i prisutnim, aktualnim!
On u sebi (bar meni tako izgleda) nosi onu snagu koju su Isusovi učenici pronosili jedan drugome kada su si govorili: „Isus doista uskrsnu!“.
On je u sebi živ i prenosi to svjedočanstvo Isusova uskrsnuća, tu radost koju mi tako često zaboravljamo i zanemarujemo nositi u sebi, a koja zapravo potječe od Uskrslog Krista i treba se napajati na izvoru njegova uskrsnuća.
Takav pozdrav nas uči da Isusovo uskrsnuće nije tek nešto što pripada dalekoj prošlosti, već zapravo nešto što je (odnosno, treba biti!) živo, prisutno i bitno u našim životima! U našim životima, našoj svakodnevici, našim odnosima, našemu poslu, radu, učenju, odmoru itd.!

 


I, sada se nameću pitanja: "Je li Uskrsnuće Isusovo za mene nešto što se dogodilo davno i nema snagu u mom životu, u mojoj sadašnjosti, ili je to nešto što je zapravo jednako živo kao što je bilo živo u vrijeme Isusovih apostola, koji su gorljivim žarom naviještali Krista Uskrsloga? Gori li moje srce kao što je njihovo srce gorjelo, ispunjeno Duhom Svetim i radošću koju im je donio Uskrsli Krist? Mogu li zamisliti tu radost koju su imali učenici, koji su mislili da je s Kalvarijom i Kristovim raspećem sve završilo, da ništa više nema smisla, da je Isus umro i da je sve gotovo, kada im je došao uskrsli Isus i pokazao im svoje rane i pokazao im se živ? Koje je to životno iskustvo, iskustvo života bilo?!"
A za nas to – bojim se – biva poput ovoga pisma s početka teksta, koje, pa čak i da ga otvorimo i pročitamo – kao što pročitamo i čujemo Evanđelja! – ostaje neostvareno, nedjelotvorno u našim životima! U pismu (a mogu sada napisati velikim slovom – (Svetom) Pismu) mi piše o velikom Blagu, o samom Kristu i njegovu Životu koji On nosi u sebi, o njegovom životu, smrti i uskrsnuću, a ja, iako sam to pročitao, ostajem u sebi bez tog života, isprazan i nezainteresiran! Mogu imati svo blago svijeta, ali ako ga ne znam koristiti, ako ga ne želim koristiti i ne brinem se o njemu, neću imati nikakve koristi od njega i nikakvog ploda! Ako mi ljudi ne počnemo crpiti snagu s Kristova izvora, snagu koju nam daje Njegovo Uskrsnuće, njegova poruka života – evanđelje – možemo slobodno pobacati sva evanđelja i sve Biblije s kojima se tako ponosno dičimo, jer one zapravo ništa za nas ne znače; jer Riječ napisana a neostvarena ostaje tek puka priča koja nema života djelotvornog!
Ono što je Isus učinio za nas svojim životom, smrću i uskrsnućem, treba biti bitno i djelatno nama apsolutno jednako kao i njegovim prvim učenicima, bez ikakve razlike! Ono što je on živio ne nalazi kraj u 33. g. nove ere, nego treba i dalje živjeti u našim srcima. Biti Kristov znači imati Krista u sebi i živjeti snagu uskrsnuća koju nam je on ostavio. A pitanje je: "Živimo li ju mi uistinu?" 


Koja korist što je Isus uskrsnuo, ako nije uskrsnuo u mom životu?

 

Isuse,
obnovi u nama svoga Duha,
i napuni nas Njime,
koji će nas uvoditi u svu istinu o tebi,
i podsjećati nas na ono bitno o tebi,
na tebe, koji si Život i Uskrs naš.
Zaživi u nama snagu uskrsnuća,
da možemo neustrašivo naviještati tvoje evanđelje
svemu stvorenju,
svima oko nas,
i daj da se vatra tvog evanđelja,
vatra tvoje ljubavi,
nikada ne ugasi u nama,
već neka vazda gori,
kao i svjetlo tvoga Uskrsa.
Amen.

