Špirino predbožićno raspoloženje
Četvrtak, 18. prosinca 2014. | Broj čitanja: 1064
 
 

Ovo predbožićno vrijeme uvijek ima isti miris, nekakva mješavina hladnoće i magle, miris noći i dima iz sušnice gdje se suši meso. A na Lisama bez toga ne može! I Špirin did Stanko zvani Ćane suši meso, dobro se brine da ne podimi ili da bude velika vlaga pa da propadne.

 

Baš se Špiro zatekao kod dida i babe jučer u podne. Jadna baba Milka, ona bi sa svojim unukom malo i popričala, ali čim ona izusti samo jednu riječ, Ćane prigovara: „Šuti baba! Šuti barem 5 min da čujem ovu vremensku prognozu, da vidim oće bit bure ovaj tjedan, svo ćemo meso morat bacit nastavi li jugo!

 

Šta ćemo narizat za Božić ako nam meso propadne?“ . I tako su baka Milka i Špiro bili primorani šutit dok je Ćane pojačao televiziju na najjače da mu ne bi koja informacija iz vremenske prognoze promaknula.

 

Predbožićno vrijeme posebno je i po tome što svako jutro u 6 zvone zvona na briškoj ljepotici i zovu na zornicu. Crkva prepuna ljudi. Špiro i Zdenka svako jutro ustaju i idu na misu. Ako su prva smjena, Špiro ostaje na „Očajavanju“ u framskoj, a mama se vraća kući svojim dnevnim obvezama.

 

I znate tko još bude na očajavanju?! Ona preslatka cura iz 3.c – Ana. Da, to je ona što je u prošloj epizodi pokrila Špiru do škole da se ne stopi i od tada on ne prestaje misliti na nju. Baš u ponedjeljak dok su bili u framskoj iza zornice, Ana je došla do Špire i ponudila mu čaj. „Kako znaš da mi je od šipka najdraži?“ , upitao ju je. Ona se samo nasmješila, a on se izgubio.

 

Pa gdje se ta cura do sad skrivala? Kako je nikad prije nije primjetio? To su pitanja na koja nikad neće znati odgovor. Ona je sad tu, udobno se smjestila u njegovom srcu. Bez pitanja. Samo je lagano ušetala. On izgleda nema ništa protiv toga...

 


Postoji samo još jedno mjesto na svijetu na kojem se Špiro osjeća kao kod svoje kuće, a to je Brig. Framu, koja ga već par godina goji u nasljedovanju Krista po primjeru sv. Franje, osjeća kao svoju drugu obitelj. Toliko prijatelja, toliko poznanstava, toliko veselja, pjesme, molitve i mira.

 

Ponekad se naš junak zapita što toliki ljudi zamjeraju Frami?! Zašto se neki uporno izruguju i omalovažavaju framaše kad je to mjesto gdje se ništa loše ne može naučit. Izgleda da ni na ta pitanja neće moći dobiti odgovor, može samo pretpostavljati koji bi sve razlozi mogli biti.

 

No, Špiro se time previše ne zamara, on samo pomisli na to kako dolazi Božić, kako će zajedno sa svojim prijateljima na badnjak sudjelovati u emisiji na radiju, kako će pjevati na mostu i uveseljavati prolaznike , posebno djecu, kako će otići na ponoćku ali i opet ustati ujutro ići na misu sa obitelji. I to je taj osjećaj. To je taj isti miris koji dolazi samo jednom godišnje, to je ljubav i milost koju nam novorođeni Krist daje kao dar za svoj rođendan.

 

Ovoga puta Špiro preporučuje knjigu „IGRA S BOGOM“ (Charles de Foucauld), a na jednom mjestu u toj knjizi piše: Naša je vjera samo ljubav i bratstvo... a njezin znak je srce.

 

Sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2015. godinu od srca vam želi vaša Bracka 
 

- Marija Zovko
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Proslava 25 godina Frame Široki Brijeg
27/08/19 | Broj čitanja: 140 | Autor: frama.ba
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.