Hodočašće u Asiz
Ponedjeljak, 24. travnja 2017. | Broj čitanja: 1340
 
 

 „… Konačno sam vidio Asiz, grad koji sam toliko žudio posjetiti… Radije bih šutio ukoliko se neću moći dovoljno dobro izraziti o ovom neusporedivom mjestu… U Italiji se nije ništa vidjelo, ako se nije vidio Asiz…“
Ovim riječima, jedan poznati britanski istraživač, Ernest Renan, opisuje Asiz. Da je Asiz zaista prelijepo mjesto koje otima srce i ne da ti da odeš od njega, složili su se i uvjerili framaši Hercegovačkog područnog bratstva.

 

 

Naime, svi oni koji su pobijedili u natjecanju na razini mjesnih bratstava, dobili su nagradno putovanje u Asiz. Nakon dugog i nestrpljivog iščekivanja, napokon je došao taj dan. Na Uskrs, 16. travnja 2017., ekipa od 56 framaša (zajedno s našim legendarnim vozačima, Dadom i Ećimom) iz cijele Hercegovine, predvođeni fra Antoniom Šakotom i fra Ivanom Penavićem, zaputilo se u Asiz, rodni grad našeg dragog siromaška, svetog Franje.

 

Na La Verni... 

 

Naša asiška avantura započela je u ponedjeljak na La Verni, mjestu gdje je sv. Franjo dobio stigme. Nakon slikanja i razgledavanja, uputili smo se u kapelicu sv. Lovre, gdje je fra Antonio predvodio misu, a slavili smo rane sv. Franje. Nakon svete mise imali smo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za razgledavanje i naravno, neizostavno fotografiranje. Također, sudjelovali smo u svečanoj procesiji koja se održava svakim danom u 15 sati, a ide se od crkvice sv. Marije Anđeoske, pa sve do mjesta gdje je sv. Franjo zadobio stigme.
Nakon La Verne nastavili smo put prema Folignu, točnije 'Oasi san Francesco', gdje smo bili smješteni za vrijeme svog hodočašća. Nakon razmještaja po sobama, traženja wi-fija i večere završio se naš prvi dan hodočašća.

 

 

U utorak rano ujutro, zaputili smo se na mjesto gdje je sve počelo, prema Porcijunkuli. Na veliku radost i iznenađenje, imali smo priliku slaviti svetu misu upravo u Porcijunkuli, Majci svih franjevačkih crkava, gdje je misno slavlje predvodio fra Ivan. Mislim da je svima srce jače zakucalo kada nam je fra Antonio rekao da ćemo upravo na tom Franjinom najdražem mjestu, slaviti svetu misu. Teško je bilo zadržati suze u toj malenoj, prekrasnoj crkvici, jer je velika milost boraviti tu, a još veća proslaviti svetu misu. Upravo se u Porcijunkuli osjeti ona Franjina ljubav prema tom malom komadiću zemlje. Tu smo shvatili razlog Franjine ljubomore na Porcijunkulu. Neopisiv je osjećaj tu biti i moliti se.


Nakon Porcijunkule slijedila je crkva sv. Damjana, u kojoj je Bog progovorio Franji s križa, te u kojoj je, kako kažu, nastala Pjesma stvorova. Zatim je slijedila katedrala sv. Rufina (mjesto gdje je kršten sv. Franjo), bazilika sv. Klare u kojoj je pokopana, njene haljine, Franjin habit, originalni križ sv. Damjana i ostale stvari koje su sačuvane.

 

 

U blizini bazilike sv. Klare, nalazi se i Chiesa Nuova, crkva koja je sagrađena na mjestu Franjine kuće, od koje su ostala samo vrata i zatvor u kojem je bio smješten sv. Franjo, a vidjeli smo i malenu prostoriju u kojoj je bila trgovina Franjina oca, Petra Bernardona. Po povratku u smještaj, posjetili smo Rivotorto, mjesto nastambe prve braće. Svako od ovih mjesta ima svoju priču i posebno je na svoj način. Fra Ivan nam je što bolje nastojao pojasniti svako od njih, a svi smo ga sa zanimanjem slušali.
Nakon obilaska svih predviđenih mjesta za taj dan, krenuli smo natrag u naš smještaj u Folignu. I naravno, slijedilo je opet ''hvatanje'' wi-fija, neuspjeli pokušaji popravljanja modema (koji je mogla popraviti samo s. Matea), društvene igre, večera i ostalo, završio se naš drugi dan boravka u Asizu.

