Jagodarstvo
Četvrtak, 16. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 1032
 
 

Nekim ljudima, valjda, nije suđeno da duže vremena provedu na jednome mjestu. Lijepi dječak je vjerojatno jedan od njih, jer je,nakon deset mjeseci, promijenio adresu stanovanja. Njegovi susjedi su se isto preselili s njime. Lijepa je to ulica. Puno drugačija od one prošle. Sad su se preselili na jedno mirnije i tiše mjesto na jednogodišnji odmor.


No odmor ne znači cjelodnevno izležavanje i spavanje. Vrijeme ipak nekako treba ispuniti. Lijepi dječak se tako počeo baviti jagodarstvom. Sadi nove sadnice jagoda koje će na proljeće zasaditi u vrt, ako prežive zimu. Baš je danas, dok je sadio novih osam sadnica u plastične čašice, razmišljao malo o svome duhovnom rastu. One jagode, koje je sadio, nemaju dušu, ali ono što im je potrebno za njihov rast dolazi od Boga: sunce, voda, zemlja…


A što je s njegovim rastom? Prestao je rasti u visinu. Kilo koje mu ne bi škodilo, ali lako je za to. Što je s njegovom nutrinom? Je li miran unutra? Je li dovoljno duhovno narastao? Čime hrani svoju dušu? Je li stvarno i iskreno sretan? Takva i slična pitanja su se provlačila glavom Lijepog dječaka.


Kako će rasti? Počeo se plašiti da će mu cijelo vrijeme proći u traženje odgovora, kada se sjetio teksta jedne velike male svetice, koji je uglazbio njegov prijatelj Stihoklepac: Ništa neka te straši, ništa ne uznemiruje. Tko ima Boga ima sve, tko je strpljiv sve postiže. Sve prolazi samo Bog ostaje isti.


On, kao i svi mi, treba dozvoliti da ga Bog hrani. Treba otvoriti svoju dušu Bogu i on je neće pustiti dok ju cijelu ne nahrani i ne prosvijetli. Jer čovjek ne treba tražiti sreću u drugim stvarima, doli u Bogu. Tražimo Njega, jer kad ga pronađemo sreća će biti posvuda.
 

