Mijenja li mene Uskrs ili ja mijenjam Uskrs?
Petak, 07. travnja 2017. | Broj čitanja: 482
 
 

Raspeta Ljubavi, molim te ne odustaj od mene; slabog, malenog i grešnog čovjeka.
Sva moja čovječnost ne može stati u cijenu Tvoje muke i smrti!
Zato te molim da moje srce učiniš po srcu svome jer drugačije ostajem na razini ljudskosti s kojom život nije život!

 

Još jedna godina sjećanja na Tvoju neprocjenjivu ljubav zbog koje si pristao biti mučen i raspet kako bi se nama otvorila vrata Raja za život vječni, a mi još uvijek zarobljeni Zemaljskim brigama. Još jedna godina spasa, a mi se brinemo što ćemo kupiti, pojesti, kako se odjenuti za ovaj Uskrs, kada ćemo i s kime izaći u grad, hoće lisve zabljesnuti na nama i oko nas. 

 

A što je s onim čovjekom unutar mene?

 

Uskrs nije u samoj riječi nego u čitavoj priči tesarova sina koji je bio mučen samo zato jer je činio čudesa. Umirao svaku novu sekundu za mene i za tebe čovječe!
A mi smo još na onom izvanjskom, ''modernom'', ''popularnom'' Uskrsu!

 

Nekada me bude stid za koga je odlučio umrijeti!

 

Ne osuđujem te, svi smo isti, u nijansama je razlika. Samo ta: koliko se odlučim predati kako bi On mogao ODGAJATI to krhko stvorenje!
Bolna je činjenica ne htjeti mu služiti ili još gore vjerovati da uopće ne postoji.
No, pokušaj sa mnom proći u duhu VELIKI TJEDAN i dobiti odgovor na pitanje :''MIJENJA LI MENE USKRS ILI JA MIJENJAM USKRS ''?

Zatvori svoje oči i u duhu zamisli da se sve događa ovdje i sada kao prije 2000 god.
Zapravo se i događa ali ne fizički, osjetit ćeš duhom!
Pozovi našeg Kralja u svoje srce, iskrenim vapajem.

 

Sada si osvijesti činjenicu da je živio srcem, činio čudesa, divili Mu se isti oni koji su Ga poslali u smrt!
Usporedi to sa svojom svakodnevnicom, sitnim ili krupnim životnim problemima.
Isti ljudi su bili uz tebe kada su imali koristi od tebe i poslije te više ne trebaju.
Naravno, jer im je srce nastrojeno zemaljski.
Srcem osluškuj Njegov život, propovijedanje, čudesa i dođi do posljednje večere u vrijeme kad Isus naviješta svoju smrt.
Znao je što će sve proći, ljudskost se boji, ali Nebesko u Njemu pobjeđuje.

 

Koliko puta se učinilo da Ga nema, da se ne isplati boriti, ići pravim putem, ali neizbježno je biti kušan, osjetiti ono što je On pa nastaviti dalje.

 

Proživi i Maslinsku goru, Njegovu molitvu i duhovnu bitku. Kada je napasnik htio nadvladati Bogočovjeka u čovjeku, ali nepobjediva je snaga Gospodnja!
Vidiš li svoje životne trenutke u svome Maslinskom vrtu ? Probleme koji te stišću, sumnje koje te napadaju, strahovi koji te paraliziraju, pitanja koja ti vjeru kolebaju.
Ako i pomisliš da se iz njih možeš izvući sam, past ćeš!
Prođi ih s Njim i s osmijehom ćeš nositi svoj Križ!
Pogledaj Ga u oči i kreni do Pilata!

 

Oh, koliko je silna ljubav našega Gospodina Isusa Krista, kada je u tolikoj ljubavi primio osudu.
Tko je naš Pilat? Kome smo mi Pilat? Zaboravljamo li da ne smijemo suditi a da osudu u ljubavi trebamo prihvatiti?