 

Selfie s Franjom 

 

U srijedu, našeg trećeg dana hodočašća, posjetili smo Fonte Colombo i ostala mjestašca u blizini u kojima je Franjo boravio. Nakon toga smo se zaputili u Greccio, mjesto gdje je Franjo napravio prve jaslice. Tamo je svaki dan Božić. Poslije kratkog razgledavanja, slavili smo svetu misu koju je predvodio fra Antonio. S ulaznim pozdravom "Na dobro vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo", započelo je misno slavlje. Iako nam je bilo smiješno to što par dana nakon Uskrsa, mi pjevamo božićne pjesme i slavimo Isusovo rođenje, to je bio jedan od najljepših i najradosnijih trenutaka provedenih u Asizu. Tu večer smo proveli u šetnji i razgledavanju Asiza i njegovih ljepota. Svatko je mogao birati kako će provesti tu večer. Jedni u šetnji, drugi u kupnji, a treći pak u nečem drugom. Sve u svemu, uvjerili smo se da je Asiz noću još ljepši nego danju, pogotovo pogled na baziliku i Porcijunkulu. Nakon slobodnog vremena po Asizu, vratili smo se u naš smještaj, gdje je slijedilo druženje, večera i na koncu, odmor.

 

 

U četvrtak nas je očekivao najvažniji dio Asiza koji smo nestrpljivo čekali kroz cijeli tjedan, a to je posjet bazilici sv. Franje. Nakon svete mise koju je predvodio fra Ivan, uputili smo se prema bazilici, u koju nas je uveo fra Matija Antun Mandić, franjevac konventualac iz Hrvatske, koji trenutno boravi u Asizu. On nas je proveo kroz donju i gornju baziliku, pojašnjavajući nam pojedine detalje vezane uz njih i njihovu unutrašnjost. Srce te bazilike, a usudim se reći i srce Asiza, čekalo nas je ispod donje bazilike, u mjestu pod zemljom, gdje počiva naš Franjo. Neopisiv je osjećaj bio kada smo napokon došli tu i spustili se na koljena pred svog serafskog Oca, na mjesto gdje se najviše osjeća Franjina ljubav, jednostavnost i prisutnost. Srce je zakucalo jače, a teško je bilo zadržati suze radosnice, jer smo napokon došli svom siromašku. Mislim da su svi upravo tu shvatili smisao i razlog svog boravka i samog poziva u Framu.


Vjerujem kako nas je Franjo promatrao s neba i da je bio ponosan na nas, svoje male, nesavršene ali radosne framaše koji se trude slijediti Krista po njegovu primjeru. Fra Antonio nam je rekao kako je upravo taj prizor nas kako klečimo pred Franjom, najljepša slika od bezbroj onih fotografija koje smo uslikali, te da one najljepše fotografije ostaju u našem srcu. Ispunjeni zbog tog susreta s Franjom u molitvi, nastavili smo razgledavanje gornje bazilike.

 

 'Na grobu Vječnog zaljubljenika'

 

Na kraju je slijedilo fotografiranje ispred, a onda smo se zaputili na Carcere, mjesto gdje je Franjo išao u osamu. Iako smo pošli pješke, u Carcere smo stigli s taxijem. To mjesto je zaista posebno i jasno nam je zašto se Franjo često povlačio tu u osamu.
Nakon Carcera imali smo slobodno vrijeme, pa su neki ostali u Carceru, a neki se spustili do grada u šetnju ili se pak vratili na mjesto Franjina groba. Sve u svemu, bilo je prekrasno i teško je bilo vratiti se natrag u našu Oazu. Budući da je to bila naša posljednja večer u Asizu, proveli smo je u igri i zabavi.

