Jagodarstvo
Četvrtak, 16. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 883
 
 

Nekim ljudima, valjda, nije suđeno da duže vremena provedu na jednome mjestu. Lijepi dječak je vjerojatno jedan od njih, jer je,nakon deset mjeseci, promijenio adresu stanovanja. Njegovi susjedi su se isto preselili s njime. Lijepa je to ulica. Puno drugačija od one prošle. Sad su se preselili na jedno mirnije i tiše mjesto na jednogodišnji odmor.


No odmor ne znači cjelodnevno izležavanje i spavanje. Vrijeme ipak nekako treba ispuniti. Lijepi dječak se tako počeo baviti jagodarstvom. Sadi nove sadnice jagoda koje će na proljeće zasaditi u vrt, ako prežive zimu. Baš je danas, dok je sadio novih osam sadnica u plastične čašice, razmišljao malo o svome duhovnom rastu. One jagode, koje je sadio, nemaju dušu, ali ono što im je potrebno za njihov rast dolazi od Boga: sunce, voda, zemlja…


A što je s njegovim rastom? Prestao je rasti u visinu. Kilo koje mu ne bi škodilo, ali lako je za to. Što je s njegovom nutrinom? Je li miran unutra? Je li dovoljno duhovno narastao? Čime hrani svoju dušu? Je li stvarno i iskreno sretan? Takva i slična pitanja su se provlačila glavom Lijepog dječaka.


Kako će rasti? Počeo se plašiti da će mu cijelo vrijeme proći u traženje odgovora, kada se sjetio teksta jedne velike male svetice, koji je uglazbio njegov prijatelj Stihoklepac: Ništa neka te straši, ništa ne uznemiruje. Tko ima Boga ima sve, tko je strpljiv sve postiže. Sve prolazi samo Bog ostaje isti.


On, kao i svi mi, treba dozvoliti da ga Bog hrani. Treba otvoriti svoju dušu Bogu i on je neće pustiti dok ju cijelu ne nahrani i ne prosvijetli. Jer čovjek ne treba tražiti sreću u drugim stvarima, doli u Bogu. Tražimo Njega, jer kad ga pronađemo sreća će biti posvuda.
 

