Jagodarstvo
Četvrtak, 16. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 838
 
 

Nekim ljudima, valjda, nije suđeno da duže vremena provedu na jednome mjestu. Lijepi dječak je vjerojatno jedan od njih, jer je,nakon deset mjeseci, promijenio adresu stanovanja. Njegovi susjedi su se isto preselili s njime. Lijepa je to ulica. Puno drugačija od one prošle. Sad su se preselili na jedno mirnije i tiše mjesto na jednogodišnji odmor.


No odmor ne znači cjelodnevno izležavanje i spavanje. Vrijeme ipak nekako treba ispuniti. Lijepi dječak se tako počeo baviti jagodarstvom. Sadi nove sadnice jagoda koje će na proljeće zasaditi u vrt, ako prežive zimu. Baš je danas, dok je sadio novih osam sadnica u plastične čašice, razmišljao malo o svome duhovnom rastu. One jagode, koje je sadio, nemaju dušu, ali ono što im je potrebno za njihov rast dolazi od Boga: sunce, voda, zemlja…


A što je s njegovim rastom? Prestao je rasti u visinu. Kilo koje mu ne bi škodilo, ali lako je za to. Što je s njegovom nutrinom? Je li miran unutra? Je li dovoljno duhovno narastao? Čime hrani svoju dušu? Je li stvarno i iskreno sretan? Takva i slična pitanja su se provlačila glavom Lijepog dječaka.


Kako će rasti? Počeo se plašiti da će mu cijelo vrijeme proći u traženje odgovora, kada se sjetio teksta jedne velike male svetice, koji je uglazbio njegov prijatelj Stihoklepac: Ništa neka te straši, ništa ne uznemiruje. Tko ima Boga ima sve, tko je strpljiv sve postiže. Sve prolazi samo Bog ostaje isti.


On, kao i svi mi, treba dozvoliti da ga Bog hrani. Treba otvoriti svoju dušu Bogu i on je neće pustiti dok ju cijelu ne nahrani i ne prosvijetli. Jer čovjek ne treba tražiti sreću u drugim stvarima, doli u Bogu. Tražimo Njega, jer kad ga pronađemo sreća će biti posvuda.
 