 

 

U petak, našeg posljednjeg dana boravka u Asizu, uputili smo se natrag u Porcijunkulu, gdje smo u kapelici imali svetu misu koju je predvodio fra Antonio.
Nakon svete mise, imali smo malo slobodnog vremena, tako da su neki otišli kupiti još koji suvenir, neki su bili u šetnji, a neki su pak ostali u Porcijunkuli, kako bi se u molitvi oprostili od nje.


Onda je slijedio najteži dio, trebali smo krenuti iz Asiza, mjesta koje nam je svima priraslo srcu. Sa suzama u očima, udaljavali smo se polako, osvrćući se, da po zadnji put u ovom tjednu vidimo Asiz.

 

 

Iako malčice tužni zbog toga što odlazimo, to nije bio kraj našega putovanja. Osim boravka u Asizu, svratili smo i do Padove. U Padovi smo posjetili svetište sv. Ante i sv. Leopolda Bogdana Mandića. I tu smo također imali slobodnog vremena koje je svatko iskoristio na svoj način. Tek nakon Padove, zaputili smo se u našu domovinu.
Tužni jer se bliži kraj našeg putovanja, kući smo se vratili ispunjeni i sretni, jer smo konačno došli na svoj izvor, na sami početak franjevaštva, kako je to fra Ivan rekao u jednoj svojoj propovijedi.

 

 

Riječima je teško opisati sve ono što smo doživjeli, jer svatko Asiz doživljava na svoj način i vjerujem da se svatko pronašao u nekom kutku Asiza, da je svakome određeno mjesto ostalo urezano duboko u srce.
Vjerujem da nitko od nas neće zaboraviti one trenutke provedene tamo, jer su to trenuci kojima ćemo se vraćati u mislima, onoliko puta koliko nam bude trebalo se ponovno vratimo tamo, na svoje izvore. A do tada, ostajemo u ovom malom mjestu pod suncem, našoj kršnoj Hercegovini.

 

 

Mir Vam i dobro!