- fra Jozo Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Neslužbeni sastanak br.7
01/08/15 | Broj čitanja: 145 | Autor: Karla Zovko, Lea Skoko i Andrea Pavković
»  Ne može čovjeka ispuniti njegov izum već Božja ljubav
30/07/15 | Broj čitanja: 136 | Autor: Dijana Lončar
» Neslužbeni sastanak br. 6
23/07/15 | Broj čitanja: 206 | Autor: Luca Sesar, Ilija Kraljević, David Sabljić
» Iskrenost i jednostavnost
23/07/15 | Broj čitanja: 120 | Autor: Ana Naletilić
» Pozvan//na//mnogo//više
21/07/15 | Broj čitanja: 698 | Autor: Iva Naletilić
» Neslužbeni sastanak br. 5
16/07/15 | Broj čitanja: 185 | Autor: Matea Čolak, Petar Mandić, Ante Pavković
» Najavljujemo: Mlada misa fra Marina Karačića
16/07/15 | Broj čitanja: 307 | Autor: frama.ba
» Naša braća obukla franjevački habit
13/07/15 | Broj čitanja: 529 | Autor: Mateja Šantić
» Najavljujemo: Naša dva brata Ivana ulaze u novicijat
10/07/15 | Broj čitanja: 506 | Autor: frama.ba
» Neslužbeni sastanak br. 4
09/07/15 | Broj čitanja: 158 | Autor: Magdalena Šaravanja
» Špiro i glazba u Širokom Brijegu
09/07/15 | Broj čitanja: 113 | Autor: Marija Zovko
» Molitva i sjećanje na Mučenike
08/07/15 | Broj čitanja: 76 | Autor: Tihana Đolo
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Neslužbeni sastanak br.7
01/08/15 | Čitanja: 145
Stol riječi
Da li si ikada gledao djecu na vrtuljku? Ili slušao kako kiša zapljuskuje zemlju ?   Da li si ikad pratio leptirov kaotičan let? Ili zurio u sunce na zalasku?   Bolje uspori. Ne pleši tako brzo. Vrijeme je kratko. Glazba neće trajati zauvijek.   Da li protrčis kroz svaki dan kao da letiš? Kad pitaš Kako si, čujes li odgovor?   Kad se dan završi, odlaziš li u krevet sa sljedećih stotinu poslova koji jure kroz tvoje misli?   Bolje uspori. Ne pleši tako brzo. Vrijeme je kratko. Glazba neće trajati zauvijek.   Kažeš li nekad svom djetetu uradit ćemo to sutra, i u svojoj žurbi ne primijetiš njegovu tugu ?   Da li si ikad izgubio kontakt i dopustio da umre dobro prijateljstvo samo zato što nisi imao vremena ili nisi pozvao i rekao Hay?   Bolje uspori. Ne pleši tako brzo. Vrijeme je kratko. Glazba neće trajati zauvijek.   Kad trčiš da stigneš negdje propustiš polovinu zabave koja te tamo čeka. Kad brineš i trčiš kroz dan, isto je kao da si bacio neotvoren poklon.   Život nije trka. Uspori. Čuj glazbu. Prije nego što se pjesma završi...  
Fokus
Više od 1500 prijatelja Humanitarne udruge fra Mladen Hrkać se okupilo ispred širokobriješke Crkve i samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije na humanitarnom koncertu duhovne glazbe “Pomozimo zajedno!” povodom proslave treće godišnjice osnutka. U veličanstvenom ambijentu posjetitelji su imali priliku uživati u nekim od najpoznatijih duhovnih skladbi kao što su Okreni lice Gospodine, Učitelju gdje stanuješ, Pobjeda, U tvojim rukama, Ti si mene prvi ljubio, Svoju ću koljena u izvedbi dive Zorice Kondže, Ivana Mikulića, skupine Tibia, fra Zvonimira Pavičića, Stjepana Lacha, Lucije Zovko i fra Marina Karačića u pratnji izvrsnog benda. Posjetitelji su imali priliku čuti nekoliko svjedočanstva korisnika Udruge o pomoći i podršci koju su dobili u Udruzi tijekom jedne od najtežih životnih bitki koja najbolje govore o smislu postojanja Udruge. Na samom kraju, prikazan je film o tome kako izgleda jedan dan u radu Udruge kroz koji se se najbolje vidi veličina I snaga Udruge te potreba za ovako vrstom pomoći. Program je vodila velika prijateljica Udruge Ana Tomašković, urednica i voditeljica emisije Normalan život (HRT). Cjelokupan prihod od dobrovoljnih priloga koje su posjetitelji imali priliku dati tijekom koncerta kao i prihod od poziva na broj humanitarnog telefona 17000 je usmjeren na provedbu svakodnevnih aktivnosti Udruge s ciljem pomaganja što većem broju osoba sa zdravstvenim poteškoćama koje dolaze na liječenje u Zagreb. Hvala svima vama koji ste, bez razmišljanja, odlučili biti s nama i svojim prisustvom uveličali ovaj događaj! 
Naša La Verna
Prijateljstvo…Neraskidiva veza s osobama koje voliš. Veza s osobama koje su ušle u tvoj život i promijenile ga unoseći čari topline i ljubavi. Ta veza je posebna, neopisiva. Svakim danom sve je čvršća, jača… Prijateljstvo je ono što nas svaki dan iznova razveseljava. Ono je oslonac u svim teškim trenutcima, snaga za dalji uspon. Prijatelji su osobe koje ponekad i neočekivano uđu tvoj život, a u kratkom vremenu ukradu ti srce. Poznaju sve tvoje slabosti, slušaju tvoja sanjarenja i maštanja. A u onim teškim razdobljima uvijek pružaju najveću potporu, budu rubac za naše suze, utjeha za ranjeno srce. Svojim veselim tonom ulijevaju nam samopouzdanje i nadu da će sve biti kako treba, te nas dižu iz svakog ponora, pružaju ruku pri padu, pri svakom teškom koraku. Ne možeš bez njih dugo vremena, tražiš načine kako ćeš ih vidjeti, jer vrijeme provedeno s njima je dragocjeno. Nekada doista shvatim kako mi je Bog poslao određene osobe u pravom trenutku, baš takve kakvi jesu, sa svim svojim vrlinama i manama. Iako se nekada mišljenja razilaze i suprotstavljaju, opet ih voliš. Ponekad se i posvađate, ali opet su tu, u našem srcu imaju posebno mjesto… Mislim da ne postoje oluje koje mogu razoriti tu snažnu vezu. Štoviše, mogu ih samo ojačati. Normalno je da svako prijateljstvo u određenom vremenu prolazi kroz neku krizu, ali mislim da je to samo poticaj za daljnji put. Prijateljstvo treba održavati, svakodnevno obasipati ljubavlju. Pružati nezaboravne trenutke svojim prijateljima najveće je bogatstvo, najveća gesta koju za njih možemo učiniti. Nekada su samo osmijeh, topla riječ ili pak zagrljaj dovoljni da bismo našim najbližima uljepšali dan. Čuvajte svoja prijateljstva, cijenite svoje prijatelje. Poklonite im svoje vrijeme, pažnju… Nemojte ih nikada iznevjeriti, budite uvijek tu za njih… Volite ih i pokazujte im to svaki dan iznova!