Hodočašće u Asiz
Ponedjeljak, 24. travnja 2017. | Broj čitanja: 1190
 
 

 „… Konačno sam vidio Asiz, grad koji sam toliko žudio posjetiti… Radije bih šutio ukoliko se neću moći dovoljno dobro izraziti o ovom neusporedivom mjestu… U Italiji se nije ništa vidjelo, ako se nije vidio Asiz…“
Ovim riječima, jedan poznati britanski istraživač, Ernest Renan, opisuje Asiz. Da je Asiz zaista prelijepo mjesto koje otima srce i ne da ti da odeš od njega, složili su se i uvjerili framaši Hercegovačkog područnog bratstva.

 

 

Naime, svi oni koji su pobijedili u natjecanju na razini mjesnih bratstava, dobili su nagradno putovanje u Asiz. Nakon dugog i nestrpljivog iščekivanja, napokon je došao taj dan. Na Uskrs, 16. travnja 2017., ekipa od 56 framaša (zajedno s našim legendarnim vozačima, Dadom i Ećimom) iz cijele Hercegovine, predvođeni fra Antoniom Šakotom i fra Ivanom Penavićem, zaputilo se u Asiz, rodni grad našeg dragog siromaška, svetog Franje.

 

Na La Verni... 

 

Naša asiška avantura započela je u ponedjeljak na La Verni, mjestu gdje je sv. Franjo dobio stigme. Nakon slikanja i razgledavanja, uputili smo se u kapelicu sv. Lovre, gdje je fra Antonio predvodio misu, a slavili smo rane sv. Franje. Nakon svete mise imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za razgledavanje i naravno, neizostavno fotografiranje. Također, sudjelovali smo u svečanoj procesiji koja se održava svakim danom u 15 sati, a ide se od crkvice sv. Marije Anđeoske, pa sve do mjesta gdje je sv. Franjo zadobio stigme.
Nakon La Verne nastavili smo put prema Folignu, točnije 'Oasi san Francesco', gdje smo bili smješteni za vrijeme svog hodočašća. Nakon razmještaja po sobama, traženja wi-fija i večere završio se naš prvi dan hodočašća.

 

 

U utorak rano ujutro, zaputili smo se na mjesto gdje je sve počelo, prema Porcijunkuli. Na veliku radost i iznenađenje, imali smo priliku slaviti svetu misu upravo u Porcijunkuli, Majci svih franjevačkih crkava, gdje je misno slavlje predvodio fra Ivan. Mislim da je svima srce jače zakucalo kada nam je fra Antonio rekao da ćemo upravo na tom Franjinom najdražem mjestu, slaviti svetu misu. Teško je bilo zadržati suze u toj malenoj, prekrasnoj crkvici, jer je velika milost boraviti tu, a još veća proslaviti svetu misu. Upravo se u Porcijunkuli osjeti ona Franjina ljubav prema tom malom komadiću zemlje. Tu smo shvatili razlog Franjine ljubomore na Porcijunkulu. Neopisiv je osjećaj tu biti i moliti se.


Nakon Porcijunkule slijedila je crkva sv. Damjana, u kojoj je Bog progovorio Franji s križa, te u kojoj je, kako kažu, nastala Pjesma stvorova. Zatim je slijedila katedrala sv. Rufina (mjesto gdje je kršten sv. Franjo), bazilika sv. Klare u kojoj je pokopana, njene haljine, Franjin habit, originalni križ sv. Damjana i ostale stvari koje su sačuvane.

 

 

U blizini bazilike sv. Klare, nalazi se i Chiesa Nuova, crkva koja je sagrađena na mjestu Franjine kuće, od koje su ostala samo vrata i zatvor u kojem je bio smješten sv. Franjo, a vidjeli smo i malenu prostoriju u kojoj je bila trgovina Franjina oca, Petra Bernardona. Po povratku u smještaj, posjetili smo Rivotorto, mjesto nastambe prve braće. Svako od ovih mjesta ima svoju priču i posebno je na svoj način. Fra Ivan nam je što bolje nastojao pojasniti svako od njih, a svi smo ga sa zanimanjem slušali.
Nakon obilaska svih predviđenih mjesta za taj dan, krenuli smo natrag u naš smještaj u Folignu. I naravno, slijedilo je opet ''hvatanje'' wi-fija, neuspjeli pokušaji popravljanja modema (koji je mogla popraviti samo s. Matea), društvene igre, večera i ostalo, završio se naš drugi dan boravka u Asizu.