- Marija Jelić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Tribina za mlade - Usridu
22/02/18 | Broj čitanja: 285 | Autor: Antea Naletilić
» Naš petak: Sastanak po grupama
17/02/18 | Broj čitanja: 295 | Autor: Marina Gilja
» Primanja i obećanja Frame Gradnići
12/02/18 | Broj čitanja: 304 | Autor: Marija Pavković
» Naš petak: Zabavni sastanak
10/02/18 | Broj čitanja: 237 | Autor: Kristina Šušak
» Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! (Mt 5,10)
07/02/18 | Broj čitanja: 189 | Autor: Marijana Jurilj
» Naš petak: Gost predavač
03/02/18 | Broj čitanja: 360 | Autor: Anica Zovko
» Molitveni seminar u Kući mira
30/01/18 | Broj čitanja: 362 | Autor: Nina Rezić
» Naš petak: Zabavni sastanak
27/01/18 | Broj čitanja: 401 | Autor: Lucija Čolak
» Primanja i obećanja Frame Međugorje
22/01/18 | Broj čitanja: 555 | Autor: Luka Kutle
» Naš petak:Molitveni sastanak
20/01/18 | Broj čitanja: 447 | Autor: Filip Šantić
» Škola animatora 2017./2018.
14/01/18 | Broj čitanja: 558 | Autor: Lovro Kožul
» Emisija na Badnjak 2017.
26/12/17 | Broj čitanja: 574 | Autor: Antea Naletilić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Naš petak: Sastanak po grupama
17/02/18 | Čitanja: 295
» Tribina za mlade - Usridu
22/02/18 | Čitanja: 285
Stol riječi
 Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet.   – Sagriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći što nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili? – upitaše ga.   – Kažite mi svoje grijehe – reče im sveti čovjek.   – Učinio sam veliki grijeh – odgovori prvi muškarac.   – A ti? – upita sveti čovjek drugog muškarca.   – Ah! – odgovori ovaj – Ja sam počinio više loših stvari, ali su tako male da jednostavno nisu zamjetljive.   Pobožni je čovjek dugo razmišljao.   – Evo što morate napraviti – konačno reče. – Pođite i za svaki grijeh koji ste počinili donesite kamen.   Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati s iznimno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. Stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dugog vremena stiže drugi muškarac noseći bez napora vreću kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.   – Sada – reče sveti čovjek – uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli.   Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo. Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je ta zadaća preteška.   – Moraš znati, sinko moj, da su grijesi kao kamenje. Što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvaća težinu grijeha, a kad se iskreno kaje, tada mu je oprošteno. Ako čovjek ponavlja manje grijehe, ne osjeća posebnu krivnju pa mu zato nije žao i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je doista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijeha.
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
 Početak veljače predstavlja jedno od najljepših, ali zasigurno i najstresnijih razdoblja za sve zauzete, kao i za i samce. Sve su trgovine već prezentirale „najorginalnije” poklone, izlozi su prepuni slatkih plišavaca, restorani su odavno rezervirani, cvjećarne rade punom parom i sve to smo kako bismo zadovoljili kriterije i postali kao i sav „normalan svijet”. Drštvene mreže gore od ljubavnih statusa, pjesama, opisa i romantičnih sličica. Promatrajući cijelu situaciju, pitam se živimo li u svijetu izopačenih vrijednosti ili tek modernoj zajednici u kojoj su pojedinci po razmišljanima nekih, evolucijski nazadovali i svojim zaslugama izgubili mjesto pod ovim liberalnim nebom? No, za petama ovog pitanja ide i ono čiji odgovor cijelu ovu situaciju oko Dana zaljubljenih pretvara u apsurd- „Gdje se u svemu izgubila ljubav?” Dok u svoja četiri zida razmišljam o ljubavi i stavljam je u kontekst današnjeg vremena, ne znam tko si, ne znam kako voliš i kako gledaš na svijet, na ljubav. Ne mogu biti sigurna zaslužuješ li izvrsne ocjene, dobar posao, prijatelje kojima si se okružio, automobil koji voziš, ali vjerujem da si zaslužio osjetiti pravu ljubav, skrivenu od pogleda bilo kakvog licemjerja i društvenog pravila. Zaštićenu od komercijalizma, ne tako pojednostavljenu, ne tako bezvrijednu. U trenutku kada mi misli prelijeću kroz brojne minule trenutke u kojima ljubav nije bila vrednovana na pravi način, mirnu luku ipak pronalazim ostajući duboku uvjerena da istinske želje uvijek pronađu put do stvarnosti. Isus Krist zauvijek ostaje sinonim ljubavi, one prave istinske ljubavi koja je puno puta slušala kada nitko nije, pružala ruke kada su svi skrivali čak i pogled. Iz dana u dan razmišljam o tome hoću li ikada pronaći osobu koja će po primjeru Krista voljeti i koja neće mariti za besmislena očekivanja okoline, pred kojom ću biti u cijelosti iskrena. Ne gubim nadu da još uvijek postoje „uljezi” koji zaziru od ljubavnih predstava na društvenoj pozornici, te vjeruju da ljubav ima snagu promijeniti stvari iz temelja, čineći sve boljim. Dragi čitatelju, želim ti poručiti da se potrudiš plivati protiv struje koja oskvrnjuje i banalizira ljubav svodeći ju na materijalno i oduzimajući joj ono najvrijednije. Ne moraš dobiti ružu kako bi bio uvjeren da si voljen i da voliš. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. 1 Kor 13, 4-7 Čitajući ove biblijske retke osjećam kako imam razloga biti uistinu sretna. Ne treba mi Dan zaljubljenih, Dan samaca niti bilo kakva druga izmišljotina, sve dok imam prijatelje i obitelj koji me vole. Osjećajući ljubav i prihvaćenost svoje okoline, ne brinem se kada ću te upoznati i kada ćemo pobijediti sliku ovakve ljubavi, prkoseći svim nepisanim pravilima, u uvjerenju da i bez romantičnih poklona, večera i buketa „ljubav sve pokriva."