Novi zavjet, (novo) staro svjetlo
Četvrtak, 29. studenog 2012. | Broj čitanja: 1299
 
 

U potrazi za temom za ovaj tekst otvorila sam Novi zavjet. I kako to obično s Novim zavjetom biva, nešto mi je zapelo za srce. Prva poslanica Kološanima, prvo poglavlje, 28. i 29. redak: „Njega mi navješćujemo, opominjući svakog čovjeka, poučavajući svakog čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu. Za to se i trudim i borim njegovom djelotvornošću koja u meni snažno djeluje.“


Lampica u meni se upalila jer sam sebe našla u tome; točnije, našla sam Framu i framaše u tome. Naše je poslanje svojim životom pokazivati drugima put, pokazivati drugima na Isusa, biti njegovo oruđe, njegova djelotvorna snaga i njegovo svjedočanstvo u svijetu. Dati mu svoj život da se kroza nj proslavi… Ovo moje otvaranje Novog zavjeta bilo je baš poput prosvjetljenja, slično kao ono Franjino: „Ovo je ono što želim, ono što tražim, ono što želim svim srcem slijediti!“, samo što je meni to bio podsjetnik na moj putokaz. Možda je malo razočaravajuće što mi je trebao podsjetnik na to, ali to (samo) dokazuje da se znam izgubiti na svom putu, no ono što je bitno u tom gubljenju jest da se ja uvijek želim vratiti na svoj put i svaki put se vratim. Imam kome vratiti se!


Malo o tom putu koji sam spomenula… Pročitavši ovaj citat, razmišljala sam i došla do zaključka da ništa nije slučajno sa mnom, s vremenom, s prostorom, od početka svijeta. I to mi je jako teško u određenim trenucima prihvatiti i primjeniti, da je sve nekako povezano jer se u puno slučajeva zaista ne čini tako. Dakle, ovaj citat je predaja od prije 2000 godina. Stalno slušam o tome kako se ta nit Kristove vjere provlači kroz vijekove, od njegova doba pa sve do danas i kako se borila i sačuvala i dandanas je živa kao i prije 2000 godina. I prihvatila sam ja to kao dogmu. Nikad nisam uistinu razmišljala o tome kako se održala ta vjera i što je povezalo cijelu ovu vremensku crtu, od Krista do danas? Nikad nisam ušla dovoljno duboko u to razmišljanje da shvatim koliko je živa ta vjera i koliko je borbena i motivirana i koliko ju gura nešto, kolika joj je snaga i razmjer, da i danas živi? I što je još veće, tko stoji iza nje, tko ima toliku snagu i mudrost i razum i na kraju krajeva ljubav da toj vjeri daje taj život i potrebnu snagu? Ostala sam paf. Kako je Bog velik! Taj je stih u tolikim pjesmama sad meni jasniji! Prije 2000 godina: Krist Pavlu, Pavao Kološanima, Kološani dalje! Krist 1300 godina kasnije Franji, Franjo braći, braća dalje! Danas Krist preko Franje meni, ja dalje… O, kako sam važna i kako je moje poslanje važno, kako sam dio nečeg velikog! Ta me spoznaja ispunja tolikim strahopoštovanjem! Kako je važno moje uho da sluša i moje oko da gleda, kako je važan moj razum da prosvjetljuje, kako je važno moje srce da bude čisto, kako su važne moje ruke da grade, kako su važna moja leđa da drugome budu nosač i most… Kako sam ti, Bože, važna! Imam više sreće nego pameti: koju su dobru odluku napravili moji roditelji time što su me krstili i odgajali baš u ovoj vjeri i kako je veliko to što sam ostala u toj vjeri, što sam i sad dijete Božje. I kako mi je Bog usadio klicu u srce da baš na Framu dođem i da na Franjin način pokušavam biti svjetlo Kristovo i vjerujem da to stvarno nekad i jesam, koliko god sklona grijehu i gubljenju bila. Kako me Bog voli pa mi je povjerio tako važan zadatak… Pa Bože, baš me voliš!


Koja mi je ovo sad snaga za novi dan. Smisao da me netko stvorio za nešto vrijedno i veliko, konkretno i djelotvorno!


Biti kršćanin i biti framaš nije piece of cake! Ne izabrasmo mi njega, nego on izabra nas! A jesmo moćni :)… Izabrani smo i pozvani na službu. Shvatimo to ozbiljno i stavimo svoj život Bogu na raspolaganje, da se on kroz nas i naš život proslavi.
 

- Marina Musa
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Proslava 25 godina Frame Široki Brijeg
27/08/19 | Broj čitanja: 140 | Autor: frama.ba
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.