- fra Ivan Slišković
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Uzašašće i Duh Sveti
25/05/17 | Broj čitanja: 329 | Autor: fra Ivan Slišković
» Festival hercegovačkih Frama
23/05/17 | Broj čitanja: 851 | Autor: Iva Čović
» Naš petak: Zabavni sastanak
21/05/17 | Broj čitanja: 528 | Autor: Anica Zovko
» Obred primanja i obećanja Frame Mostar
16/05/17 | Broj čitanja: 928 | Autor: Martina Čuljak
» Majčin dan na Brijegu
16/05/17 | Broj čitanja: 1170 | Autor: Antea Naletilić
» Naš petak: Zabavni sastanak
14/05/17 | Broj čitanja: 774 | Autor: Lucija Čolak
»  Žena Majka Kraljica
13/05/17 | Broj čitanja: 355 | Autor: Magdalena Šaravanja
» Naš petak: Predavanje
06/05/17 | Broj čitanja: 589 | Autor: frama.ba
» Brak je svetinja
04/05/17 | Broj čitanja: 811 | Autor: Marijana Jurlj
» Susret hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru
03/05/17 | Broj čitanja: 835 | Autor: Mirna Mandić
» Naš petak: Molitveni sastanak
30/04/17 | Broj čitanja: 500 | Autor: Ines Lasić
» FRAMA intervju: Vratile se ''asiške framašice''
29/04/17 | Broj čitanja: 1300 | Autor: Marija Jelić i Matea Soldo
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Festival hercegovačkih Frama
23/05/17 | Čitanja: 851
» Naš petak: Zabavni sastanak
21/05/17 | Čitanja: 528
» Uzašašće i Duh Sveti
25/05/17 | Čitanja: 329
Stol riječi
Sjedila sam na klupi u parku kad je do mene došla ona. Djevojčica plavih očiju, plave kose, sa svojih 6 ili 7 godina, nisam sigurna. Držala je u jednoj ruci plišanog medvjedića, a drugom rukom mi je pružila cvijet koji je netom prije ubrala.   U blizini su majke i očevi vodili svoje odrasle rasprave, cure u blizini su nešto šaputale među sobom, jedan djed je čitao novine, djeca su se igrala u pijesku, spuštala niz tobogan, a ipak, nju sam prvu primijetila čim sam stigla u park. Baš nju. Od svih tih ljudi. Možda me podsjećala na nekog mog. Možda je ona prva pogledala mene pa sam ne razmišljajući i ja njoj uzvratila pogled. A možda je jedini razlog zašto mi je baš ona zapela za oko bio taj što nije bila sama. Ne, nikako. Bila je ona s mamom ili tatom, naravno. Al’ bio je uz nju još netko tko je vjerno i odano pratio svaki njen korak. Netko tko ju nije ostavljao na miru baš nikada. Bio je to njezin simpatični prijatelj po imenu Down. Vjerujem da ste čuli za njega. Svi su čuli za njega, samo se nisu svi susreli s njime.   Njena ruka je i dalje stajala ispružena dok sam ja na trenutak odlutala mislima malo dalje. Trgla sam se i uzela cvijet. Primakla sam ga bliže nosu i pomirisala.   - Preeekrasan je! Predivno miriše! Baš ti hvala. Stavit ću ga u najljepšu vazu kad dođem kući. Baš je krasan… Nasmijala se. Pomalo i zasramila. - Kako se zoveš? - upitala sam ju. - Mila - odgovorila je tiho. - A lijepo. Baš i jesi mila, znaš? Mila i draga. Evo spremit ću cvijet u torbu. Želiš li se igrati? Gdje su ti prijatelji? -Tamo. Ali ne žele se igrati sa mnom. Ne znam zašto. Misle da sam mala i slaba i da ja ne mogu to što oni mogu. A baš mogu. Kažu mi da sam bolesna samo zato što imam Downa, a ja ne shvaćam kako mogu biti slabija od njih ako imam nešto što oni nemaju. Onda sam jača od njih. Ali ne govore to samo oni, čujem i odrasle da tako pričaju. A ja ne volim kad loše pričaju o njemu.   Zaprepastila me svojim odgovorom. Na trenutak se nisam snašla. Bila je u pravu… Down u njenim očima nije bio neprijatelj. Dapače, bio je njen prijatelj, njena snaga, oslonac. U našim očima taj Down je užasno stvorenje koje joj ne dopušta da ima normalan život. Da se igra, raste i veseli kao normalna djeca. Koji ju je zakinuo, zakočio, upropastio. Ali naše oči često pogrešno gledaju i vide.   - Naravno da si jača i veća. Vas je dvoje. Oni su samo jedno. Ti imaš svog Downa, on ti je kao plišani medvjedić o kojem se moraš brinuti. Dobra je stvar što ga ne možeš nikad zaboraviti jer te prati u stopu. Ali barem nikad nisi sama. I znaš, taj Down, on je baš simpatičan. Meni se sviđa taj tvoj prijatelj. Možemo se svo troje igrati ako želiš.   