Održan 15. jubilarni Framafest u Sarajevu
Nedjelja, 21. listopada 2012. | Broj čitanja: 4272
 
 

Jučer, 20. listopada 2012. godine održan je petnaesti jubilarni Framafest u Sarajevu, mjestu gdje je sve i započelo. Naravno na njemu su sudjelovali i Širokobriješki framaši. Iako je cijelo slavlje počelo u 12 sati u crkvi svetoga Ante na Bistriku, mi smo se razbudili znatno ranije. Naime, na Brijegu smo bili već u 7.30 ujutro te s nestrpljenjem iščekivli bus koji je došao koji minut kasnije. Pomolivši se krenuli smo. Tako se naše putovanje puno pjesme, smijeha, veselja i radosti nastavlja.


U glavni grad dolazimo satak prije početka programa, dobivamo ulaznice za središnji događaj u 16 sati uz koje su tu bili bedževi s logom ovogodišnjeg susreta te CD-ovi s pjesmama svih izvođača. Svečano misno slavlje kao što već rekosmo započelo je u 12 sati, a predvodio ga je fra Joso Oršolić, ravnatelj Kruha svetog Ante i dugogodišnji organizator Framafesta. Sveta Misa također je bila u mladenačkom duhu, puna pjesme i plesa. U propovjedi smo čuli kako je sve to započelo davno prije 15 godina, te da je Hercegovačka provincija trebala organizirati prvi Framafest, no zbog određenih razloga to se nije dogodilo pa smo se svi spakirali te snježne '98. u Sarajevo. Iako je te godine pobjedila Frama Rijeka, i naši framaši ostvarili su odličan uspjeh osvojivši četvrto mjesto, a u natjecanju su i tada kao i danas sudjelovale 22 frame.

 

sv.Misa


Poslije svete Mise dobili smo svoje lunch pakete, te je svatko krenuo svojim putem. Naši glazbenici u 13.30 otišli su na generalnu probu u Bosanski kulturni centar gdje je bio i održan natjecateljski dio programa. Ostatak ekipe zaputio se prema središtu grada. Tako su jedni odsjeli u popularnog Želje na ćevapima, drugi su završili u Mc-u, treći na kavi na Bosanskoj špici, utržio se i koji suvenirčić, te je ubrzo došlo vrijeme za napuštanje tog dijela grada.

 

navijači ;)


Oko 15.30-16 svi smo već bili ugodno smješteni u svoje fotelje u Bosanskom kulturnom centru te s nestrpljenjem iščekivali početak. U međuvremenu smo sreli i naše bivše framaše Luku i Renu koji su također svojim prisustvom uljepšali ovaj susret. Framafest su otvorili framaši iz Brajkovića, a naš 'Hvalospjev ljubavi' za koji je tekst preuzet iz Biblije (1Kor 13), uglazbljen od strane našeg fra Joze te s aranžmanom J. Vukoje i A. Galić bio je tek 20., od ukupno 22 pjesme koje su se izvodile, pa možete samo zamisliti kako je napeta atmosfera bila do samoga kraja. Odluku o pobjedniku donio je žiri sastavljen od profesionalnih glazbenika, usko povezanih za crkvenu glazbu. Ovogodišnji pobjednik bila je Frama Jajce sa pjesmom 'Ti si moj smisao'. Nagradu za najboljii tekst osvojila je Frama Posuški Gradac za pjesmu 'S Tobom Kriste zauvijek ostajem', a za najbolju koreografiju Frama Šćit 'Pokrenimo naša srca'.

 

priznanja :D


Iskreni da vam budemo, naša Petra uz glazbenu sekciju oborila je sve s nogu. 'Hvalospjev ljubavio' bio je stvarno poseban, a glas koji je podigao cijeli Centar na noge još posebniji. Neki su se naježili, drugi pustili suzu, treći zadivljeno gledali i slušali, ali šta je, tu je. Ipak smo mi otišli sa osmijehom na usnama iz Bosanskog centra, te nastavili uz pjesmu slaviti cijeli put do kako nam to Sarajlije odpjevaše 'kršne Hercegovine'.

 

 

 

i napokon jedna zajednička :)

 

 

 

'Kada bih sve jezike govorio,

 

a ljubavi ne bih imao

 

bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.

