Uskrsnuo je! – Ili nije?
Četvrtak, 27. travnja 2017. | Broj čitanja: 493
 
 

Ako otac ostavi oporučno pismo namijenjeno svome sinu, u kojemu govori o blagu koje mu ostavlja i za što ga treba upotrijebiti, a sin nikada ne dobije to pismo, blago ostaje neiskorišteno i stoga postaje beskorisno.No, čak i da ga sin dobije, ali ga ne otvori i ne pročita, isto se događa.

Isto se može dogoditi i ako sin pročita pismo, ali zanemari očeve riječi i ne učini ono što je otac želio za njega.
Ima pismo, ima upute, a blago opet ostaje neiskorišteno.
Vratit ću se na ovu priču poslije…

 


Nekako mi se više sviđa uskršnji pozdrav „Uskrsnuo je!“ ili „Krist uskrsnu!“ (kako se naša istočna braća pozdravljaju o Uskrsu dok susreću jedan drugoga, a odgovor biva: „Uistinu uskrsnu!“), jer naš pozdrav (ili čestitanje?) „Sretan Uskrs!“ kao da se blijedo spominje nečega što je bilo prije 2000 godina i ostaje tek na tome. Kao da čestitamo nečiju obljetnicu, rođendan ili slično. Djeluje tako ofucano i čak svjetovno.
Pozdrav o kojemu ja razmišljam – „Uskrsnuo je!“ (ili „Krist uskrsnu!“) – kao da zapravo doziva u pamet ono što je bilo nekad davno, ali ne samo to, on zapravo čini taj događaj iz povijesne prošlosti sada živim i prisutnim, aktualnim!
On u sebi (bar meni tako izgleda) nosi onu snagu koju su Isusovi učenici pronosili jedan drugome kada su si govorili: „Isus doista uskrsnu!“.
On je u sebi živ i prenosi to svjedočanstvo Isusova uskrsnuća, tu radost koju mi tako često zaboravljamo i zanemarujemo nositi u sebi, a koja zapravo potječe od Uskrslog Krista i treba se napajati na izvoru njegova uskrsnuća.
Takav pozdrav nas uči da Isusovo uskrsnuće nije tek nešto što pripada dalekoj prošlosti, već zapravo nešto što je (odnosno, treba biti!) živo, prisutno i bitno u našim životima! U našim životima, našoj svakodnevici, našim odnosima, našemu poslu, radu, učenju, odmoru itd.!

 


I, sada se nameću pitanja: "Je li Uskrsnuće Isusovo za mene nešto što se dogodilo davno i nema snagu u mom životu, u mojoj sadašnjosti, ili je to nešto što je zapravo jednako živo kao što je bilo živo u vrijeme Isusovih apostola, koji su gorljivim žarom naviještali Krista Uskrsloga? Gori li moje srce kao što je njihovo srce gorjelo, ispunjeno Duhom Svetim i radošću koju im je donio Uskrsli Krist? Mogu li zamisliti tu radost koju su imali učenici, koji su mislili da je s Kalvarijom i Kristovim raspećem sve završilo, da ništa više nema smisla, da je Isus umro i da je sve gotovo, kada im je došao uskrsli Isus i pokazao im svoje rane i pokazao im se živ? Koje je to životno iskustvo, iskustvo života bilo?!"
A za nas to – bojim se – biva poput ovoga pisma s početka teksta, koje, pa čak i da ga otvorimo i pročitamo – kao što pročitamo i čujemo Evanđelja! – ostaje neostvareno, nedjelotvorno u našim životima! U pismu (a mogu sada napisati velikim slovom – (Svetom) Pismu) mi piše o velikom Blagu, o samom Kristu i njegovu Životu koji On nosi u sebi, o njegovom životu, smrti i uskrsnuću, a ja, iako sam to pročitao, ostajem u sebi bez tog života, isprazan i nezainteresiran! Mogu imati svo blago svijeta, ali ako ga ne znam koristiti, ako ga ne želim koristiti i ne brinem se o njemu, neću imati nikakve koristi od njega i nikakvog ploda! Ako mi ljudi ne počnemo crpiti snagu s Kristova izvora, snagu koju nam daje Njegovo Uskrsnuće, njegova poruka života – evanđelje – možemo slobodno pobacati sva evanđelja i sve Biblije s kojima se tako ponosno dičimo, jer one zapravo ništa za nas ne znače; jer Riječ napisana a neostvarena ostaje tek puka priča koja nema života djelotvornog!
Ono što je Isus učinio za nas svojim životom, smrću i uskrsnućem, treba biti bitno i djelatno nama apsolutno jednako kao i njegovim prvim učenicima, bez ikakve razlike! Ono što je on živio ne nalazi kraj u 33. g. nove ere, nego treba i dalje živjeti u našim srcima. Biti Kristov znači imati Krista u sebi i živjeti snagu uskrsnuća koju nam je on ostavio. A pitanje je: "Živimo li ju mi uistinu?" 


Koja korist što je Isus uskrsnuo, ako nije uskrsnuo u mom životu?

 

Isuse,
obnovi u nama svoga Duha,
i napuni nas Njime,
koji će nas uvoditi u svu istinu o tebi,
i podsjećati nas na ono bitno o tebi,
na tebe, koji si Život i Uskrs naš.
Zaživi u nama snagu uskrsnuća,
da možemo neustrašivo naviještati tvoje evanđelje
svemu stvorenju,
svima oko nas,
i daj da se vatra tvog evanđelja,
vatra tvoje ljubavi,
nikada ne ugasi u nama,
već neka vazda gori,
kao i svjetlo tvoga Uskrsa.
Amen.