 

Selfie s Franjom 

 

U srijedu, našeg trećeg dana hodočašća, posjetili smo Fonte Colombo i ostala mjestašca u blizini u kojima je Franjo boravio. Nakon toga smo se zaputili u Greccio, mjesto gdje je Franjo napravio prve jaslice. Tamo je svaki dan Božić. Poslije kratkog razgledavanja, slavili smo svetu misu koju je predvodio fra Antonio. S ulaznim pozdravom "Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo", započelo je misno slavlje. Iako nam je bilo smiješno to što par dana nakon Uskrsa, mi pjevamo božićne pjesme i slavimo Isusovo rođenje, to je bio jedan od najljepših i najradosnijih trenutaka provedenih u Asizu. Tu večer smo proveli u šetnji i razgledavanju Asiza i njegovih ljepota. Svatko je mogao birati kako će provesti tu večer. Jedni u šetnji, drugi u kupnji, a treći pak u nečem drugom. Sve u svemu, uvjerili smo se da je Asiz noću još ljepši nego danju, pogotovo pogled na baziliku i Porcijunkulu. Nakon slobodnog vremena po Asizu, vratili smo se u naš smještaj, gdje je slijedilo druženje, večera i na koncu, odmor.

 

 

U četvrtak nas je očekivao najvažniji dio Asiza koji smo nestrpljivo čekali kroz cijeli tjedan, a to je posjet bazilici sv. Franje. Nakon svete mise koju je predvodio fra Ivan, uputili smo se prema bazilici, u koju nas je uveo fra Matija Antun Mandić, franjevac konventualac iz Hrvatske, koji trenutno boravi u Asizu. On nas je proveo kroz donju i gornju baziliku, pojašnjavajući nam pojedine detalje vezane uz njih i njihovu unutrašnjost. Srce te bazilike, a usudim se reći i srce Asiza, čekalo nas je ispod donje bazilike, u mjestu pod zemljom, gdje počiva naš Franjo. Neopisiv je osjećaj bio kada smo napokon došli tu i spustili se na koljena pred svog serafskog Oca, na mjesto gdje se najviše osjeća Franjina ljubav, jednostavnost i prisutnost. Srce je zakucalo jače, a teško je bilo zadržati suze radosnice, jer smo napokon došli svom siromašku. Mislim da su svi upravo tu shvatili smisao i razlog svog boravka i samog poziva u Framu.


Vjerujem kako nas je Franjo promatrao s neba i da je bio ponosan na nas, svoje male, nesavršene ali radosne framaše koji se trude slijediti Krista po njegovu primjeru. Fra Antonio nam je rekao kako je upravo taj prizor nas kako klečimo pred Franjom, najljepša slika od bezbroj onih fotografija koje smo uslikali, te da one najljepše fotografije ostaju u našem srcu. Ispunjeni zbog tog susreta s Franjom u molitvi, nastavili smo razgledavanje gornje bazilike.

 

 'Na grobu Vječnog zaljubljenika'

 

Na kraju je slijedilo fotografiranje ispred, a onda smo se zaputili na Carcere, mjesto gdje je Franjo išao u osamu. Iako smo pošli pješke, u Carcere smo stigli s taxijem. To mjesto je zaista posebno i jasno nam je zašto se Franjo često povlačio tu u osamu.
Nakon Carcera imali smo slobodno vrijeme, pa su neki ostali u Carceru, a neki se spustili do grada u šetnju ili se pak vratili na mjesto Franjina groba. Sve u svemu, bilo je prekrasno i teško je bilo vratiti se natrag u našu Oazu. Budući da je to bila naša posljednja večer u Asizu, proveli smo je u igri i zabavi.

 

 

U petak, našeg posljednjeg dana boravka u Asizu, uputili smo se natrag u Porcijunkulu, gdje smo u kapelici imali svetu misu koju je predvodio fra Antonio.
Nakon svete mise, imali smo malo slobodnog vremena, tako da su neki otišli kupiti još koji suvenir, neki su bili u šetnji, a neki su pak ostali u Porcijunkuli, kako bi se u molitvi oprostili od nje.


Onda je slijedio najteži dio, trebali smo krenuti iz Asiza, mjesta koje nam je svima priraslo srcu. Sa suzama u očima, udaljavali smo se polako, osvrćući se, da po zadnji put u ovom tjednu vidimo Asiz.