- fra Jozo Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Neslužbeni sastanak: Pronađi me i pogodi tko sam
17/07/14 | Broj čitanja: 159 | Autor: Božana Zovko i Nada Zovko
» Gle, nebo!
15/07/14 | Broj čitanja: 187 | Autor: Ana Naletilić
» Neslužbeni sastanak: Molitva bez riječi
10/07/14 | Broj čitanja: 260 | Autor: Ivan Slišković/Foto: cesnightmare.com
» Najavljujemo: Bivši framaši, Luka i Reno polažu prve zavjete
05/07/14 | Broj čitanja: 935 | Autor: frama.ba
» Neslužbeni sastanak: 'Bitka za burek'
03/07/14 | Broj čitanja: 463 | Autor: Mirna Ćavar i Ante Vidović
» Prijateljstvo bez granica
03/07/14 | Broj čitanja: 449 | Autor: Dijana Lončar
» Neslužbeni sastanak: Luda srijeda
27/06/14 | Broj čitanja: 560 | Autor: Petar Mandić i Boris Mikulić
» Život na raskrižju...
23/06/14 | Broj čitanja: 358 | Autor: Stanko Marušić
» Prvi neslužbeni sastanak- Fireproof
19/06/14 | Broj čitanja: 534 | Autor: Ante Pavković
» Obred Obećanja Frame Kongora
15/06/14 | Broj čitanja: 560 | Autor: Magdalena Šaravanja
» Sunce prži, mi hodočastimo
13/06/14 | Broj čitanja: 875 | Autor: Petra Kraljević
» Zadnji službeni sastanak!
07/06/14 | Broj čitanja: 654 | Autor: Ivana Hrkać
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Gle, nebo!
15/07/14 | Čitanja: 187
Stol riječi
Jedan 92-godišnji starac, sitan rastom i stabilan držanjem, koji je svakog jutra u osam sati bio kompletno odjeven i spreman, s modernom frizurom i savršeno obrijan, iako je skoro sasvim slijep, doselio se danas u starački dom. Njegova sedamdesetogodišnja žena nedavno je umrla i time selidbu u dom učinila neophodnom. Nakon mnogo sati strpljiva čekanja u hodniku doma, ugodno se nasmiješio kada su mu rekli da mu je soba spremna.   Dok je uz pomoć svoje hodalice išao prema liftu, opisao sam mu njegovu malu sobu, uključujući i rolete koje su bile na prozoru. “Sviđa mi se”, rekao je s entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novog psića.   “Gosp. Jones, još uvijek niste vidjeli sobu, pričekajte malo.”   “To nema nikakve veze”, odgovorio je.   “Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Hoće li mi se sviđati soba ne ovisi o tome kako je raspoređen namještaj, već kako ja rasporedim svoje misli. Već samo odlučio da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim. Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam zbog dijelova tijela koji više ne funkcioniraju, ili mogu ustati iz kreveta sretan zbog onih koji me još služe.   Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam odložio baš za ovo doba svoga života. Starost je kao bankovni račun. S njega podižete ono što ste uložili.”   Zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću: 1. Oslobodite svoje srce od mržnje. 2. Oslobodite svoj um od briga. 3. Živite jednostavno. 4. Pružajte više. 5. Očekujte manje.  
Fokus
  Došao je i prošao zadnji utorak od Pobožnosti trinaest utoraka sv. Anti. Sveto misno slavlje je predvodio fra Mario Ostojić. Tema propovijedi je bila: „Kreposnim se življenjem postaje Božji ugodnik“.   U Evanđelju smo čuli kako Isus govori svojim učenicima da su oni sol zemlje i svjetlost svijeta. Fra Mario je istaknuo kako to iskazuje upravo naše dostojanstvo jer mi jesmo sol zemlje i svjetlost svijeta; mi smo kršćani i trebamo svijetliti u ovome svijetu.  Ne smijemo zaboravljati našu dužnost, naš poziv, ne smijemo biti mlaki i mlitavi nego se trebamo svakoga dana iznova posvećivati i svakoga dana iznova Gospodinu uzvraćati ljubav. Mi smo oni bez kojih ovaj svijet nema soli i bez kojih nema svjetla, zato potrudimo se da zaista budemo sol zemlje i svjetlo svijeta i da budemo Božji ugodnici! Nek nam Bog pomogne na našem putu.
Naša La Verna
Jednom jedan mudri čovjek reče jednu mudru rečenicu. Rečenicu koja tjera na razmišljanje i koja će malo koga ostaviti ravnodušnim. Često puta u životu čujemo, pročitamo ili pak izgovorimo nešto mudro, a da toga nismo ni svjesni. Moramo početi slušati i obraćati pozornost na stvari oko nas, jer, svaki dan je novi dan, a ne postoji dan koji u sebi ne sadrži nešto čarobno. Mnogo puta uhvatimo sami sebe bezvoljnima ili što je još gore, bojimo se izazova. Cijeli naš život sastoji se od niza izazova koje mi možemo zaobići, a naravno, možemo se suočiti s njima. Zar je cilj našega života konstantno ostati u mjestu i gledati život kako nam juri i ne osvrće se unatrag? Trebamo biti odvažni i hrabi. Trebamo skupiti snage i pokazati se pred svijetom da smo tu došli sa zadatkom. Ja vjerujem da nam je Bog prije našeg rođenja povjerio zadatak. Da živimo najbolje što možemo, odnosno da dadnemo sve od sebe. Činimo li mi sada sve što možemo i dajemo li sve od sebe? Mislim da ne. Vjerojatno nam je lijeno ustati se i prebaciti program na TV-u dok zurimo u dosadnu reklamu koja nam upravo oduzima dragocjeno životno vrijeme. Ljeto je počelo, škola je daleko iza nas. Osjećamo se sigurno u svome domu i ne da nam se sad raditi nešto korisno. Ma naravno – ima vremena. Jedan od najvećih problema današnjice je taj što vremena u biti i nema. Ustani i otvori vrata. Pogledaj u daljinu. Tamo se nalazi par kuća iz tvoga susjedstva, ali gledaj iz malo drugačije perspektive. Gledaš u život koji te spremno i pozorno čeka. Kreni i napravi nešto sa sobom. Promijeni svoje dosadne navike i napravi svoj život zanimljivijim. Nikad nećeš biti mlađi nego što si sada. Sve što ćemo dobiti ako se na vrijeme ne trgnemo je mnogo godina u svojoj biografiji i poznate riječi – eh da mi je tada sadašnja pamet. Sada imaš priliku i kreni prema izazovima dok još nije kasno! A da.. Ona rečenica s početka... Mudri čovjek, mudra rečenica... ,,Brod je siguran u luci, ali brod nije izgrađen da bi bio u luci.“ Razmislite o tome! :)