Uskrsnuo je! – Ili nije?
Četvrtak, 27. travnja 2017. | Broj čitanja: 413
 
 

Ako otac ostavi oporučno pismo namijenjeno svome sinu, u kojemu govori o blagu koje mu ostavlja i za što ga treba upotrijebiti, a sin nikada ne dobije to pismo, blago ostaje neiskorišteno i stoga postaje beskorisno.No, čak i da ga sin dobije, ali ga ne otvori i ne pročita, isto se događa.

Isto se može dogoditi i ako sin pročita pismo, ali zanemari očeve riječi i ne učini ono što je otac želio za njega.
Ima pismo, ima upute, a blago opet ostaje neiskorišteno.
Vratit ću se na ovu priču poslije…

 


Nekako mi se više sviđa uskršnji pozdrav „Uskrsnuo je!“ ili „Krist uskrsnu!“ (kako se naša istočna braća pozdravljaju o Uskrsu dok susreću jedan drugoga, a odgovor biva: „Uistinu uskrsnu!“), jer naš pozdrav (ili čestitanje?) „Sretan Uskrs!“ kao da se blijedo spominje nečega što je bilo prije 2000 godina i ostaje tek na tome. Kao da čestitamo nečiju obljetnicu, rođendan ili slično. Djeluje tako ofucano i čak svjetovno.
Pozdrav o kojemu ja razmišljam – „Uskrsnuo je!“ (ili „Krist uskrsnu!“) – kao da zapravo doziva u pamet ono što je bilo nekad davno, ali ne samo to, on zapravo čini taj događaj iz povijesne prošlosti sada živim i prisutnim, aktualnim!
On u sebi (bar meni tako izgleda) nosi onu snagu koju su Isusovi učenici pronosili jedan drugome kada su si govorili: „Isus doista uskrsnu!“.
On je u sebi živ i prenosi to svjedočanstvo Isusova uskrsnuća, tu radost koju mi tako često zaboravljamo i zanemarujemo nositi u sebi, a koja zapravo potječe od Uskrslog Krista i treba se napajati na izvoru njegova uskrsnuća.
Takav pozdrav nas uči da Isusovo uskrsnuće nije tek nešto što pripada dalekoj prošlosti, već zapravo nešto što je (odnosno, treba biti!) živo, prisutno i bitno u našim životima! U našim životima, našoj svakodnevici, našim odnosima, našemu poslu, radu, učenju, odmoru itd.!

 


I, sada se nameću pitanja: "Je li Uskrsnuće Isusovo za mene nešto što se dogodilo davno i nema snagu u mom životu, u mojoj sadašnjosti, ili je to nešto što je zapravo jednako živo kao što je bilo živo u vrijeme Isusovih apostola, koji su gorljivim žarom naviještali Krista Uskrsloga? Gori li moje srce kao što je njihovo srce gorjelo, ispunjeno Duhom Svetim i radošću koju im je donio Uskrsli Krist? Mogu li zamisliti tu radost koju su imali učenici, koji su mislili da je s Kalvarijom i Kristovim raspećem sve završilo, da ništa više nema smisla, da je Isus umro i da je sve gotovo, kada im je došao uskrsli Isus i pokazao im svoje rane i pokazao im se živ? Koje je to životno iskustvo, iskustvo života bilo?!"
A za nas to – bojim se – biva poput ovoga pisma s početka teksta, koje, pa čak i da ga otvorimo i pročitamo – kao što pročitamo i čujemo Evanđelja! – ostaje neostvareno, nedjelotvorno u našim životima! U pismu (a mogu sada napisati velikim slovom – (Svetom) Pismu) mi piše o velikom Blagu, o samom Kristu i njegovu Životu koji On nosi u sebi, o njegovom životu, smrti i uskrsnuću, a ja, iako sam to pročitao, ostajem u sebi bez tog života, isprazan i nezainteresiran! Mogu imati svo blago svijeta, ali ako ga ne znam koristiti, ako ga ne želim koristiti i ne brinem se o njemu, neću imati nikakve koristi od njega i nikakvog ploda! Ako mi ljudi ne počnemo crpiti snagu s Kristova izvora, snagu koju nam daje Njegovo Uskrsnuće, njegova poruka života – evanđelje – možemo slobodno pobacati sva evanđelja i sve Biblije s kojima se tako ponosno dičimo, jer one zapravo ništa za nas ne znače; jer Riječ napisana a neostvarena ostaje tek puka priča koja nema života djelotvornog!
Ono što je Isus učinio za nas svojim životom, smrću i uskrsnućem, treba biti bitno i djelatno nama apsolutno jednako kao i njegovim prvim učenicima, bez ikakve razlike! Ono što je on živio ne nalazi kraj u 33. g. nove ere, nego treba i dalje živjeti u našim srcima. Biti Kristov znači imati Krista u sebi i živjeti snagu uskrsnuća koju nam je on ostavio. A pitanje je: "Živimo li ju mi uistinu?" 