 

Da, i ja to znam u teoriji, ali je tako teško živjeti. Ali s Kristom uspijevamo!
Sada svojim dubinama osjeti svaki udarac, bodlje trnove krune, napuknuto srce Majke Marije dok je sve to gledala.
Možda i sada tvoje srce krvari od života, možda tvoj život tone, ali, molim te zaustavi se.
Podaj kormilo svome Kormilaru!
On tvoje muke pretvara u blagoslov, tvoje Križeve u nagrade, tvoje padove u bogatstvo osobnosti.
U tom razmišljanju kreni s Njim na Golgotu. Proživi svaku postaju, padove, poglede, Šimuna, Veroniku, Majku Mariju, Jeruzalemske žene, proboden bok, riječi: ''Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio''.
Proživi ih u duhu i zamisli da sve to prolaziš ti. Osjeti kako te grli i napaćenim pogledom i ljubi tvoje srce.
Živ je On! Živ je svojim životom u duhu, ali nevidljivo tijelo nam ne smije smanjiti vjeru.
Proživi ovo s Njim pa ćeš znati mijenja li život tebe ili ti njega, mijenja li Uskrs tebe ili ti mijenjaš Uskrs ?
Osjeti Njegove zadnje otkucaje srca, poljuljanu Zemlju, prokrvavljeno srce majčino, vjernost Ivanovu.
Zaplači s Njim. Posljednjim pogledom isprati kraj, jer rođen si za Vječnost, predivni čovječe!
Naš Kralj pobjeđuje smrt u sebi i u nama!
Vjeruj srcem!

 

Ne možemo živjeti u tijelu, a biti od tijela, jer duh žudi za Nebeskim ali je tijelo slabo!
Jedino s Gospodinom možemo proživljavati svoje Kalvarije. Samo s Gospodinom možemo jačati duh koji radi protiv tijela, a tijelo protiv duha!
Samo s Gospodinom možemo umirati i iznova se rađati!
Samo s Njim možemo živjeti ovaj teški život u lakoći!
Samo s Raspetom Ljubavi možemo imati vjeru koja premješta planine.

 

Ako je stvorio Nebo i Zemlju, što je Njemu učiniti čudesa u Tvome životu?
Samo Mu upravi svoj pogled, svoje srce ma u kojem god stanju tvoj duh bio, Njemu si dragocjen i potreban.

 

Molim te učini to još ove Korizme kako bi Njegovim Uskrsnućem započelo tvoje Uskrsnuće!
Ne boj se, Krist te ljubi!

 

Ti si Božje remek djelo! 
 

