Mijenja li mene Uskrs ili ja mijenjam Uskrs?
Petak, 07. travnja 2017. | Broj čitanja: 539
 
 

Raspeta Ljubavi, molim te ne odustaj od mene; slabog, malenog i grešnog čovjeka.
Sva moja čovječnost ne može stati u cijenu Tvoje muke i smrti!
Zato te molim da moje srce učiniš po srcu svome jer drugačije ostajem na razini ljudskosti s kojom život nije život!

 

Još jedna godina sjećanja na Tvoju neprocjenjivu ljubav zbog koje si pristao biti mučen i raspet kako bi se nama otvorila vrata Raja za život vječni, a mi još uvijek zarobljeni Zemaljskim brigama. Još jedna godina spasa, a mi se brinemo što ćemo kupiti, pojesti, kako se odjenuti za ovaj Uskrs, kada ćemo i s kime izaći u grad, hoće lisve zabljesnuti na nama i oko nas. 

 

A što je s onim čovjekom unutar mene?

 

Uskrs nije u samoj riječi nego u čitavoj priči tesarova sina koji je bio mučen samo zato jer je činio čudesa. Umirao svaku novu sekundu za mene i za tebe čovječe!
A mi smo još na onom izvanjskom, ''modernom'', ''popularnom'' Uskrsu!

 

Nekada me bude stid za koga je odlučio umrijeti!

 

Ne osuđujem te, svi smo isti, u nijansama je razlika. Samo ta: koliko se odlučim predati kako bi On mogao ODGAJATI to krhko stvorenje!
Bolna je činjenica ne htjeti mu služiti ili još gore vjerovati da uopće ne postoji.
No, pokušaj sa mnom proći u duhu VELIKI TJEDAN i dobiti odgovor na pitanje :''MIJENJA LI MENE USKRS ILI JA MIJENJAM USKRS ''?

Zatvori svoje oči i u duhu zamisli da se sve događa ovdje i sada kao prije 2000 god.
Zapravo se i događa ali ne fizički, osjetit ćeš duhom!
Pozovi našeg Kralja u svoje srce, iskrenim vapajem.

 

Sada si osvijesti činjenicu da je živio srcem, činio čudesa, divili Mu se isti oni koji su Ga poslali u smrt!
Usporedi to sa svojom svakodnevnicom, sitnim ili krupnim životnim problemima.
Isti ljudi su bili uz tebe kada su imali koristi od tebe i poslije te više ne trebaju.
Naravno, jer im je srce nastrojeno zemaljski.
Srcem osluškuj Njegov život, propovijedanje, čudesa i dođi do posljednje večere u vrijeme kad Isus naviješta svoju smrt.
Znao je što će sve proći, ljudskost se boji, ali Nebesko u Njemu pobjeđuje.

 

Koliko puta se učinilo da Ga nema, da se ne isplati boriti, ići pravim putem, ali neizbježno je biti kušan, osjetiti ono što je On pa nastaviti dalje.

 

Proživi i Maslinsku goru, Njegovu molitvu i duhovnu bitku. Kada je napasnik htio nadvladati Bogočovjeka u čovjeku, ali nepobjediva je snaga Gospodnja!
Vidiš li svoje životne trenutke u svome Maslinskom vrtu ? Probleme koji te stišću, sumnje koje te napadaju, strahovi koji te paraliziraju, pitanja koja ti vjeru kolebaju.
Ako i pomisliš da se iz njih možeš izvući sam, past ćeš!
Prođi ih s Njim i s osmijehom ćeš nositi svoj Križ!
Pogledaj Ga u oči i kreni do Pilata!

 

Oh, koliko je silna ljubav našega Gospodina Isusa Krista, kada je u tolikoj ljubavi primio osudu.
Tko je naš Pilat? Kome smo mi Pilat? Zaboravljamo li da ne smijemo suditi a da osudu u ljubavi trebamo prihvatiti?

