Jagodarstvo
Četvrtak, 16. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 865
 
 

Nekim ljudima, valjda, nije suđeno da duže vremena provedu na jednome mjestu. Lijepi dječak je vjerojatno jedan od njih, jer je,nakon deset mjeseci, promijenio adresu stanovanja. Njegovi susjedi su se isto preselili s njime. Lijepa je to ulica. Puno drugačija od one prošle. Sad su se preselili na jedno mirnije i tiše mjesto na jednogodišnji odmor.


No odmor ne znači cjelodnevno izležavanje i spavanje. Vrijeme ipak nekako treba ispuniti. Lijepi dječak se tako počeo baviti jagodarstvom. Sadi nove sadnice jagoda koje će na proljeće zasaditi u vrt, ako prežive zimu. Baš je danas, dok je sadio novih osam sadnica u plastične čašice, razmišljao malo o svome duhovnom rastu. One jagode, koje je sadio, nemaju dušu, ali ono što im je potrebno za njihov rast dolazi od Boga: sunce, voda, zemlja…


A što je s njegovim rastom? Prestao je rasti u visinu. Kilo koje mu ne bi škodilo, ali lako je za to. Što je s njegovom nutrinom? Je li miran unutra? Je li dovoljno duhovno narastao? Čime hrani svoju dušu? Je li stvarno i iskreno sretan? Takva i slična pitanja su se provlačila glavom Lijepog dječaka.


Kako će rasti? Počeo se plašiti da će mu cijelo vrijeme proći u traženje odgovora, kada se sjetio teksta jedne velike male svetice, koji je uglazbio njegov prijatelj Stihoklepac: Ništa neka te straši, ništa ne uznemiruje. Tko ima Boga ima sve, tko je strpljiv sve postiže. Sve prolazi samo Bog ostaje isti.


On, kao i svi mi, treba dozvoliti da ga Bog hrani. Treba otvoriti svoju dušu Bogu i on je neće pustiti dok ju cijelu ne nahrani i ne prosvijetli. Jer čovjek ne treba tražiti sreću u drugim stvarima, doli u Bogu. Tražimo Njega, jer kad ga pronađemo sreća će biti posvuda.
 

