Jagodarstvo
Četvrtak, 16. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 862
 
 

Nekim ljudima, valjda, nije suđeno da duže vremena provedu na jednome mjestu. Lijepi dječak je vjerojatno jedan od njih, jer je,nakon deset mjeseci, promijenio adresu stanovanja. Njegovi susjedi su se isto preselili s njime. Lijepa je to ulica. Puno drugačija od one prošle. Sad su se preselili na jedno mirnije i tiše mjesto na jednogodišnji odmor.


No odmor ne znači cjelodnevno izležavanje i spavanje. Vrijeme ipak nekako treba ispuniti. Lijepi dječak se tako počeo baviti jagodarstvom. Sadi nove sadnice jagoda koje će na proljeće zasaditi u vrt, ako prežive zimu. Baš je danas, dok je sadio novih osam sadnica u plastične čašice, razmišljao malo o svome duhovnom rastu. One jagode, koje je sadio, nemaju dušu, ali ono što im je potrebno za njihov rast dolazi od Boga: sunce, voda, zemlja…


A što je s njegovim rastom? Prestao je rasti u visinu. Kilo koje mu ne bi škodilo, ali lako je za to. Što je s njegovom nutrinom? Je li miran unutra? Je li dovoljno duhovno narastao? Čime hrani svoju dušu? Je li stvarno i iskreno sretan? Takva i slična pitanja su se provlačila glavom Lijepog dječaka.


Kako će rasti? Počeo se plašiti da će mu cijelo vrijeme proći u traženje odgovora, kada se sjetio teksta jedne velike male svetice, koji je uglazbio njegov prijatelj Stihoklepac: Ništa neka te straši, ništa ne uznemiruje. Tko ima Boga ima sve, tko je strpljiv sve postiže. Sve prolazi samo Bog ostaje isti.


On, kao i svi mi, treba dozvoliti da ga Bog hrani. Treba otvoriti svoju dušu Bogu i on je neće pustiti dok ju cijelu ne nahrani i ne prosvijetli. Jer čovjek ne treba tražiti sreću u drugim stvarima, doli u Bogu. Tražimo Njega, jer kad ga pronađemo sreća će biti posvuda.
 