 

Da, i ja to znam u teoriji, ali je tako teško živjeti. Ali s Kristom uspijevamo!
Sada svojim dubinama osjeti svaki udarac, bodlje trnove krune, napuknuto srce Majke Marije dok je sve to gledala.
Možda i sada tvoje srce krvari od života, možda tvoj život tone, ali, molim te zaustavi se.
Podaj kormilo svome Kormilaru!
On tvoje muke pretvara u blagoslov, tvoje Križeve u nagrade, tvoje padove u bogatstvo osobnosti.
U tom razmišljanju kreni s Njim na Golgotu. Proživi svaku postaju, padove, poglede, Šimuna, Veroniku, Majku Mariju, Jeruzalemske žene, proboden bok, riječi: ''Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio''.
Proživi ih u duhu i zamisli da sve to prolaziš ti. Osjeti kako te grli i napaćenim pogledom i ljubi tvoje srce.
Živ je On! Živ je svojim životom u duhu, ali nevidljivo tijelo nam ne smije smanjiti vjeru.
Proživi ovo s Njim pa ćeš znati mijenja li život tebe ili ti njega, mijenja li Uskrs tebe ili ti mijenjaš Uskrs ?
Osjeti Njegove zadnje otkucaje srca, poljuljanu Zemlju, prokrvavljeno srce majčino, vjernost Ivanovu.
Zaplači s Njim. Posljednjim pogledom isprati kraj, jer rođen si za Vječnost, predivni čovječe!
Naš Kralj pobjeđuje smrt u sebi i u nama!
Vjeruj srcem!

 

Ne možemo živjeti u tijelu, a biti od tijela, jer duh žudi za Nebeskim ali je tijelo slabo!
Jedino s Gospodinom možemo proživljavati svoje Kalvarije. Samo s Gospodinom možemo jačati duh koji radi protiv tijela, a tijelo protiv duha!
Samo s Gospodinom možemo umirati i iznova se rađati!
Samo s Njim možemo živjeti ovaj teški život u lakoći!
Samo s Raspetom Ljubavi možemo imati vjeru koja premješta planine.

 

Ako je stvorio Nebo i Zemlju, što je Njemu učiniti čudesa u Tvome životu?
Samo Mu upravi svoj pogled, svoje srce ma u kojem god stanju tvoj duh bio, Njemu si dragocjen i potreban.

 

Molim te učini to još ove Korizme kako bi Njegovim Uskrsnućem započelo tvoje Uskrsnuće!
Ne boj se, Krist te ljubi!

 

Ti si Božje remek djelo! 
 