- fra Jozo Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Proslava 20 godina Frame Široki Brijeg
28/08/14 | Broj čitanja: 1304 | Autor: Marija Brnadić –Brekalica
» Neslužbeni sastanak: Roštilj
21/08/14 | Broj čitanja: 1358 | Autor: Mirna Ćavar
» Sve prolazi
11/08/14 | Broj čitanja: 982 | Autor: Ana Naletilić
» Program Devetnice
06/08/14 | Broj čitanja: 510 | Autor: Gospin-Brig.info
» Dokle?
01/08/14 | Broj čitanja: 1034 | Autor: Stanko Marušić
» Poučno, poučno...
01/08/14 | Broj čitanja: 1336 | Autor: Kristina Šušak i Karla Zovko
» Neslužbeni sastanak: "9 na 9"
24/07/14 | Broj čitanja: 1251 | Autor: Iva Šaravanja i Jelena Marić
» Neslužbeni sastanak: Pronađi me i pogodi tko sam
17/07/14 | Broj čitanja: 1183 | Autor: Božana Zovko i Nada Zovko
» Gle, nebo!
15/07/14 | Broj čitanja: 1321 | Autor: Ana Naletilić
» Neslužbeni sastanak: Molitva bez riječi
10/07/14 | Broj čitanja: 1273 | Autor: Ivan Slišković/Foto: cesnightmare.com
» Najavljujemo: Bivši framaši, Luka i Reno polažu prve zavjete
05/07/14 | Broj čitanja: 2133 | Autor: frama.ba
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Proslava 20 godina Frame Široki Brijeg
28/08/14 | Čitanja: 1304
Stol riječi
Jedan 92-godišnji starac, sitan rastom i stabilan držanjem, koji je svakog jutra u osam sati bio kompletno odjeven i spreman, s modernom frizurom i savršeno obrijan, iako je skoro sasvim slijep, doselio se danas u starački dom. Njegova sedamdesetogodišnja žena nedavno je umrla i time selidbu u dom učinila neophodnom. Nakon mnogo sati strpljiva čekanja u hodniku doma, ugodno se nasmiješio kada su mu rekli da mu je soba spremna.   Dok je uz pomoć svoje hodalice išao prema liftu, opisao sam mu njegovu malu sobu, uključujući i rolete koje su bile na prozoru. “Sviđa mi se”, rekao je s entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novog psića.   “Gosp. Jones, još uvijek niste vidjeli sobu, pričekajte malo.”   “To nema nikakve veze”, odgovorio je.   “Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Hoće li mi se sviđati soba ne ovisi o tome kako je raspoređen namještaj, već kako ja rasporedim svoje misli. Već samo odlučio da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim. Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam zbog dijelova tijela koji više ne funkcioniraju, ili mogu ustati iz kreveta sretan zbog onih koji me još služe.   Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam odložio baš za ovo doba svoga života. Starost je kao bankovni račun. S njega podižete ono što ste uložili.”   Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću: 1. Oslobodite svoje srce od mržnje. 2. Oslobodite svoj um od briga. 3. Živite jednostavno. 4. Pružajte više. 5. Očekujte manje.  
Fokus
 Došao je i dan kada slavio Uznesenje Blažene Djevice Marija na nebo, dušom i tijelom. Svete Mise su slavljene već od same zore, počevši u 5 sati pa sve do svečane Mise u 11 sati koju je predvodio dr. Tonči Matulić. Propovijedao je na temu: ''Marija Bogorodica - putokaz nove evangelizacije'', kroz koju je uputio svima nama uistinu prosvjetljujuće, istinite i dojmljive riječi. Ukazivao je na mane i upućivao na ono što trebamo prepoznati kao istinito, potrebito i spasonosno.  Također je govorio o odazivu Majke Božje i Majke naše, o njezinoj sudbonosnoj rečenici: ''Evo službenice tvoje, neka mi bude po riječi tvojoj.''. Kroz to nas je potaknuo koliko mi možemo i trebamo ljubiti, nadati se i vjerovati našemu Gospodinu Isusu Kristu i Njegovoj Providnosti.  S razlogom je stavio naglasak na ljubav i njezine varijacije! ''A sad ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveća među njima!'' (1 Kor 13,13). Ljubav se katkada, zapravo prečesto zloupotrebljava za ciljeve koji ne mogu i ne smiju biti svrha toga. Ljubav, misterij sama po sebi, može između ostalog, pored toga što je neophodnost i svrha, biti sredstvo u približavanju, spajanju i u činjenju boljim ovo mjesto pod nebeskim svodom. Dr. Matulić se pred kraj misnog slavlja svima zahvalio i zatim završio svetu Misu blagoslovom. Što reći nego hvalu mu na svemu podijeljenom svih ovih dana. Sada samo trebamo ići naprijed, radosno živjeti i pronositi Radosnu vijest!
Naša La Verna
20 godina Frame Široki Brijeg... Željno sam iščekivala taj dan. Sve je počelo probama za zbor. Nikada nisam mogla ni zamisliti da ću biti u istom zboru sa "starim" framašima, kojima sam se još kao malo dijete divila i promatrala ih kako svojim pjevanjem uveličavaju misno slavlje. Danas sam i ja jedna od njih i mogu reći da je ovo nešto najljepše, ne samo u mojim "srednjoškolskim danima" već u životu. Na probama je bilo prekrasno slušati glasove ljudi koji su krasili našu glazbenu sve ove godine. Kad god slušam Framine pjesme preplave me osjećaji tako da se digne svaka dlaka na mojoj ruci, a često mi i oči budu pune suza, znajući da su napisane Božjim nadahnućem. To sam osjetila i na probama koje su mi se urezale u srce. Iako sam samo godinu dana u Frami osjećam se kao da sam tu dugi niz godina. Tu je mnoštvo mladih koji su ispunjeni franjevačkim duhom i koji ti svaki dan izmame osmijeh na lice. Došla je i ta srijeda, dan koji smo dugo čekali. Na jednom mjestu sve generacije ljudi koje su prošle kroz ovu Framu. Duhovni asistenti, predsjednici, svi framaši okupljeni ispred naše Kamene ljepotice da proslavimo naš 20.rođendan. Gdje ćeš ljepše... Toliko osoba, toliko životnih priča, a sve nas veže jedna stvar. Naša Frama za koju je svatko, sigurna sam, dao dio sebe. Taj dan se osjetilo nešto posebno u zraku, sunce je jače sjalo.Generacije framaša su krasile briješko dvorište.Osjetila se ta povezanost, zajedništvo. Taj dan dirnule su me priče ljudi koje uopće ne poznajem...  Vidjela sam koliko ljudima znači Frama i koliko su sebe dali za nju. Možda izgleda čudno da ja koja sam tek godinu dana u Frami dijelim svoja razmišljanja. Ni sama nisam očekivala da ću se ovako vezati za Framu kada sam se prije godinu dana upisivala u naše bratstvo. Tu se osjećam posebno, radosno... Neopisiv je osjećaj biti u Frami. Dok pišem ovaj tekst sva drhtim i moje oči su pune suza, suza radosnica... Nekoliko dana nakon proslave žao mi je što je sve prošlo. Nedostaju mi probe i pripremanja. Ali ne treba žaliti, slijedi nova framaška godina. Želim pozvati sve nove generacije da dođu na Framu. Nemaš što izgubiti, već dobiti. Možeš dobiti onu lijepu riječ framaša, možeš dobiti onaj topli zagrljaj framašice, možeš osjetiti opuštenost tijekom sastanka te smirenost na klanjanju... I možeš vidjeti koliko je velika Božja ljubav koja nas sve drži na okupu. Ova srijeda je napisala jednu predivnu stranicu u knjizi moga života. Ta stranica ispunjena je radošću mladenačkog duha, ispunjena je pjesmom i hvalom Bogu koji nam pruža neizmjernu ljubav. To je jedan od onih dana koje ću uvijek pamtiti. Smijeh framaša i dalje će odjekivat briješkim dvorištem. Kao što će i proći rijeke framaša kroz njeg. A Frama će uvijek biti tu, čvrsto će stajati kao i proteklih 20 godina! Ne samo na Brijegu. Vjerujem da će je u svome srcu nositi svaki framaš, ma na kojem kraju svijeta on bio!  Mir vam i dobro! :)