Jagodarstvo
Četvrtak, 16. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 1213
 
 

Nekim ljudima, valjda, nije suđeno da duže vremena provedu na jednome mjestu. Lijepi dječak je vjerojatno jedan od njih, jer je,nakon deset mjeseci, promijenio adresu stanovanja. Njegovi susjedi su se isto preselili s njime. Lijepa je to ulica. Puno drugačija od one prošle. Sad su se preselili na jedno mirnije i tiše mjesto na jednogodišnji odmor.


No odmor ne znači cjelodnevno izležavanje i spavanje. Vrijeme ipak nekako treba ispuniti. Lijepi dječak se tako počeo baviti jagodarstvom. Sadi nove sadnice jagoda koje će na proljeće zasaditi u vrt, ako prežive zimu. Baš je danas, dok je sadio novih osam sadnica u plastične čašice, razmišljao malo o svome duhovnom rastu. One jagode, koje je sadio, nemaju dušu, ali ono što im je potrebno za njihov rast dolazi od Boga: sunce, voda, zemlja…


A što je s njegovim rastom? Prestao je rasti u visinu. Kilo koje mu ne bi škodilo, ali lako je za to. Što je s njegovom nutrinom? Je li miran unutra? Je li dovoljno duhovno narastao? Čime hrani svoju dušu? Je li stvarno i iskreno sretan? Takva i slična pitanja su se provlačila glavom Lijepog dječaka.


Kako će rasti? Počeo se plašiti da će mu cijelo vrijeme proći u traženje odgovora, kada se sjetio teksta jedne velike male svetice, koji je uglazbio njegov prijatelj Stihoklepac: Ništa neka te straši, ništa ne uznemiruje. Tko ima Boga ima sve, tko je strpljiv sve postiže. Sve prolazi samo Bog ostaje isti.


On, kao i svi mi, treba dozvoliti da ga Bog hrani. Treba otvoriti svoju dušu Bogu i on je neće pustiti dok ju cijelu ne nahrani i ne prosvijetli. Jer čovjek ne treba tražiti sreću u drugim stvarima, doli u Bogu. Tražimo Njega, jer kad ga pronađemo sreća će biti posvuda.
 