Nasmijala se i hitro otrčala po loptu. Njen smijeh je odzvanjao kao grohot anđela. Mogao se čuti sa svih strana. Spuštao se s visina. U njoj je bio skriven anđeo. Krila na njenim leđima su mogli vidjeti samo oni koji su srcem mogli vidjeti njenog prijatelja Downa koji ih pridržava. Samo oni koji su prihvatili i zavoljeli tog istog Downa u njoj, mogli su shvatiti kolika je njena veličina i vrijednost. Mogli su shvatiti kolika je njegova veličina i vrijednost. Taj isti Down spremao ju je za nešto veće. Čuvao joj je mjesto za igru na jednom drugom mjestu. Znala je ona na kome. Znala je ona puno toga što mi normalni, obični i zdravi ljudi nismo. Ali polako sam shvaćala…   Postoje ti neki ljudi poput Mile. Drugačiji. Posebniji. Iskreniji. S ogromnim srcem. Srcem kakvo ni ti ni ja ne nosimo u svojim grudima. S ljepotom u sebi s kakvom ni ti ni ja nikad nećemo sjajiti izvana. Postoje. Itekako postoje. Ali svijet ih skriva. Ne želi. Smetaju mu. Zakinuti su. Nisu dorasli njegovim površnim kriterijima kulta ljepote i pameti. Ograničeni su. Treba im pomoć. Treba im štaka da idu kroz život. Trebamo im mi.   Ma ne trebamo mi njima. Oni trebaju nama! Nama treba pomoć. Mi smo zakinuti. Mi smo ograničeni svojim zemaljskim razmišljanjima i pogledima. Nama treba štaka jer smo emotivni invalidi. Mi smo slijepi jer ne gledamo srcem. Mi pužemo jer nismo digli pogled dalje sebe. A oni? Oni su svoja krila već odavno dobili.   I tko smo mi da ih učimo kako živjeti kad su oni ti koji nas čitavo vrijeme uče kako voljeti? 
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Bićem jedne mlade osobe prolazi mnogo struja. Bezbroj njih. Pokušavaju me odnijeti i prenijeti na neke druge strane života gdje neću biti sretna.   Pokušavaju odnijeti moju ljubav prema Tebi, no hoće li uspjeti? Jesam li toliko snažna da to nikada ne ostvare? Zar je svijet postao takvo mjesto gdje je život sa Ljubavi težak? Gdje i sam život postaje jedna vrsta tereta? Živimo u svijetu koji nam ne daje sreću lako i ne pokazuje nam ljubav lako. U svijetu gdje je život u čistoći ismijana stvar. Gdje je odlazak na misu 'običnim' danom, postao osuda da ideš u časne. Svijet kakav danas poznajem zapravo je oduvijek bio takav, samo sam ga ja tek upoznala. Upoznala sam njegovu okrutnost i njegovu ranjivost. Upoznala život kušnji i padova. Sretna sam što sam to sve upoznala uz Tebe. Ti mi ne daš potonuti, samo mi pokazuješ kako to sve zapravo izgleda. Kako svijet danas djeluje na mlade ljude. Mladi ljudi koji u svojoj 25-oj godini života upoznaju svoju starost. Svijet gdje si sve već preživio, i ne znaš zašto živjeti još? Ovaj svijet, bez Tebe Isuse, izgleda kao najtužnije mjesto moguće. Sa lica mi nestaje osmijeh kada se sjetim da moji vršnjaci nisu svjesni Tvoje ljubavi. One bezuvjetne i prevelike. One Ljubavi koja svemu daje veći smisao. Veći smisao mladosti. Ne, to nije razdoblje kada moraš sve probati. To je razdoblje kada učiš voljeti sebe, pa tako i voljeti druge. I nema boljeg načina od upoznavanja sebe preko Njega. Vjeruj mi, ja znam. To sam ja. Volim sebe, jer me On prije uzljubi. Kako biti nesretan kada Te on voli?   Sve kušnje sa mnom je prebrodio. Kada sam najmanje bila s Njim uz mene je hodio. Svejedno, uvijek uz mene. I znam što to znači biti mlad i sretan. To znači voljeti sebe toliko da si spreman živjeti čistoću i iskrenu Ljubav, jer On mi je to pokazao i dokazao. A ja mu vjerujem i znam da me vodi. I vječno ću mu biti zahvalna. Zato kreni u pronalazak sebe. Kada shvatiš koliko Mu značiš, znat ćeš tko si. I da si vrijedan svakog iskrenog zagrljaja i lijepe riječi. Shvatiti ćeš da i nije toliko teško biti mlad, biti sretan, biti čist. Sve dok ti On gura leđa, a gurat će ih. Sve dok si živ i Njegov.