 

 

Iako malčice tužni zbog toga što odlazimo, to nije bio kraj našega putovanja. Osim boravka u Asizu, svratili smo i do Padove. U Padovi smo posjetili svetište sv. Ante i sv. Leopolda Bogdana Mandića. I tu smo također imali slobodnog vremena koje je svatko iskoristio na svoj način. Tek nakon Padove, zaputili smo se u našu domovinu.
Tužni jer se bliži kraj našeg putovanja, kući smo se vratili ispunjeni i sretni, jer smo konačno došli na svoj izvor, na sami početak franjevaštva, kako je to fra Ivan rekao u jednoj svojoj propovijedi.

 

 

Riječima je teško opisati sve ono što smo doživjeli, jer svatko Asiz doživljava na svoj način i vjerujem da se svatko pronašao u nekom kutku Asiza, da je svakome određeno mjesto ostalo urezano duboko u srce.
Vjerujem da nitko od nas neće zaboraviti one trenutke provedene tamo, jer su to trenuci kojima ćemo se vraćati u mislima, onoliko puta koliko nam bude trebalo se ponovno vratimo tamo, na svoje izvore. A do tada, ostajemo u ovom malom mjestu pod suncem, našoj kršnoj Hercegovini.

 

 

Mir Vam i dobro!

- Marija Jelić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Uvođenje u novicijat i postulaturu u Bijelom Polju
17/09/17 | Broj čitanja: 1991 | Autor: mostar.ssfcr.org
» Prvi službeni sastanak
16/09/17 | Broj čitanja: 474 | Autor: Anamaria Skoko
» Jer si predivan, jer si njegov...
08/09/17 | Broj čitanja: 245 | Autor: Kristina Ivanković
» Novi duhovni asistent Frame Široki Brijeg
06/09/17 | Broj čitanja: 1182 | Autor: frama.ba
» Doživotni zavjeti fra Antonia Muse
05/09/17 | Broj čitanja: 524 | Autor: jabuka.tv
» Jedini
02/09/17 | Broj čitanja: 439 | Autor: Marijana Jurlj
» Najavljujemo: Naš brat fra Antonio polaže svoje doživotne zavjete
31/08/17 | Broj čitanja: 2103 | Autor: frama.ba
» Posljednji neslužbeni sastanak
31/08/17 | Broj čitanja: 423 | Autor: Antea Naletilić
» Mir
25/08/17 | Broj čitanja: 310 | Autor: fra Ivan Slišković
» Peti neslužbeni sastanak
25/08/17 | Broj čitanja: 309 | Autor: Marija Mandić
» Sabor Frame 2017
21/08/17 | Broj čitanja: 441 | Autor: Frama.ba
» Šareni dan
12/08/17 | Broj čitanja: 377 | Autor: Kristina Ivanković
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Prvi službeni sastanak
16/09/17 | Čitanja: 474
Stol riječi
 Gospodine Isuse, i večeras u tišini prebirem svoje misli. Svjesna sam toga da puno stvari ne štima. Cijelo ljeto je za mojim leđima i puno se stvari dogodilo, i svi ti događaji kao da su se prelomili u meni. Prohujali su samo tako i sad se s okusom gorčine u ustima pitam „Jesam li mogla bolje?“ Odmor se približio kraju, ali ja ne osjećam radost u sebi. Osjećam neku težinu koja iz dana u dan pritišće moje biće. Prošla su ta tri mjeseca gdje je bilo previše svega, a premalo Tebe. Letio je dan za danom, a ja sam ostala zatvorena u svojoj ljusci daleko od Tebe.   Isuse, trebam Te. Isuse, dođi i nahrani moje srce, poravnaj sve ono krivudavo, dodirni me svojom ljubavlju. Ispred mene je puno toga, bliže se i naša primanja i obećanja. Pripremi moje srce da ti odlučno i iskreno obećam da ću Te slijediti. Daj mi samo djelić Tvoje snage da krenem ispočetka, da ne očajavam nego da budem uistinu radosna što Te imam za prijatelja. Isuse, pruži mi svoju ruku i povedi me na pravi put. Hvala Ti, jer već osjetim da rasvjetljuješ ovu tamu koja se nastanila u meni.   Kroz glavu mi prolaze Tvoje riječi :“ Gdje su vladari naroda, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, gdje oni koji se igrahu ptica nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato- u što se ljudi uzdaju, te ne bijaše kraja njihovu zgrtanju? I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? Isčezli su, otišli u Podzemlje.“ Tvoje me riječi Isuse još jednom podsjećaju da trebam usporiti svoj korak i ostati blizu Tebi. Pomozi mi da se ne izgubim u vrtlogu svojih želja, zaboravljajući da samo Ti možeš pružiti ono što moja žedna duša traži. Hvala Ti, dragi moj Prijatelju <3
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.