- fra Jozo Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» SHKM Vukovar 2017
21/02/17 | Broj čitanja: 14 | Autor: fra Goran
» Molitveni seminar - "Samo onaj koji ustraje u molitvi, traženju i kucanju primit će, naći će i ući"
21/02/17 | Broj čitanja: 949 | Autor: Žana Šantić i Ina Jurilj
» Naš petak: Sastanak po grupama
18/02/17 | Broj čitanja: 939 | Autor: Marko Sesar
» Uhvati ritam
16/02/17 | Broj čitanja: 538 | Autor: Magdalena Šaravanja
» Obred primanja i obećanja Frame Ružići
13/02/17 | Broj čitanja: 956 | Autor: frama.ba
» Naš petak: Tribina u kinu
11/02/17 | Broj čitanja: 992 | Autor: frama.ba
» Tribine USRIDU
10/02/17 | Broj čitanja: 103 | Autor: frama.ba
» Srcu briješkom mučeničkom
09/02/17 | Broj čitanja: 362 | Autor: Marijana Jurilj
» 72. obljetnica pogibije fratara na Širokom Brijegu
09/02/17 | Broj čitanja: 962 | Autor: frama.ba
» Naš petak: Klanjanje pred Presvetim
04/02/17 | Broj čitanja: 393 | Autor: Lucija Čolak
» Braća Isusova
03/02/17 | Broj čitanja: 366 | Autor: fra Ivan Slišković
» Obred primanja i obećanja Frame Međugorje
30/01/17 | Broj čitanja: 1416 | Autor: Iva Sesar
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Obred primanja i obećanja Frame Ružići
13/02/17 | Čitanja: 956
» Naš petak: Sastanak po grupama
18/02/17 | Čitanja: 939
» Uhvati ritam
16/02/17 | Čitanja: 538
» SHKM Vukovar 2017
21/02/17 | Čitanja: 14
Stol riječi
Voljeti i biti voljen je ono što čini naše živote vrijednima. Mnogi ljudi su iskusili neki period života kada su se osjećali ne voljeno. Tijekom tog vremena je vrlo lako zadržavati se u negativnim mislima, ali time dozvoljavamo da nas one kontinuirano vode u nesreću i depresiju.   Ljubav je snaga za život. To je ono što motivira ljude da svaki dan ustanu i idu dalje. Ljubav daje životu svrhu i smisao. Gdje god pogledaš, možeš vidjeti ljude koji traže ljubav... ali oni traže na krivim mjestima. Bog je ljubav, i oni nikad neće naći ono što traže dok ne otkriju Njega.   Ljudi traže ispunjenje u životu na različite načine. Ovi načini im se čine dobri u početku ali eventualni neuspjeh ih ostavlja frustriranima, razočaranima i praznima. Jedini način kako mogu pronaći istinsko ispunjenje koje tako očajnički traže jest da izaberu hodati u ljubavi – zapravo da stave ljubav u akciju tako što će posezati za ljubavlju i pružati je drugima.   Ubrzo nakon što sam se obvezala Bogu, počela sam slušati ljude kako govore o važnosti ljubavi prema drugima. Od kada sam željela živjeti u skladu sa Biblijom, željela sam hodati u ljubavi, ali jednostavno nisam mogla. Tjerala sam se...ali nema snage koja bi to pratila. Stalno sam pravila planove poboljšanja ali ih nisam mogla provesti do kraja.   Neispunjena želja je frustrirajuća. Osjećala sam se vrlo frustrirano i pitala sam se što nije u redu sa mnom. Bila sam nestrpljiva s ljudima. Bila sam legalist (onaj koji naginje stavu da se spasenje može postići djelima) i gruba, osuđivala sam, surova, sebična i nisam opraštala – i to je tek početak liste. Što sam se više trudila da hodam u ljubavi postajala sam gora.   Počela sam shvaćati da ja nisam mogla voljeti druge jer ja nikad nisam primila Božju ljubav za sebe. Ja sam znala da u Bibliji piše da me Bog voli ali ja nisam osjećala Božju ljubav u svom srcu. Pitala sam se kako nas Bog može voljeti ovako nesavršene?   Bog nas voli jer to želi – to mu je ugodno. Bog nas voli jer je Njegova priroda da voli i on će nas uvijek voljeti. Njegova je ljubav bezuvjetna. Zapravo ne postoji ništa što bismo mi moglo učiniti da izbjegnemo Njegovu ljubav. Njegova ljubav je snaga kojom On oprašta naše grijehe, liječi naše emocionalne rane i popravlja naša slomljena srca.   Vremenom sam shvatila da sam duboko voljena od Gospodina jednostavno zbog toga tko sam ja a ne zbog toga što ja činim za Njega. Konačno sam mogla odustati od pokušavanja da Njegovu ljubav steknem radeći neke stvari, za koje sam mislila da me čine vrijednom Njegove ljubavi.   Jednom sam počela primati Božju impresivnu bezuvjetnu ljubav i bila sam sposobna početi ga voljeti zauzvrat i slobodnije davati ljubav drugima. Iako je Božja beskonačna ljubav bila u meni, nisam je mogla dati drugima bez straha.   Svatko na svijetu želi biti voljen i prihvaćen, i ljubav Božja – taj prekrasni dar koji nam Bog besplatno daje – zadovoljava tu potrebu. Njegova ljubav se izljeva na nas i onda se može izlijevati kroz nas na druge.   Sada vidim sebe kao posudu punu blagoslova. Sada želim biti osoba koja može izlijevati Božju ljubav u živote ljudi oko mene. Otkrila sam da sam uvijek sretnija kada odaberem da usrećim druge.   U Bibliji, Bog zove Kršćane - sol Zemlje. On očekuje od nas da “posolimo” živote onih oko nas. Sav život je bezukusan bez ljubavi. Ljubav je sol, snaga za život i razlog da se digneš u jutro.   Svaki dan može biti uzbudljiv ako počnemo sebe promatrati kao Božje tajne agente, koji samo čekaju da pospu sol na živote svih koje susreću. Mi znamo da, zato što smo duboko voljeni od Boga, neće nikad nestati te ljubavi, bez obzira koliko mi davali od sebe.