- Marijana Jurilj
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Naš petak: Molitveni sastanak
30/04/17 | Broj čitanja: 234 | Autor: Ines Lasić
» FRAMA intervju: Vratile se ''asiške framašice''
29/04/17 | Broj čitanja: 1122 | Autor: Marija Jelić i Matea Soldo
» Uskrsnuo je! – Ili nije?
27/04/17 | Broj čitanja: 301 | Autor: fra Ivan Slišković
» Hodočašće u Asiz
24/04/17 | Broj čitanja: 983 | Autor: Marija Jelić
» Uskrsna tombola
19/04/17 | Broj čitanja: 835 | Autor: Gabrijela Karačić
» Obavijesti za sve sudionike SHKM 2017.
19/04/17 | Broj čitanja: 1067 | Autor: Fra Goran
» Molitva za Sinodu
12/04/17 | Broj čitanja: 635 | Autor: Jelena Naletilić
» Naš petak: Molitveni sastanak
08/04/17 | Broj čitanja: 630 | Autor: Ante Ivanković
» PO POST NA MOST
08/04/17 | Broj čitanja: 733 | Autor: Lucija Čolak
» Mijenja li mene Uskrs ili ja mijenjam Uskrs?
07/04/17 | Broj čitanja: 482 | Autor: Marijana Jurilj
» Čišćenje Grabovine
03/04/17 | Broj čitanja: 1213 | Autor: Antonija Mandić
» Naš petak: Zabavni sastanak
02/04/17 | Broj čitanja: 734 | Autor: David Šantić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Hodočašće u Asiz
24/04/17 | Čitanja: 983
» Uskrsnuo je! – Ili nije?
27/04/17 | Čitanja: 301
» Naš petak: Molitveni sastanak
30/04/17 | Čitanja: 234
Stol riječi
Sjedila sam na klupi u parku kad je do mene došla ona. Djevojčica plavih očiju, plave kose, sa svojih 6 ili 7 godina, nisam sigurna. Držala je u jednoj ruci plišanog medvjedića, a drugom rukom mi je pružila cvijet koji je netom prije ubrala.   U blizini su majke i očevi vodili svoje odrasle rasprave, cure u blizini su nešto šaputale među sobom, jedan djed je čitao novine, djeca su se igrala u pijesku, spuštala niz tobogan, a ipak, nju sam prvu primijetila čim sam stigla u park. Baš nju. Od svih tih ljudi. Možda me podsjećala na nekog mog. Možda je ona prva pogledala mene pa sam ne razmišljajući i ja njoj uzvratila pogled. A možda je jedini razlog zašto mi je baš ona zapela za oko bio taj što nije bila sama. Ne, nikako. Bila je ona s mamom ili tatom, naravno. Al’ bio je uz nju još netko tko je vjerno i odano pratio svaki njen korak. Netko tko ju nije ostavljao na miru baš nikada. Bio je to njezin simpatični prijatelj po imenu Down. Vjerujem da ste čuli za njega. Svi su čuli za njega, samo se nisu svi susreli s njime.   Njena ruka je i dalje stajala ispružena dok sam ja na trenutak odlutala mislima malo dalje. Trgla sam se i uzela cvijet. Primakla sam ga bliže nosu i pomirisala.   - Preeekrasan je! Predivno miriše! Baš ti hvala. Stavit ću ga u najljepšu vazu kad dođem kući. Baš je krasan… Nasmijala se. Pomalo i zasramila. - Kako se zoveš? - upitala sam ju. - Mila - odgovorila je tiho. - A lijepo. Baš i jesi mila, znaš? Mila i draga. Evo spremit ću cvijet u torbu. Želiš li se igrati? Gdje su ti prijatelji? -Tamo. Ali ne žele se igrati sa mnom. Ne znam zašto. Misle da sam mala i slaba i da ja ne mogu to što oni mogu. A baš mogu. Kažu mi da sam bolesna samo zato što imam Downa, a ja ne shvaćam kako mogu biti slabija od njih ako imam nešto što oni nemaju. Onda sam jača od njih. Ali ne govore to samo oni, čujem i odrasle da tako pričaju. A ja ne volim kad loše pričaju o njemu.   Zaprepastila me svojim odgovorom. Na trenutak se nisam snašla. Bila je u pravu… Down u njenim očima nije bio neprijatelj. Dapače, bio je njen prijatelj, njena snaga, oslonac. U našim očima taj Down je užasno stvorenje koje joj ne dopušta da ima normalan život. Da se igra, raste i veseli kao normalna djeca. Koji ju je zakinuo, zakočio, upropastio. Ali naše oči često pogrešno gledaju i vide.   - Naravno da si jača i veća. Vas je dvoje. Oni su samo jedno. Ti imaš svog Downa, on ti je kao plišani medvjedić o kojem se moraš brinuti. Dobra je stvar što ga ne možeš nikad zaboraviti jer te prati u stopu. Ali barem nikad nisi sama. I znaš, taj Down, on je baš simpatičan. Meni se sviđa taj tvoj prijatelj. Možemo se svo troje igrati ako želiš.   Nasmijala se i hitro otrčala po loptu. Njen smijeh je odzvanjao kao grohot anđela. Mogao se čuti sa svih strana. Spuštao se s visina. U njoj je bio skriven anđeo. Krila na njenim leđima su mogli vidjeti samo oni koji su srcem mogli vidjeti njenog prijatelja Downa koji ih pridržava. Samo oni koji su prihvatili i zavoljeli tog istog Downa u njoj, mogli su shvatiti kolika je njena veličina i vrijednost. Mogli su shvatiti kolika je njegova veličina i vrijednost. Taj isti Down spremao ju je za nešto veće. Čuvao joj je mjesto za igru na jednom drugom mjestu. Znala je ona na kome. Znala je ona puno toga što mi normalni, obični i zdravi ljudi nismo. Ali polako sam shvaćala…   Postoje ti neki ljudi poput Mile. Drugačiji. Posebniji. Iskreniji. S ogromnim srcem. Srcem kakvo ni ti ni ja ne nosimo u svojim grudima. S ljepotom u sebi s kakvom ni ti ni ja nikad nećemo sjajiti izvana. Postoje. Itekako postoje. Ali svijet ih skriva. Ne želi. Smetaju mu. Zakinuti su. Nisu dorasli njegovim površnim kriterijima kulta ljepote i pameti. Ograničeni su. Treba im pomoć. Treba im štaka da idu kroz život. Trebamo im mi.   Ma ne trebamo mi njima. Oni trebaju nama! Nama treba pomoć. Mi smo zakinuti. Mi smo ograničeni svojim zemaljskim razmišljanjima i pogledima. Nama treba štaka jer smo emotivni invalidi. Mi smo slijepi jer ne gledamo srcem. Mi pužemo jer nismo digli pogled dalje sebe. A oni? Oni su svoja krila već odavno dobili.   I tko smo mi da ih učimo kako živjeti kad su oni ti koji nas čitavo vrijeme uče kako voljeti? 
Fokus
Izborni kapitul hercegovačkog područnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) održan je od 17. do 19. ožujka 2017. godine, u franjevačkoj kući molitve i susreta Domus spacis u Međugorju. Prema odredbama GK i Statuta OFS-a BiH na kapitulu su sudjelovali: članovi područnog vijeća, ministri mjesnih bratstava, zastupnici mjesnih bratstava (čiji je broj ovisio o broju članova pojedinog mjesnog bratstva), područna predsjednica Frame te dvoje zastupnika područnog bratstva Frame. U radu kapitula sudjelovalo je ukupno 36 sudionika. Nakon sudjelovanja u večernjem molitvenom programu u crkvi sv. Jakova i večere, kapitul je nastavljen pozdravom područne ministre Ankice Zelenike i područnog duhovnog asistenta fra Antonia Šakote. Zatim su se predstavili svi članovi kapitula nakon čega je fra Antonio Šakota imao duhovno promišljanje o savršenom veselju sv. Franje. Prvi dan kapitula završen je klanjanjem Presvetom Oltarskom Sakramentu. U subotu prijepodne ministri mjesnih bratstava su iznijeli godišnja izvješća o životu i radu svojih bratstva, poslije njih su i članovi područnog vijeća iznijeli svoja trogodišnja izvješća te je uslijedila rasprava o izvješćima. Poslijepodne je Područno vijeće predalo svoje službe te su ujedno i upoznali sudionike kapitula o obvezama koje ima pojedina služba u vijeću. Ankica je zahvalila svim članovim vijeća za suradnju i odgovorno vršenje povjerenih im službi, te im udjelila prigodne poklone. U ime cijelog područnoga bratstva OFS-a Hercegovine, sestra Josipa se