 

Kada bih imao dar proricanja i znao sve tajne, znanja sva,

 

a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa.

 

Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva,

 

ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi.

 

Sve oprašta, sve podnosi,

 

sve vjeruje, svemu se nada.

 

Ljubav nikad ne prestaje!'

 

 


I za kraj, sve čestitke mojoj Frami, i ovim putem dokazano je da je velika čast biti dio Frame Široki Brijeg. :)

 

na ovo je fra Vine upozoravao :D

 

P.S. slike uskoro, a video također ;)

 

Mir i dobro
 

- Dorotea Karačić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Pronaći srodnu dušu
14/05/20 | Broj čitanja: 23 | Autor: Marijana Jurilj
» Smrt i život nekako se uvijek isprepliću
09/04/20 | Broj čitanja: 69 | Autor: Kristina Ivanković
» Vapaj moj dopire do Tebe
08/04/20 | Broj čitanja: 68 | Autor: Luka Lasić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme koja je, bez sumnje, drugačija od svih dosadašnjih. Zanimljivo je to, kako od došašća do došašća, od korizme do korizme, uviđamo vlastiti rast, ma koliki on bio. Svake godine u tim milosnim vremenima spoznamo nešto novo što godinu prije nismo mogli, narastemo gdjegod u ovoj svojoj siromašnoj vjeri, ispravi nam se slika o Bogu, sebi, drugima. Tako je i u ovoj korizmi. Posebno vrijeme, um čišći, srce puno otvorenije, a ipak premalo.         Htjela bih, znaš, svim srcem zagrliti ovu korizmu, onako uvjerljivo kako sam zamislila na početku, ali opet sam na pola puta ostala praznih ruku. Vjerojatno su iz njih iščezla ona prazna obećanja koja sam dala Bogu i sebi samoj, one suhe odluke koje su pratile Čistu srijedu i dane prije korizme. Mislim da uvijek iščeznu i ohlade se jer i sama znam da nije to ona punina koju moja duša treba kako bi dotaknula pravi smisao korizme. Ali, što to onda moja duša treba?   Zastane mi pogled na svetom Franji. U jednoj korizmenoj poruci papa emeritus Benedikt XVI. rekao je da je Franjin život bio trajni uspon na goru susreta s Bogom kako bi poslije sišao među ljude donoseći ljubav i snagu koju je u osobnoj molitvi s Bogom pronalazio. Naš Franjo živio je korizmu kroz cijelu godinu. Barem pet puta godišnje povlačio se po 40 dana na skrovita i samotna mjesta kako bi se u tišini posvetio kontemplaciji, molitvi i postu. U tišini. Ponirao je u tišini u najdublje dijelove svoga bića i tražio ima li ondje nešto što još uvijek ne pripada Bogu. U tišini srca tražio je vlastite pustinje kako bi ih mogao natopiti Kristovom ljubavlju. Gdje bi drugo netko poput Franje mogao pronalaziti toliku snagu i ljubav za sva ona velika djela, ako ne u tišini vlastitih dubina? Što su drugo naše dubine, nego sam Krist? Što je drugo korizma, nego tišina? Postoji li bolja prilika od ove sada, da počneš uranjati u svoje dubine i tražiti dijelove tebe koji nisu natopljeni Njegovom ljubavlju samo zato jer ih još nisi upoznao, jer možda dosad nisi imao vremena ili si, pak, bježao od njih? Bojiš li se svojih dubina? Zaviri u njih. Pometi staru prašinu. Neka ulazak u tvoju dubinu bude gora susreta s Bogom. Tada ćeš moći, poput Franje, među druge ljude donositi radost, ljubav, služenje, jer neće postojati ništa što će stajati između tebe i tvoga Boga. Franjo sam po sebi nije velik. Velika je Božja ljubav koja se očitovala u njemu. Na jedinstven način može se očitovati i u meni, u tebi, ali samo ako joj dopustimo. Možda tada mognemo reći da smo zagrlili korizmu. Možda nam tada ruke neće ostati prazne na pola puta jer će do Kalvarije nositi bremena duše...         Pišem ti, dragi dnevniče, sa sredine svoje korizme. Neka u ovoj drugoj polovici korizme bude malo više – korizme. Pažljivo čuvaj ove stranice ispisane olovkom srca... do neke iduće korizme!