Živa vjera ili tradicionalna
Četvrtak, 03. studenog 2016. | Broj čitanja: 1690
 
 

Kroz povijest proteže se samo jedno ime Isus, samo jedna knjiga Biblija, samo jedna molitva Rožarja, Deset Božjih zapovijedi.
Te četiri Svetosti, obilježile su početak vjere i njezinu budućnost.
Ako se držimo toga, nema šanse da ćemo zalutati.


Pri tome trebamo uključiti srce. Ono je temelj ljubavi, a bez ljubavi mi ništa smo.
Naši stari su nam prenijeli vjeru, koja se kroz vremena mijenjala, ne svoj izvor nego način življenja te iste vjere i slavljenja Boga.


U počecima kršćanstva nije bilo crkvi, prije Isusa nije bilo Sakramenata, a do Isusova Uskrsnuća raj se nije ponovno otvorio, no postoji razlika danas. Tradicionalnost koju smo dobili, počeli smo živjeti na način koji nama odgovara, prilagođavajući situaciji u kojoj živimo.


Nismo ni svjesni da time ubijamo Boga i vjeru. Apsolutno ništa se nije promijenilo od samoga iskona, samo dolaskom Duha Svetoga, vjera biva oživljena.


A što znači oživljena? Da Isusa ne doživljavamo kao stranca i nekog čovjeka, koji je umro nekada davno, radi nas, i sada je na Nebu i brine se za sve. To je pogrešno tradicionalno poimanje vjere, koju nismo dobili od starih, nego smo sami tako počeli živjeti i time iskrivljivati sustav moralnih vrijednosti i Božjih zapovijedi. No, naš Isus je ovdje i sada, On je živ.
I danas obnavlja svoja čudesa preko svećenika, laika, govori u jezicima, ozdravlja, prorokuje.


I danas je živ, nevidljiv okom, ali srcem itekako vidljiv. Živ je u našim srcima, životima!
Darove Duha Svetoga koje smo dobili Krštenjem, Sv. Krizmom obnovili, a molitvom oživljavamo.


A što ako ne molimo? Tada smo u duhovnoj suhoći i ljudi oko nas, koji intenzivno mole i žive vjeru, postaju nam nekakvi nerazumni fanatici.
Nemoj čovječe misliti da ti u sebi nemaš Boga i darove Duha Svetoga, ali ako si u grijehu i ako ne održavaš molitveni život, tvoja vjera u tebi je mrtva, kao čaša na stolu koja je prazna.


Ti imaš sve ono što ti je potrebno da služiš Bogu, ali je potrebna tvoja odluka da ćeš Bogu služiti na veću slavu.
S Bogom se vidici i putovi otvaraju. Križevi i patnje su neizbježni, ali sa milosnim Uskrsnućem.


Kada živimo "živu" vjeru, tj. onu koja diše i puše na sve strane, bit ćemo sretni u svome srcu, a mirni u najvećim brigama, jer znamo da se Netko Gore brine za sve naše putove.
Oslobodi se osuđivačkog duha i bavljenja tuđim životom, gradi sebe. Jer kad sebe očistiš i drugi će ti izgledati tako.


Ne boj se biti "drugačiji" u današnjem vremenu, koje sve čini samo da nam uzme Boga i vjeru.


Kao da nismo svjesni da se svako slovo Biblije već ostvaruje? Kroz ovoliki grijeh događaju se različiti oblici zla. Rastave brakova, prostitucija, pedofilija, pobačaj, promiskuitet, legalizacija istospolnih brakova, mržnja, nasilje u obiteljima, kocka, droga, alkohol, pa sve do elementarnih nepogoda itd.


Bog nas opominje na sve načine, ali malo se trudimo.
Moramo shvatiti da Bog nije osvetnik, On ne kažnjava, već trpimo posljedice onoga za što se opredijelimo. Zar ćemo očekivati od Boga da nas sačuva ako smo stali na rub provalije i počeli se njihati?


Ne izazivaj život! Ne izazivaj Božje zapovijedi!


Ne traži se od nas da pričamo o vjeri, nego da je živimo, ali izvor gdje crpimo snagu za živjeti takvu vjeru treba biti molitva.
Neki kažu: "Šta on/ona hoda po molitvama i seminarima, a ukućani nemaju ručka, ne priča sa susjedom, ogovara..."  i sl.
Najprije trebamo živjeti vjeru u braku, obitelji, susjedstvu, a u Crkvi molimo za to, ali isto tako, onaj koji tamo ide i to traži, znači da je u srcu nešto zadrhtalo. Osoba želi raditi na sebi.


Zar misliš da se preko noći tako lako čovjek može izboriti sa slabostima i grijesima, te postati slobodan od svega?
Molim te nemoj upirati prstom ni u koga, jer nemaš pojma s čime se ta osoba bori. Došla je Boga tražiti, a ne onoga drugoga.


Molim te ne osuđuj, jer kako budeš sudio i tebi će se suditi!
Budi otvoren za ljubav, a ona oživljava vjeru i otvara oči da je Isus živ među nama i da mu apsolutno ništa nije nemoguće, ali ako Ga odlučimo slijediti.


Ne boj se poći za njim i boriti se s Njim protiv oluja ovoga vremena, jer ni jedno slovo Biblije se neće mijenjati, mi možemo promjeniti samo broj onih koji će se spasiti i zajedno s anđelima prijeći u život vječni!
Vjeruj svome Bogu i Duhu Svetome koji je živ u tebi i koji ti progovara svakoga trenutka, samo trebaš slušati!


Radujmo se onome što će doći, jer s Bogom smo pobjednici!

- Marijana Jurilj
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Neslužbeni sastanak: Društvene igre
05/07/19 | Broj čitanja: 45 | Autor: frama.ba
» Sabor Frame Široki Brijeg
23/06/19 | Broj čitanja: 58 | Autor: Marko Sesar
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.