Jagodarstvo
Četvrtak, 16. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 929
 
 

Nekim ljudima, valjda, nije suđeno da duže vremena provedu na jednome mjestu. Lijepi dječak je vjerojatno jedan od njih, jer je,nakon deset mjeseci, promijenio adresu stanovanja. Njegovi susjedi su se isto preselili s njime. Lijepa je to ulica. Puno drugačija od one prošle. Sad su se preselili na jedno mirnije i tiše mjesto na jednogodišnji odmor.


No odmor ne znači cjelodnevno izležavanje i spavanje. Vrijeme ipak nekako treba ispuniti. Lijepi dječak se tako počeo baviti jagodarstvom. Sadi nove sadnice jagoda koje će na proljeće zasaditi u vrt, ako prežive zimu. Baš je danas, dok je sadio novih osam sadnica u plastične čašice, razmišljao malo o svome duhovnom rastu. One jagode, koje je sadio, nemaju dušu, ali ono što im je potrebno za njihov rast dolazi od Boga: sunce, voda, zemlja…


A što je s njegovim rastom? Prestao je rasti u visinu. Kilo koje mu ne bi škodilo, ali lako je za to. Što je s njegovom nutrinom? Je li miran unutra? Je li dovoljno duhovno narastao? Čime hrani svoju dušu? Je li stvarno i iskreno sretan? Takva i slična pitanja su se provlačila glavom Lijepog dječaka.


Kako će rasti? Počeo se plašiti da će mu cijelo vrijeme proći u traženje odgovora, kada se sjetio teksta jedne velike male svetice, koji je uglazbio njegov prijatelj Stihoklepac: Ništa neka te straši, ništa ne uznemiruje. Tko ima Boga ima sve, tko je strpljiv sve postiže. Sve prolazi samo Bog ostaje isti.


On, kao i svi mi, treba dozvoliti da ga Bog hrani. Treba otvoriti svoju dušu Bogu i on je neće pustiti dok ju cijelu ne nahrani i ne prosvijetli. Jer čovjek ne treba tražiti sreću u drugim stvarima, doli u Bogu. Tražimo Njega, jer kad ga pronađemo sreća će biti posvuda.
 

