Borba je svaki trenutak života! Borba započinje i ovim Došašćem!
Petak, 04. prosinca 2015. | Broj čitanja: 968
 
 

Prvo jutro Zornice , hladnoća, mraz, pjesma, molitva,tisuće i jedna misao, osjećaj, želja, potreba, tuga, radost.  Evanđenje o Andriji Apostolu . Dok je Isus vjerno propovijedao , ljudi izgladnješe. Andrija Isusu predloži da nahrani 5 000 ljudi sa 5 kruhova i dvije ribe, koje je Isus umnožio i sve nahranio , da je čak i preostalo 12 košara.

 

Postavljam si pitanje :-''Jesam li ja u svome životu vjerna kao Andrija ? Onaj koji je savršeno dobro shvatio smisao vjere ,te je dao svoj doprinos ,predloživši Isusu kako nahraniti toliki narod, a ostalo je prepustio Njemu, s dubokim povjerenjem.  Nije mislio o tome kako će s 5 kruhova i dvije ribe nahraniti toliki narod. Jednostavno, vjerovao je !

 

Koliko često puta ja želim držati sve pod svojom kontrolom,nesvjesno ,licemjerski moleći-''neka bude volja Tvoja'', ili pak s druge strane sjediti nepomično misleći da će Isus nešto dati bezobzira što ja nisam učinila apsolutno ništa ?

 

Andrija je veličanstven primjer prave vjere , vjere koja je živa, vjere koja diše, vjere koja djeluje a u isto vrijeme ne želi držati pod kontrolom, nego se potpuno predaje Gospodinu, poput maloga djeteta koje traži zaštitu oca ili majke.

 

Upravo bi nam to trebao biti poticaj kroz ovo Došašće –da djelujemo koliko je u našoj ljudskoj moći a da ostalo prepuštamo Gospodinu, koliko god nam se možda Njegovo rješenje ne sviđalo, ono je najbolje za nas.

 

Osim toga, ovaj nas primjer može potaknuti na to -da više zahvaljujemo za ono što imamo a ne da tražimo , ili budemo ljuti zbog onoga što nemamo. Sve dolazi onako kako treba doći i u vrijeme koje je trebalo doći. Ni danas nismo isti kao jučer niti ćemo sutra biti isti kao danas. Život je borba u svakome trenutku.

 

Jedino i osnovno što je Bogu potrebno –naša odluka da ćemo slijediti baš Njega !
Nekada nam se i to malo učini previše, upravo zato jer smo ljudi, satkani od raspadljivog a u nama utkano neraspadljivo, Nebesko. Borba. Zar ne ?

 

Borba je neizbježna, ne postoji savršenstvo, postoji jedino nesavršeno savršena situacija ako je od Boga.  Borba nam je uistinu svaki trenutak života. Prijatelju, nisi ti sam u borbama, zajedno smo, potpuno isti, sa drugačijim zadacima i talentima.

 

Borba je hoću li ustati na Zornicu i uskratiti sebi malo sna i čitavo jutro biti sretna , možda i pospana, al sretna, ili ću ostati spavati, biti u gubitku, provesti dan očajavajući zašto se nisam probudila, ili još gore da mi to uopće nije potrebno.

 

Borba je krotiti svoje misli na Sv.Misi koje tada znaju najintenzivnije djelovati, hoću li se s njima izboriti ili ću dopustiti da me ''ponesu'' i otići sa Sv. Mise prazna ? Borba je krotiti oči da ne gledam onoga do sebe ili ispred sebe već u Oltar, inače će mašta servirati različite sadržaje koji će mi odvući pažnju, hoću li i tada ploviti onako kako mi je ''došlo'' ?

 

Borba je ne misliti što će drugi reći ako sam ostala duže klečeći prije Sv.Mise da izmolim svoj zavjet, svoju molitvu.  Borba je ne misliti da sam nedostojna Sv.Pričesti kada mi moja savjest nalaže da uistinu jesam. Jer kada bi mjerili ljudskim mjerilima, tko to bi dostojan bio ?

 

Borba je ne suditi onoga drugoga što je došao na Sv.Misu ili otišao na Sv.Pričest a mi navodno znamo da on nije dostojan (naime bolje od Boga) jer znamo nešto loše o njemu. Borba je vjerovati da je sve relativno i da nište nije apsolutno. Koji god korak napravimo nosi svoje posljedice ,dobre ili loše, i uvijek će netko imati što za osuditi, pitanje je jesmo li mi s time zadovoljni ?

 

Borba je znati dogovoriti se sa sobom za nešto što ću reći ili učiniti, a pri tome ne srditi se na onoga koji me je upozorio da to nije dobro . Borba je raspoznati zašto sam se rasrdila, zbog toga što nisam sigurna u svoju odluku ili zbog toga što nemam ljubavi za drugu osobu ? Borba je ljubiti onoga koji nam je najantipatičniji , borba je moliti za ljubav prema toj osobi.

 

Borba je prešutjeti kada bi najviše htjeli reći, ili mi mislimo da trebamo reći. Borba je na pravdi biti ranjen. Borba je postiti a pri tome se ponašati tako da to nitko na nama ne vidi. Borba je živjeti vjeru a ne govoriti o njoj. Borba je ustati sa dna kada nam se čini da ni jedan razlog za to nemamo.  Borba je ne upirati prst u drugoga kako bi zaboravili svoje probleme.

 

Ali, najteža borba od svih je misliti da je borba problem ! Problem je onda kada ne razlikujemo dobro od zla ili još gore kada razlikujemo ali se ne borimo da pobijedimo, kada se ne borimo savladati sebe u prethodno navedenim situacijama nekim drugim sličnima.

 

Ovo je borba svakodnevnice, ovo je Križ svakodnevnice. Pa kao da Ga i Isus nije nosio ?  Jednu borbu izborimo druga dođe. Eh, to je život ! Ali, ne smijemo zaboraviti-''što u sebi hranimo to i raste''. Iz borbi trebamo učiti biti ljudi, biti čovjek !

 

Neka nam ovo došašće bude poticaj za borbu da najprije savladamo sebe a samim tim ćemo zavoljeti sebe, a kada volimo sebe kao što nas tome Krist uči voljet ćemo i druge, a bez ljubavi mi ništa smo ! Sve od ljubavi polazi !

 

Neka nam ovo došašće bude spoznaja da smo svi isti i da ne smijemo suditi sebi ni drugima , nego se predavati Gospodinu uz vlastitu borbu i hod . Neka nam ovo došašće bude spoznaja samih sebe i rad na sebi kako bi bili pravi svjedoci vjere na Zemlji !

 

Radujmo se Kristovom dolasku !

 

 

- Marijana Jurilj
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Proslava 25 godina Frame Široki Brijeg
27/08/19 | Broj čitanja: 140 | Autor: frama.ba
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.