zahvalila ministri Ankici na svemu što je činila za bratstvo kroz ove tri godine i udjelila joj prigodni poklon. Kako bi se što bolje pripremili za izborni dio kapitula, područni duhovni asistent fra Antonio Šakota je pročitao govor generalnog minisra Tibora Kausera u Samoboru 8. listopada 2016., na temu Vođenje i animiranje u OFS-u, te iznio svoje promišljanje na tu temu. Nakon slavljenja svete mise u crkvi sv. Jakova i večere, usljedili su izbori. Izbornim dijelom kapitula predsjedala je sestra Ivana Vidović, član Nacionalnog vijeća. Ivana je na početku pozdravila sve prisutne te objasnila tijek izbora. Nakon uvodnih molitvi predviđenih Obrednikom OFS-a i navještaja Evanđelja, pristupilo se izborima. Izabrano je sljedeće područno vijeće: Ministra: Mirela Barbarić (OFS Široki Brijeg) Doministra: Marijana Barbarić (OFS Čerin) Tajnica: Josipa Vukoja (OFS Kočerin) Učiteljica formacije: Ruža Vidić (OFS Čitluk) Rizničar: Jure Čilić (OFS Međugorje) Povjerenik za Framu: Nikola Vidić (OFS Čitluk) Posebnost ovoga vijeća je to što su u vijeće izabrani majka i sin, Ruža i Nikola Vidić. U nedjelju jutro, pod predsjedanjem nove područne ministre, donesene su smjernice za rad novom vijeću, te su izabrani delegati za Nacionalni izborni kapitul OFS-a. Kapitul je završen slavljem svete mise u kojoj su novi vijećnici uvedeni u službu. 
Naša La Verna
'' Ti si Tajna kojoj idem, u vjeri ja ću hodati! '' Koliko sam puta pala, koliko sam se puta podigla. No uvijek sam osjećala ruke koje su mi podupirale leđa, neke ruke toliko snažne koje su pretrpjele sve moje padove. Sve moje padove, one padove u dubine. One padove iz kojih se sama nikada ne bih uspjela izvući. I u tim dubinama svojih grijeha sam pronalazila korak pokraj svoga. Uvijek onaj jedan te isti korak. Dovoljno tih da ga ne čujem, ali dovoljno vidljiv da ga osjetim. Dovoljno jak da ga želim uvijek uz sebe. Ne razumijem ljude koji ne osjete taj korak pokraj sebe. Žalim ljude koji ne osjećaju ruke koje ih drže. One ljude koji nisu ni svjesni koliko te ruke mogu nositi. Koliko bola, koliko suza, koliko udaraca. Sve moje u tim je rukama.   Sva moja sreća je u tim koracima. Toliko volim te korake, da ni svoje ne vidim. Jer me nose. Kao da moje noge nisu moje,jer ih tuđe noge nose. I kada padam,osjećam da me netko drži, da ne potonem. Da ne udahnem taj gorki pad. Volim te ruke. Volim Njega,jer kada mu jednom sve predaš ne želiš otići. I trudiš se,ali svijet je jači. Jači za nas tinejdžere,ali ne i za Njega. Za Svemogućega, za moga Spasitelja, za moga Najboljeg prijatelja. Koliko sam god teška On me nosi.   Ja mu sve predajem. Svaki svoj pad iz kojeg me podigao, svaki svoj korak koji je on ponio. Sve je Njegovo, jer sam ja Njegova. Svaki moj udisaj njemu sam predala. Svaki moj grijeh,On je oprostio. Zbog Njega svoju težinu ni ne osjećam, jer on je teži. On je jači, moj Isus. I tvoj je On. Samo Ga potraži. Tu u kutu svoje sobe. Sklopi ruke i moli. Ne posustaj i voli. Voli Ga svim srcem, pokušaj Mu biti sličniji. Jer On nikada ne odustaje od tebe, postoji li bolji prijatelj od takvoga? Postoji li bolji od Njega? Postoji li išta na ovom svijetu ljepše od slavljenja onoga koji me nosi, prenosi, kroz kušnje i patnje. Da me ojača, i da potvrdi da Ga volim. Dopusti Mu da zna da si Njegov. Vratit će ti stostruko,vjeruj mi. Ja znam, ja uistinu znam da je tako. Ja znam da Te voli, da se s tobom bori i da te sada gleda, razmišljajući kako nisi ni svjestan koliko mu značiš i koliko si poseban,jer Njemu jesi.