- fra Jozo Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Naš petak: Zadnji sastanak u 2014.godini
20/12/14 | Broj čitanja: 229 | Autor: Ante Pavković
» Špirino predbožićno raspoloženje
18/12/14 | Broj čitanja: 53 | Autor: Marija Zovko
» Naš petak: Molitveni sastanak
14/12/14 | Broj čitanja: 99 | Autor: Sara Zovko
» Sastanak simpatizera
12/12/14 | Broj čitanja: 177 | Autor: Antea Naletilić
» Božićno vrijeme- milosno vrijeme
11/12/14 | Broj čitanja: 179 | Autor: Dijana Lončar
» Seminar duhovne obnove
10/12/14 | Broj čitanja: 273 | Autor: Martina Šušak i Ivana Pinjuh
» Molitva i sjećanje na Mučenike
08/12/14 | Broj čitanja: 404 | Autor: Ivana Soldo
» Naš petak: Predstava
06/12/14 | Broj čitanja: 335 | Autor: frama.ba
» U ponedjeljak otvoreno tradicionalno „očajavanje“ u framskoj
06/12/14 | Broj čitanja: 336 | Autor: frama.ba
» Sastanak simpatizera
04/12/14 | Broj čitanja: 618 | Autor: Anamarija Misir
» Moje misli i ja
04/12/14 | Broj čitanja: 182 | Autor: Ana Naletilić
» Đakonsko ređenje fra Marina Karačića i fra Ivana Marića
01/12/14 | Broj čitanja: 546 | Autor: Marija Zovko
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Naš petak: Zadnji sastanak u 2014.godini
20/12/14 | Čitanja: 229
» Naš petak: Molitveni sastanak
14/12/14 | Čitanja: 99
» Špirino predbožićno raspoloženje
18/12/14 | Čitanja: 53
Stol riječi
Besplatna Božja milost se neprestano izlijeva na zemlju. Naše je doći zamoliti za nju, i Bog nam besplatno daje. Daruje. Izlijeva tu rijeku milosti na nas. Kad dobijemo onih nekoliko Očenaša za pokoru, zar to može platiti Božju milost i Božju blizinu. Kaže jedan psalam: A meni je milina biti u Božjoj blizini... Dok se budimo ovako rano čekajući Božić, potičemo i svoj duh i svoje tijelo da budu budni. Da se razbude i da ne dopustimo da Krist prođe pored nas, a da ga ne primijetimo. U pokrajnjim lađama svih ovih jutara podjeljuje se sakrament Božjeg milosrđa. I ne samo ovih jutara. Kroz čitavu godinu. No, većina nas je usmjerena prema oltaru. I ne shvaćamo u kako svetom prostoru se trenutno nalazimo i koliki je blagoslov što nas 17 fratara, od toga 16 svećenika, te tri časne sestre živi u ovoj kući. Krist nas je dozvao k sebi. I dao nam vlast. Ne da vladamo nad vama, nego da vam služimo. Nismo mi vlasnici Božjeg milosrđa niti sakramenata. Krist je dao vlast nama da ih mi možemo podijeliti vama. Kako je to moćno. Ja koji sam svećenik, ne mogu sebi podijeliti nijedan sakrament. Ne mogu dati nešto što nije moje. Da sam ja vlasnik, to bi bilo moje i ne bih se mislio. Sam bih sebe ispovjedio. Pa i pričest. To mi daje Krist, on mi daje svoje Tijelo, a ne dajem ja sam sebi svoje tijelo. Ne mogu se sam sebi ispovjediti, moram potražiti drugog svećenika. A mogu ispovijedati druge. Veli Evanđelje da se Gospodinu sažalilo nad nama. Gledao nas je tada, gleda nas i danas. Kako mu se ne bi sažalilo kad nas vidi kako smo shrvani, izmučeni, opterećeni, skoro očajni... Gleda nas, svoju milinu... To je razlog zašto je sveti Franjo govorio da Ljubav nije ljubljena. On nas voli. On nas gleda i ne ostavlja nas same zato što nas voli. Tu ljubav pokazuje iz dana u dan. Ako mi pokušavamo služiti Bogu, kao što tvrdimo, onda smo i mi dužni ljubiti jedni druge kao što je On nas ljubio. On je nas zavolio prvi. On je nas ljubio prvi. On se ponizio prvi. Želim li Ga nasljedovati, slijediti, pratiti Njegove stope, živjeti kako je On živio, nema mi druge nego ljubiti. To ne isključuje i mjere koje se meni neće svidjeti. Kaže Sveto pismo da otac kažnjava sina kojega voli jer ga želi dovesti na pravi put. Daj nam mudro srce, Gospodine, da znamo ispravno gledati i čitati Tvoje znakove. Ti si Onaj koji liječi, tjera od nas zloduhe, čistiš našu tjelesnu i duhovnu gubu, Ti si Onaj koji nas voli. Predajem ti naše bolesti, naše nemoći. Ti želiš da ti sve svoje probleme stavljamo u ruke. Ne da se mučimo sami. Ne da se sami vrtimo u krug. Tebe želim. Tebi želim služiti. Tebe želim svojim dobrim djelima proslavljati. Pošalji radnika u svoju žetvu. Daj nam svetih tvojih sljedbenika koji će nam pokazati kako je to susresti Tebe i od Tebe živjet. Pošalji ovom svijetu svećenika koji će biti sveti. Pošalji svećenike koji će nam radosno prenositi Tvoju Radosnu vijest. Ti si naša Radost Kriste. Ti si radost Došašća, Ti si radost Božića, Ti si radost Kalvarije, Ti si radost Uskrsa. Ti si radost svakog mog novog dana jer taj novi dan mi je darovan da ga mogu Tebi darovati. Sve što imamo – Tvoje je. Tvoj je dar ono što ti prinosimo. Tvoj je dar i moj križ. Pomozi mi da ga prihvatim i nosim strpljivo i bez mrmljanja. Pomozi mi da i ja mogu biti nekome Šimun Cirenac ili Veronika. Osobito u ovom došašću...  