- fra Jozo Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Duhovna obnova prvoobećanika
28/09/14 | Broj čitanja: 318 | Autor: Magdalena Medić
» Prošao još jedan zajednički sastanak
26/09/14 | Broj čitanja: 390 | Autor: Ante Vidović
» Špirine zgode i nezgode
25/09/14 | Broj čitanja: 400 | Autor: Marija Zovko
» Božansko čitanje
24/09/14 | Broj čitanja: 611 | Autor: Marko Galić
» Najava "Devetnice Sv.Franje"
23/09/14 | Broj čitanja: 524 | Autor: frama.ba
» Seminar za animatore
21/09/14 | Broj čitanja: 916 | Autor: Animatorice
» Naš petak: 'Roditeljski sastanak'
20/09/14 | Broj čitanja: 1303 | Autor: Karla Zovko
» Voliš li me zaista?
19/09/14 | Broj čitanja: 1256 | Autor: (nepoznat)
» Svečani zavjeti
13/09/14 | Broj čitanja: 1173 | Autor: Mlrlam
» Prvi službeni sastanak
12/09/14 | Broj čitanja: 1504 | Autor: Petra Musa
» Završili službeni upisi u Framu
12/09/14 | Broj čitanja: 1444 | Autor: frama.ba
» Kako napisati nešto istinito?
11/09/14 | Broj čitanja: 1420 | Autor: Dijana Lončar
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Seminar za animatore
21/09/14 | Čitanja: 916
» Božansko čitanje
24/09/14 | Čitanja: 611
» Najava "Devetnice Sv.Franje"
23/09/14 | Čitanja: 524
» Špirine zgode i nezgode
25/09/14 | Čitanja: 400
» Prošao još jedan zajednički sastanak
26/09/14 | Čitanja: 390
» Duhovna obnova prvoobećanika
28/09/14 | Čitanja: 318
Stol riječi
Ljubav postoji od samog početka. Ona ima svoje ime. Bog je ljubav. Duh je ljubav. Otada su i naši životi utkani u tu ljubavnu priču. Bog je stvorio prvog čovjeka zbog velike i nesebične ljubavi. Čovjek, odnosno, ti-stvoren si za ljubav, da ljubiš kao što ljubi Bog. Niti ptica niti pas ili mačka ne znaju ljubiti kao što čovjek ljubi. Tu gdje nema ljubavi nema ni Boga. Prestaje život, počinje pakao. U Isusu Bog je postao vrlo blizak čovjeku. Nastanio se među nama. I ne želi više otići. Bog je postao čovjekom. U Isusu Bog briše naše suze, liječi naše boli. Preuzima sav teret na sebe. U Isusu Bog je otkrio svoju ljubav prema nama. To je najveći dar neba. Tu ljubav ne može izraziti ljudska riječ. Ona se zove Isus. sve je u tom Imenu. Mi znamo kakva je ta ljubav. Ona ne traži svoje, nije zavidna, nije ohola, sve podnosi, prašta. Divna je Božja ljubav prema čovjeku. S Isusom se događa sve novo. Nastaje nova zemlja, novo nebo i novi čovjek, koji živi po darovanoj ljubavi. Novi čovjek, dakle ti, možeš primiti novu zapovijed: „Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.“ Možeš li ti to? Možeš li ljubiti kao što Isus ljubi? Put ljubavi nije lak. To je put odbačenosti, teškoća i prezira. To je put križa. I zbog toga se čudimo. No, riječ je o ljubavi, koja prekoračuje ljudski osjećaj i sebičnost. Ljubiti znači prihvatiti patnju i križ. Ljubiti znači istinito upoznati Krista. Ljubavna priča počinje u srcu Oca. Tu počinje i Crkva. Ona na poseban način izvire iz Isusova probodena srca. Samo Bog ima ideju ljubavi i istinito ljubi. Crkva, što će reći novi ljudi, pozvani su prenositi ljubav. Ljubavna je priča počela i traje. Nije savršena. Mi smo usred te ljubavne priče. Po našoj spolnosti sposobni smo ljubiti unatoč svim ranama. Svatko je od nas karika u tom lancu ljubavi iako to možda i ne razumijemo. Isusova zapovijed je aktualna i danas. Crkva raste po ljubavi, a ne materijalnom bogatstvu ili broju vjernika. Jedino oružje pojedinca, pa tako i Crkve je ljubav. Ne smijemo zaboraviti put ljubavne priče. Neki su kršćani pogriješili. Poduzeli su pogrješan put. Podizali su vojske i religijske ratove. No, to je druga priča. To nije ljubavna priča. Ona nije usredotočena na ljubav prema bližnjemu kojega god su bili opredjeljenja. Crkva je jaka jer je ljubav snažna. Crkvu predvodi sila odozgor. Duh Sveti je snaga ljubavi i snaga odozgor. Duh Sveti vodi ljubavnu priču iz koljena u koljeno. Prema tome svi smo jedna obitelj, a Crkva je naša majka, koja uči ljubiti. Tu nije nitko administrator ili službenik, nego poslužitelj, koji živi Isusov poziv „Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio.“ Dosta nam je svima namrgođenih lica i posvemašnjeg zlata, koje prekriva sebičnost i nepraštanje. Pogledajmo druge u oči, a ne mimo njih. Mnogima smo potrebni. Sami znamo što znači ljubazan pogled, stisak dlana, dobra riječ. Svi trebaju dodir ljubavi jer ona mijenja i najtvrđe ljudsko srce. Svako od nas čezne za ljubavlju, za istinom, za životom, a Isus je upravo to sve u obilju. U ovo vrijeme krize važno je da ne budemo zatvoreni, nego pažljivi prema drugima. Zadržimo plamen Duha Svetoga i vjere kroz molitvu i sakramente. Novi ljudi pjevaju novu pjesmu. Neka se ona proširi svijetom. Promijenimo sebe i tako ćemo promijeniti ovaj svijet. Neka nam Marija da milost duhovne radosti i sudjelovanje u ovoj ljubavnoj priči.
Fokus
Već četiri devetnice našem svetom Franji su protekle, i blagdan našeg serafskog oca sve se više približava. Večerašnju devetnicu kao i sve animirali su naši framaši, a pjesmom ju je uveličala naša glazbena sekcija. Svetu misu predvodio je fra Stipe Biško, koji je govorio o Franjinoj poslušnosti,njegevom odlasku u Rim sa 11-oricom braće kako bi im Papa odobrio živjeti evanđelje.   Poslušnost ne znači podnositi prisilu i slijepo se podlagati. Poslušnost je slobodno pristajanje uz Božji naum - još skriven u otajstvu. Poslušnost omogućuje čovjeku da od svoga života učini služenje Bogu i da uđe u njegovo veselje. Stvorenje se pokorava Bogu - to je kao predosjećaj čovječjeg posluha.   Fra Stipe također je govorio kako je sveti Franjo išao u Rim, da bi mu papa odobrio da živi po „pravilu“ manje braće. Tada je papa bio Inocent 3. , koji je prvotno odbio ideje svetog Franje, ali kad je uvidio Franjinu upornost i svetost, odobrio je njegovo pravilo.  
Naša La Verna
Od samog našeg postanka, počevši od onoga u majčinoj utrobi – mi se krećemo. Kada se rodimo migoljimo rukama i nogama, a s vremenom počinjemo puzati, poslije i hodati. Važno je nastaviti hodati. Postoji jedna izreka koja kaže: „Put od 1 000 milja započinje jednim korakom.“ Ova se izreka može shvatiti pomalo metaforički i gledati se s ove strane. Što više budemo koračali, a budemo trošili manje vremena, prije ćemo stići do cilja. Sigurno je da nas Bog čeka. Prati svaki naš korak, makar on ponekad bio unazad ili na neku pogrešnu stranu. Sve u svemu, najvažnije je nastaviti hodati. Koliko god mi sporo išli do cilja, ipak ćemo do njega doći jer se krećemo. Ako prestanemo koračati, cilj je izgubljen. Shvatimo ove korake kao dobra djela i pokušajmo ih napraviti što više kako bi naš Gospodin imao materijala nakon što stignemo do cilja. Ne dopustimo da naši koraci budu mlaki i bezvoljni, neka budu čvrsti, odlučni, a najvažnije od svega, neka idu pravim putem.