- Marijana Jurilj
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Sabor Frame 2017
21/08/17 | Broj čitanja: 381 | Autor: Frama.ba
» Šareni dan
12/08/17 | Broj čitanja: 335 | Autor: Kristina Ivanković
» Boze, dobro me slušaj da ti kažem kako ćeš!
04/08/17 | Broj čitanja: 479 | Autor: Marijana Jurlj
» Mlada misa našeg brata fra Zvonimira
31/07/17 | Broj čitanja: 2347 | Autor: Ana Ćužić
» Četvrti neslužbeni sastanak
27/07/17 | Broj čitanja: 577 | Autor: Iva Hrkać
» Najavljujemo: Mlada misa našeg fra Zvonimira
25/07/17 | Broj čitanja: 1988 | Autor: frama.ba
» Mlada misa fra Alena Pajića
18/07/17 | Broj čitanja: 1081 | Autor: Marija Jelić
» Prvi zavjeti našeg brata fra Marka
11/07/17 | Broj čitanja: 594 | Autor: frama.ba
» Jedina ljubav koja nije varka
07/07/17 | Broj čitanja: 570 | Autor: Kristina Ivanković
» Treći neslužbeni sastanak
06/07/17 | Broj čitanja: 876 | Autor: Antea Naletilić
» Najavljujemo: Polaganje prvih zavjeta našeg brata fra Marka
04/07/17 | Broj čitanja: 2360 | Autor: frama.ba
» Tko je Gospodin na Križu ?
01/07/17 | Broj čitanja: 740 | Autor: Marijana Jurlj
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Sabor Frame 2017
21/08/17 | Čitanja: 381
Stol riječi
Sjedila sam na klupi u parku kad je do mene došla ona. Djevojčica plavih očiju, plave kose, sa svojih 6 ili 7 godina, nisam sigurna. Držala je u jednoj ruci plišanog medvjedića, a drugom rukom mi je pružila cvijet koji je netom prije ubrala.   U blizini su majke i očevi vodili svoje odrasle rasprave, cure u blizini su nešto šaputale među sobom, jedan djed je čitao novine, djeca su se igrala u pijesku, spuštala niz tobogan, a ipak, nju sam prvu primijetila čim sam stigla u park. Baš nju. Od svih tih ljudi. Možda me podsjećala na nekog mog. Možda je ona prva pogledala mene pa sam ne razmišljajući i ja njoj uzvratila pogled. A možda je jedini razlog zašto mi je baš ona zapela za oko bio taj što nije bila sama. Ne, nikako. Bila je ona s mamom ili tatom, naravno. Al’ bio je uz nju još netko tko je vjerno i odano pratio svaki njen korak. Netko tko ju nije ostavljao na miru baš nikada. Bio je to njezin simpatični prijatelj po imenu Down. Vjerujem da ste čuli za njega. Svi su čuli za njega, samo se nisu svi susreli s njime.   Njena ruka je i dalje stajala ispružena dok sam ja na trenutak odlutala mislima malo dalje. Trgla sam se i uzela cvijet. Primakla sam ga bliže nosu i pomirisala.   - Preeekrasan je! Predivno miriše! Baš ti hvala. Stavit ću ga u najljepšu vazu kad dođem kući. Baš je krasan… Nasmijala se. Pomalo i zasramila. - Kako se zoveš? - upitala sam ju. - Mila - odgovorila je tiho. - A lijepo. Baš i jesi mila, znaš? Mila i draga. Evo spremit ću cvijet u torbu. Želiš li se igrati? Gdje su ti prijatelji? -Tamo. Ali ne žele se igrati sa mnom. Ne znam zašto. Misle da sam mala i slaba i da ja ne mogu to što oni mogu. A baš mogu. Kažu mi da sam bolesna samo zato što imam Downa, a ja ne shvaćam kako mogu biti slabija od njih ako imam nešto što oni nemaju. Onda sam jača od njih. Ali ne govore to samo oni, čujem i odrasle da tako pričaju. A ja ne volim kad loše pričaju o njemu.   Zaprepastila me svojim odgovorom. Na trenutak se nisam snašla. Bila je u pravu… Down u njenim očima nije bio neprijatelj. Dapače, bio je njen prijatelj, njena snaga, oslonac. U našim očima taj Down je užasno stvorenje koje joj ne dopušta da ima normalan život. Da se igra, raste i veseli kao normalna djeca. Koji ju je zakinuo, zakočio, upropastio. Ali naše oči često pogrešno gledaju i vide.   - Naravno da si jača i veća. Vas je dvoje. Oni su samo jedno. Ti imaš svog Downa, on ti je kao plišani medvjedić o kojem se moraš brinuti. Dobra je stvar što ga ne možeš nikad zaboraviti jer te prati u stopu. Ali barem nikad nisi sama. I znaš, taj Down, on je baš simpatičan. Meni se sviđa taj tvoj prijatelj. Možemo se svo troje igrati ako želiš.   Nasmijala se i hitro otrčala po loptu. Njen smijeh je odzvanjao kao grohot anđela. Mogao se čuti sa svih strana. Spuštao se s visina. U njoj je bio skriven anđeo. Krila na njenim leđima su mogli vidjeti samo oni koji su srcem mogli vidjeti njenog prijatelja Downa koji ih pridržava. Samo oni koji su prihvatili i zavoljeli tog istog Downa u njoj, mogli su shvatiti kolika je njena veličina i vrijednost. Mogli su shvatiti kolika je njegova veličina i vrijednost. Taj isti Down spremao ju je za nešto veće. Čuvao joj je mjesto za igru na jednom drugom mjestu. Znala je ona na kome. Znala je ona puno toga što mi normalni, obični i zdravi ljudi nismo. Ali polako sam shvaćala…   Postoje ti neki ljudi poput Mile. Drugačiji. Posebniji. Iskreniji. S ogromnim srcem. Srcem kakvo ni ti ni ja ne nosimo u svojim grudima. S ljepotom u sebi s kakvom ni ti ni ja nikad nećemo sjajiti izvana. Postoje. Itekako postoje. Ali svijet ih skriva. Ne želi. Smetaju mu. Zakinuti su. Nisu dorasli njegovim površnim kriterijima kulta ljepote i pameti. Ograničeni su. Treba im pomoć. Treba im štaka da idu kroz život. Trebamo im mi.   Ma ne trebamo mi njima. Oni trebaju nama! Nama treba pomoć. Mi smo zakinuti. Mi smo ograničeni svojim zemaljskim razmišljanjima i pogledima. Nama treba štaka jer smo emotivni invalidi. Mi smo slijepi jer ne gledamo srcem. Mi pužemo jer nismo digli pogled dalje sebe. A oni? Oni su svoja krila već odavno dobili.   I tko smo mi da ih učimo kako živjeti kad su oni ti koji nas čitavo vrijeme uče kako voljeti? 
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.  
Naša La Verna
Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti. Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On. U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove. Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega. Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi. Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja? Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni? Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta? To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka. Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim. Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.