- fra Jozo Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Proslava 20 godina Frame Široki Brijeg
28/08/14 | Broj čitanja: 1011 | Autor: Marija Brnadić –Brekalica
» Neslužbeni sastanak: Roštilj
21/08/14 | Broj čitanja: 1172 | Autor: Mirna Ćavar
» Sve prolazi
11/08/14 | Broj čitanja: 720 | Autor: Ana Naletilić
» Program Devetnice
06/08/14 | Broj čitanja: 497 | Autor: Gospin-Brig.info
» Dokle?
01/08/14 | Broj čitanja: 824 | Autor: Stanko Marušić
» Poučno, poučno...
01/08/14 | Broj čitanja: 1256 | Autor: Kristina Šušak i Karla Zovko
» Neslužbeni sastanak: "9 na 9"
24/07/14 | Broj čitanja: 1198 | Autor: Iva Šaravanja i Jelena Marić
» Neslužbeni sastanak: Pronađi me i pogodi tko sam
17/07/14 | Broj čitanja: 1128 | Autor: Božana Zovko i Nada Zovko
» Gle, nebo!
15/07/14 | Broj čitanja: 1181 | Autor: Ana Naletilić
» Neslužbeni sastanak: Molitva bez riječi
10/07/14 | Broj čitanja: 1236 | Autor: Ivan Slišković/Foto: cesnightmare.com
» Najavljujemo: Bivši framaši, Luka i Reno polažu prve zavjete
05/07/14 | Broj čitanja: 2069 | Autor: frama.ba
» Neslužbeni sastanak: 'Bitka za burek'
03/07/14 | Broj čitanja: 1292 | Autor: Mirna Ćavar i Ante Vidović
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Neslužbeni sastanak: Roštilj
21/08/14 | Čitanja: 1172
» Proslava 20 godina Frame Široki Brijeg
28/08/14 | Čitanja: 1011
Stol riječi
Jedan 92-godišnji starac, sitan rastom i stabilan držanjem, koji je svakog jutra u osam sati bio kompletno odjeven i spreman, s modernom frizurom i savršeno obrijan, iako je skoro sasvim slijep, doselio se danas u starački dom. Njegova sedamdesetogodišnja žena nedavno je umrla i time selidbu u dom učinila neophodnom. Nakon mnogo sati strpljiva čekanja u hodniku doma, ugodno se nasmiješio kada su mu rekli da mu je soba spremna.   Dok je uz pomoć svoje hodalice išao prema liftu, opisao sam mu njegovu malu sobu, uključujući i rolete koje su bile na prozoru. “Sviđa mi se”, rekao je s entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novog psića.   “Gosp. Jones, još uvijek niste vidjeli sobu, pričekajte malo.”   “To nema nikakve veze”, odgovorio je.   “Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Hoće li mi se sviđati soba ne ovisi o tome kako je raspoređen namještaj, već kako ja rasporedim svoje misli. Već samo odlučio da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim. Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam zbog dijelova tijela koji više ne funkcioniraju, ili mogu ustati iz kreveta sretan zbog onih koji me još služe.   Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam odložio baš za ovo doba svoga života. Starost je kao bankovni račun. S njega podižete ono što ste uložili.”   Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću: 1. Oslobodite svoje srce od mržnje. 2. Oslobodite svoj um od briga. 3. Živite jednostavno. 4. Pružajte više. 5. Očekujte manje.  
Fokus
 Došao je i dan kada slavio Uznesenje Blažene Djevice Marija na nebo, dušom i tijelom. Svete Mise su slavljene već od same zore, počevši u 5 sati pa sve do svečane Mise u 11 sati koju je predvodio dr. Tonči Matulić. Propovijedao je na temu: ''Marija Bogorodica - putokaz nove evangelizacije'', kroz koju je uputio svima nama uistinu prosvjetljujuće, istinite i dojmljive riječi. Ukazivao je na mane i upućivao na ono što trebamo prepoznati kao istinito, potrebito i spasonosno.  Također je govorio o odazivu Majke Božje i Majke naše, o njezinoj sudbonosnoj rečenici: ''Evo službenice tvoje, neka mi bude po riječi tvojoj.''. Kroz to nas je potaknuo koliko mi možemo i trebamo ljubiti, nadati se i vjerovati našemu Gospodinu Isusu Kristu i Njegovoj Providnosti.  S razlogom je stavio naglasak na ljubav i njezine varijacije! ''A sad ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća među njima!'' (1 Kor 13,13). Ljubav se katkada, zapravo prečesto zloupotrebljava za ciljeve koji ne mogu i ne smiju biti svrha toga. Ljubav, misterij sama po sebi, može između ostalog, pored toga što je neophodnost i svrha, biti sredstvo u približavanju, spajanju i u činjenju boljim ovo mjesto pod nebeskim svodom. Dr. Matulić se pred kraj misnog slavlja svima zahvalio i zatim završio svetu Misu blagoslovom. Što reći nego hvalu mu na svemu podijeljenom svih ovih dana. Sada samo trebamo ići naprijed, radosno živjeti i pronositi Radosnu vijest!
Naša La Verna
,,Neukusno je o samome sebi govoriti'' , reče jednom jedan mudrac. Bome je i bio mudar jer se u ovoj rečenici krije jedna vrlina koja je jako rijetka, a poželjna je za svakoga – poniznost. Mnogi od nas, počevši od mene, znaju se služiti riječima i na taj način napraviti određenu sliku o sebi. Međutim, koliko je ta slika objektivna i jesmo li to stvarno mi ili je to ona osoba kojom bismo mi htjeli ili ne bi htjeli postati? Razumno je da o sebi imamo dobro mišljenje, jer ako nemamo, zašto bi ga netko drugi imao o nama? Ali, postoji opasnost da zanemarimo sve svoje mane i padnemo u zamku oholosti. Nažalost, tanka je granica između oholosti i pozitivnog mišljenja o sebi. Dopustimo da nekada nečije riječi dopru do nas. Ne odmah direktno do našega srca, nego prvo do našega uma kako bismo ih preusmjerili na jedno od dva moguća mjesta – u smeće ili u odluku. Odluku da se popravimo u onome u čemu nismo savršeni i da težimo k tome iako znamo da to nikada nećemo moći dosegnuti. Isus Krist se ponizio za mene i za tebe koji/a ovo čitaš. Zar ne misliš da bi bilo fer uzvratiti mu istom mjerom? On svaki dan tebi nudi svoju Riječ, ali pitanje je – dolazi li ta Riječ uopće do tvoga uma i srca ili je automatski predodređena za „smeće“ ? Razmisli o tome i odluči – hoćeš li poslušati ili pročitati Njegovu Riječ ili ćeš i ovaj moj tekst automatski poslati u „smeće“?