Fokus
Razgovarali smo s predsjednicom Frame Posušje koja nam je kroz pitanja pobliže opisala rad svoga brastva. Zahvaljujemo se Karli na poučnim odgovorima, vremenu i trudu koje je izdvojila za nas.       Možes li nam reći nekoliko riječi/informacija o Frami Posušje? Naša frama okuplja mlade od 1995. Godine. Dva puta tjedno imamo susrete: utorkom za male framaše (glasnike), a petkom za velike framaše. Sveukupno danas ima 425 mladih. Duhovni asistent je fra Josip Ćavar Serđo. Kad si prvi put došla na Framu i što te je na Frami oduševilo? Prvi susret s framom mi je bio u osmom razred osnovne škole. Oduševilo me mnogo toga, a nešto što bih izdvojila je osjećaj zajedništva, koji ti ne dopušta da se osjećaš usamljeno. Koje si sve službe u Frami obavljala do sada? Jeli se tvoj pogled na Framu promijenio zbog tih funkcija? Na koji način? Pogled na Framu mi se nije promijenio zbog funkcija, te funkcije su me učinile samo odgovornijom osobom. No od početaka tj. kad sam tek došla u Framu povezanost i ljubav za nju su se samo mijenjale(odnosno jačale). Voditeljica sekcije Drača, podpredsjedništvo, ovu godinu i predsjedništvo su moje funkcije. Što bi istaknula kao vrlinu svoga brastva? Aktivnost. Gdje god da se ide, šta god da se radi, prvi smo ha ha. Tu vrlinu dokazuju 9 sekcija koje imamo i koje su pune framašadije, preko humanitarnih organizacija ,odlazaka na primanja i obećanja, seminara, evangeliziranja i sl. pa do prepunih dvorana na susretima. Aktivnosti ne bi bilo da nema jedne druge vrline-zajedništva. I za kraj, što bi poručila ostalim framašima u ime svoga brastva? Poruka, a ujedno i logo naše frame : „ Ima li tame bilo gdje, daj da svijetlo budem tu .“ Zamislimo mračnu sobu u kojoj jedna svijeća treperi, i onda shvatimo za koliko zapravo samo ta jedna svijeća umanji tamu. Biti svijetlo? Usudi se! 
Naša La Verna
Treća je nedjelja. Treća svijeća. A još je ostalo mnogo toga što treba pripremiti. Poravnati. Ispraviti. Ali ne prestajem vjerovati. Ne prestajem koračati. Ne prestajem ići naprijed. Unatoč mojim padovima. Unatoč i usprkos mnogim nepravilnostima kojima vrvi moj život. Na tom putu želim tebi sve predati. Nepravilnosti. Krivudanja. Izmotavanja. Sve to dajem Tebi. Jer Ti si jači od mene. Tebi se klanjam i Tebe prizivam. Znam da neću daleko stići budem li putovao sam. Promatram svoj život i promatram Tvoj život, Gospodine. Vidim da u mom životu nedostaje radosti i svjetla. Zato i palim treću svijeću. Jer mi je malo svjetla. Jer želim još svjetla. Trebam još snage i još strpljivosti. Najviše dara ustrajnosti. Ne dopusti mi da odustanem od svoje radosti i svoga svjetla. Znam da je to moguće. Znam da mogu biti radostan zbog toga što sam upoznao Tebe. Ne poznajem nijednu osobu iz Evanđelja koja je otišla tužna od Tebe. Svi su bili radosni. Kad bi to mogao biti i moj nakit za ovu nedjelju. Radost zbog susreta s Tobom. Svjetlo iz mojih očiju i moga srca zato što sam susreo Tebe. U ispovijedi. U pričesti. U tvojoj Riječi. Tražim radost koja izvire iz Tebe. Ona je Tvoj dar. Sve radosti ovoga svijeta su kratkotrajne. Čim se domognemo željenog cilja, iz našeg srca novih sto želja vrije. Naše srce nikad nije zadovoljno. Ti mi budi zadovoljstvo. Jer Tvoj dolazak iščekujem. Radujem se susretu s Tobom. Ta radost je radost bez prestanka. Ona nema kraja. Hvala ti na daru osmijeha. Hvala ti što je toliko malo potrebno za osmijeh. Hvala ti što si darovao ovom svijetu osmijeh kao instrument i sredstvo preko kojeg će ulaziti svjetlost u živote naših bližnjih. Nastavljam svoj put prema Božiću. Znam da nisam sam. Osmijeh djeteta, starice i starca, a osobito tatin osmijeh, a posebno mamin osmijeh mi kazuju da je to moralo doći s neba. Dođi nam što češće, Gospodine...