- fra Ivan Slišković
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Tribina za mlade - Usridu
22/02/18 | Broj čitanja: 285 | Autor: Antea Naletilić
» Naš petak: Sastanak po grupama
17/02/18 | Broj čitanja: 295 | Autor: Marina Gilja
» Primanja i obećanja Frame Gradnići
12/02/18 | Broj čitanja: 304 | Autor: Marija Pavković
» Naš petak: Zabavni sastanak
10/02/18 | Broj čitanja: 237 | Autor: Kristina Šušak
» Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,10)
07/02/18 | Broj čitanja: 189 | Autor: Marijana Jurilj
» Naš petak: Gost predavač
03/02/18 | Broj čitanja: 360 | Autor: Anica Zovko
» Molitveni seminar u Kući mira
30/01/18 | Broj čitanja: 362 | Autor: Nina Rezić
» Naš petak: Zabavni sastanak
27/01/18 | Broj čitanja: 401 | Autor: Lucija Čolak
» Primanja i obećanja Frame Međugorje
22/01/18 | Broj čitanja: 555 | Autor: Luka Kutle
» Naš petak:Molitveni sastanak
20/01/18 | Broj čitanja: 447 | Autor: Filip Šantić
» Škola animatora 2017./2018.
14/01/18 | Broj čitanja: 558 | Autor: Lovro Kožul
» Emisija na Badnjak 2017.
26/12/17 | Broj čitanja: 574 | Autor: Antea Naletilić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Naš petak: Sastanak po grupama
17/02/18 | Čitanja: 295
» Tribina za mlade - Usridu
22/02/18 | Čitanja: 285
Stol riječi
 Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet.   – Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili? – upitaše ga.   – Kažite mi svoje grijehe – reče im sveti čovjek.   – Učinio sam veliki grijeh – odgovori prvi muškarac.   – A ti? – upita sveti čovjek drugog muškarca.   – Ah! – odgovori ovaj – Ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive.   Pobožni je čovjek dugo razmišljao.   – Evo što morate napraviti – konačno reče. – Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen.   Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.   – Sada – reče sveti čovjek – uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.   Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo. Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.   – Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno. Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
 Početak veljače predstavlja jedno od najljepših, ali zasigurno i najstresnijih razdoblja za sve zauzete, kao i za i samce. Sve su trgovine već prezentirale „najorginalnije” poklone, izlozi su prepuni slatkih plišavaca, restorani su odavno rezervirani, cvjećarne rade punom parom i sve to smo kako bismo zadovoljili kriterije i postali kao i sav „normalan svijet”. Drštvene mreže gore od ljubavnih statusa, pjesama, opisa i romantičnih sličica. Promatrajući cijelu situaciju, pitam se živimo li u svijetu izopačenih vrijednosti ili tek modernoj zajednici u kojoj su pojedinci po razmišljanima nekih, evolucijski nazadovali i svojim zaslugama izgubili mjesto pod ovim liberalnim nebom? No, za petama ovog pitanja ide i ono čiji odgovor cijelu ovu situaciju oko Dana zaljubljenih pretvara u apsurd- „Gdje se u svemu izgubila ljubav?” Dok u svoja četiri zida razmišljam o ljubavi i stavljam je u kontekst današnjeg vremena, ne znam tko si, ne znam kako voliš i kako gledaš na svijet, na ljubav. Ne mogu biti sigurna zaslužuješ li izvrsne ocjene, dobar posao, prijatelje kojima si se okružio, automobil koji voziš, ali vjerujem da si zaslužio osjetiti pravu ljubav, skrivenu od pogleda bilo kakvog licemjerja i društvenog pravila. Zaštićenu od komercijalizma, ne tako pojednostavljenu, ne tako bezvrijednu. U trenutku kada mi misli prelijeću kroz brojne minule trenutke u kojima ljubav nije bila vrednovana na pravi način, mirnu luku ipak pronalazim ostajući duboku uvjerena da istinske želje uvijek pronađu put do stvarnosti. Isus Krist zauvijek ostaje sinonim ljubavi, one prave istinske ljubavi koja je puno puta slušala kada nitko nije, pružala ruke kada su svi skrivali čak i pogled. Iz dana u dan razmišljam o tome hoću li ikada pronaći osobu koja će po primjeru Krista voljeti i koja neće mariti za besmislena očekivanja okoline, pred kojom ću biti u cijelosti iskrena. Ne gubim nadu da još uvijek postoje „uljezi” koji zaziru od ljubavnih predstava na društvenoj pozornici, te vjeruju da ljubav ima snagu promijeniti stvari iz temelja, čineći sve boljim. Dragi čitatelju, želim ti poručiti da se potrudiš plivati protiv struje koja oskvrnjuje i banalizira ljubav svodeći ju na materijalno i oduzimajući joj ono najvrijednije. Ne moraš dobiti ružu kako bi bio uvjeren da si voljen i da voliš. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 1 Kor 13, 4-7 Čitajući ove biblijske retke osjećam kako imam razloga biti uistinu sretna. Ne treba mi Dan zaljubljenih, Dan samaca niti bilo kakva druga izmišljotina, sve dok imam prijatelje i obitelj koji me vole. Osjećajući ljubav i prihvaćenost svoje okoline, ne brinem se kada ću te upoznati i kada ćemo pobijediti sliku ovakve ljubavi, prkoseći svim nepisanim pravilima, u uvjerenju da i bez romantičnih poklona, večera i buketa „ljubav sve pokriva."