Koja korist što je Isus uskrsnuo, ako nije uskrsnuo u mom životu?

 

Isuse,
obnovi u nama svoga Duha,
i napuni nas Njime,
koji će nas uvoditi u svu istinu o tebi,
i podsjećati nas na ono bitno o tebi,
na tebe, koji si Život i Uskrs naš.
Zaživi u nama snagu uskrsnuća,
da možemo neustrašivo naviještati tvoje evanđelje
svemu stvorenju,
svima oko nas,
i daj da se vatra tvog evanđelja,
vatra tvoje ljubavi,
nikada ne ugasi u nama,
već neka vazda gori,
kao i svjetlo tvoga Uskrsa.
Amen.

- fra Ivan Slišković
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Uvođenje u novicijat i postulaturu u Bijelom Polju
17/09/17 | Broj čitanja: 1991 | Autor: mostar.ssfcr.org
» Prvi službeni sastanak
16/09/17 | Broj čitanja: 474 | Autor: Anamaria Skoko
» Jer si predivan, jer si njegov...
08/09/17 | Broj čitanja: 245 | Autor: Kristina Ivanković
» Novi duhovni asistent Frame Široki Brijeg
06/09/17 | Broj čitanja: 1182 | Autor: frama.ba
» Doživotni zavjeti fra Antonia Muse
05/09/17 | Broj čitanja: 524 | Autor: jabuka.tv
» Jedini
02/09/17 | Broj čitanja: 439 | Autor: Marijana Jurlj
» Najavljujemo: Naš brat fra Antonio polaže svoje doživotne zavjete
31/08/17 | Broj čitanja: 2103 | Autor: frama.ba
» Posljednji neslužbeni sastanak
31/08/17 | Broj čitanja: 423 | Autor: Antea Naletilić
» Mir
25/08/17 | Broj čitanja: 310 | Autor: fra Ivan Slišković
» Peti neslužbeni sastanak
25/08/17 | Broj čitanja: 309 | Autor: Marija Mandić
» Sabor Frame 2017
21/08/17 | Broj čitanja: 441 | Autor: Frama.ba
» Šareni dan
12/08/17 | Broj čitanja: 377 | Autor: Kristina Ivanković
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Prvi službeni sastanak
16/09/17 | Čitanja: 474
Stol riječi
 Gospodine Isuse, i večeras u tišini prebirem svoje misli. Svjesna sam toga da puno stvari ne štima. Cijelo ljeto je za mojim leđima i puno se stvari dogodilo, i svi ti događaji kao da su se prelomili u meni. Prohujali su samo tako i sad se s okusom gorčine u ustima pitam „Jesam li mogla bolje?“ Odmor se približio kraju, ali ja ne osjećam radost u sebi. Osjećam neku težinu koja iz dana u dan pritišće moje biće. Prošla su ta tri mjeseca gdje je bilo previše svega, a premalo Tebe. Letio je dan za danom, a ja sam ostala zatvorena u svojoj ljusci daleko od Tebe.   Isuse, trebam Te. Isuse, dođi i nahrani moje srce, poravnaj sve ono krivudavo, dodirni me svojom ljubavlju. Ispred mene je puno toga, bliže se i naša primanja i obećanja. Pripremi moje srce da ti odlučno i iskreno obećam da ću Te slijediti. Daj mi samo djelić Tvoje snage da krenem ispočetka, da ne očajavam nego da budem uistinu radosna što Te imam za prijatelja. Isuse, pruži mi svoju ruku i povedi me na pravi put. Hvala Ti, jer već osjetim da rasvjetljuješ ovu tamu koja se nastanila u meni.   Kroz glavu mi prolaze Tvoje riječi :“ Gdje su vladari naroda, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, gdje oni koji se igrahu ptica nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato- u što se ljudi uzdaju, te ne bijaše kraja njihovu zgrtanju? I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? Isčezli su, otišli u Podzemlje.“ Tvoje me riječi Isuse još jednom podsjećaju da trebam usporiti svoj korak i ostati blizu Tebi. Pomozi mi da se ne izgubim u vrtlogu svojih želja, zaboravljajući da samo Ti možeš pružiti ono što moja žedna duša traži. Hvala Ti, dragi moj Prijatelju <3
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.