Fokus
U samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu 4. veljače započinju »VII. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca« u povodu 72. obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca. Priređuje ih Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem. Sve će zemaljskim vezama i preko interneta uživo prenositi i Radiopostaja Široki Brijeg (radiosirokibrijeg.com). Program kroz prva tri dana započinje molitvom krunice i razmatranjem u 17.30, zatim slijedi sv. misa zadušnica u 18.00. Ovogodišnji predvoditelj bit će prof. dr. don Tonči Matulić s KBF-a u Zagrebu. Kroz spomenuta tri dana podijelit će se i nagrade onima koji su sudjelovali na »VI. nagradnom natječaju« s temom pobijeni hercegovački franjevci. Prvoga dana nagrade će dobiti pučkoškolci, drugoga mladež, a trećega odrasli. Četvrtoga dana, na sam dan Obljetnice, 7. veljače, program započinje u 16.00 molitvom pred ratnim skloništem, mjestom ubojstva i spaljivanja 12 franjevaca iz širokobriješkog samostana. Nastavlja se molitvom pred grobom gdje su trenutno pokopana 24 ubijena hercegovačka franjevca. Slijedi sv. misa zadušnica koju će predvoditi i na njoj propovijedati dr. fra Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Na kraju će vicepostulator fra Miljenko Stojić iznijeti rad Vicepostulature kroz prošlu godinu, a gvardijan fra Tomislav Puljić izreći će riječi dobrodošlice i zahvale. I ove će godine 7. veljače biti obilježen također kao »Dan sjećanja na pobijene franjevce i puk«, što ga je proglasio grad Široki Brijeg, te kao »Dan sjećanja na žrtve komunističkog zlosilja«, što ga je proglasila Zapadno-hercegovačka županija.   Nadamo se da će biti poslušan naputak sadržan u odluci proglašenja Dana sjećanja da se popodne zatvore mjesta rada tako da i djelatnici u njima mogu doći u samostansku crkvu na sv. misu. U sklopu ovih dana sjećanja, dan prije, 6. veljače, u 10.00 izaslanstvo Grada Širokog Brijega i izaslanstvo Zapadno-hercegovačke županije te izaslanstvo Vicepostulature položit će vijenac, zapaliti svijeću i pomoliti se za sve pobijene franjevce i puk Božji na Trgu širokobrijeških žrtava.
Naša La Verna
Hvaljen Isus i Marija dragi čitatelju! To sam ja, jedna nova framašica koja će pokušati prenijeti svoje misli i osjećaje u riječi, onako kako to najbolje zna. Ako ste čitali dosadašnje dnevnike, vjerujem da ćete se složiti sa mnom da su bili odlični. Nadam se da ću uspjeti zadržati vašu pozornost, pa da vam i ovih godinu dana 'dnevnika' bude nešto vrijedno pročitati. Ja znam da ću se ja potruditi, uz Božju pomoć. Kako je ovo anonimno, ne mogu vam se u potpunosti predstaviti, samo mogu reći da sam zaljubljena u svetog Franju i Isusa. Zaljubljenik u Franju od malih nogu, i znam da ću biti zauvijek, jer kad jednom tu beskrajnu ljubav upoznaš ne ispuštaš je. Kada tu ljubav upoznaš sve ono svjetovno nestaje i ostaneš samo ti skupa s Njim preko svetog Franje. Uostalom, kako ne biti zaljubljen u ta dva čovjeka? Zar postoji osoba koja ih je upoznala, a nisu joj, u najmanju ruku, bili 'moćni'? Loše o svecima će govoriti samo oni koji ih nikad nisu ni upoznali. Sveti Franjo i ja se znamo oduvijek, davno smo se upoznali. Ali tek odnedavno smo se zbližili i od tada me više ne ispušta. Kada imam osjećaj da me gore nitko ne čuje, ja se obratim njemu da malo pogura stvari gore, jer svjesna sam da često zagužva. Istina je, mogla bih vječno pisati o tom čovjeku po imenu Franjo. Mogla bih, jer ga toliko volim. A o ljudima koje volite nikad ne možete dovoljno reći. Ja ću se potruditi da upravo ti, dragi čitaču, kroz moje dnevnike osjetiš Ljubav koju ja osjećam. Onu veliku Ljubav, onu najveću, onu što najviše izgara, onu kojoj se kad-tad vratimo, onu Božju. Nikada neću moći dovoljno dočarati ono što ja osjećam , ali ako uspijem dočarati barem 50% ja sam učinila svoje ovdje. Možda će ovaj ' Dnevnik jedne framašice' biti malo drugačiji od ostalih, možda i neće. Ja se svakako radujem sljedećem, kada ću već početi ostavljati tragove svoga srca na stranici svoje Frame. Do čitanja, Mir vam i Dobro!