Jagodarstvo
Četvrtak, 16. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 967
 
 

Nekim ljudima, valjda, nije suđeno da duže vremena provedu na jednome mjestu. Lijepi dječak je vjerojatno jedan od njih, jer je,nakon deset mjeseci, promijenio adresu stanovanja. Njegovi susjedi su se isto preselili s njime. Lijepa je to ulica. Puno drugačija od one prošle. Sad su se preselili na jedno mirnije i tiše mjesto na jednogodišnji odmor.


No odmor ne znači cjelodnevno izležavanje i spavanje. Vrijeme ipak nekako treba ispuniti. Lijepi dječak se tako počeo baviti jagodarstvom. Sadi nove sadnice jagoda koje će na proljeće zasaditi u vrt, ako prežive zimu. Baš je danas, dok je sadio novih osam sadnica u plastične čašice, razmišljao malo o svome duhovnom rastu. One jagode, koje je sadio, nemaju dušu, ali ono što im je potrebno za njihov rast dolazi od Boga: sunce, voda, zemlja…


A što je s njegovim rastom? Prestao je rasti u visinu. Kilo koje mu ne bi škodilo, ali lako je za to. Što je s njegovom nutrinom? Je li miran unutra? Je li dovoljno duhovno narastao? Čime hrani svoju dušu? Je li stvarno i iskreno sretan? Takva i slična pitanja su se provlačila glavom Lijepog dječaka.


Kako će rasti? Počeo se plašiti da će mu cijelo vrijeme proći u traženje odgovora, kada se sjetio teksta jedne velike male svetice, koji je uglazbio njegov prijatelj Stihoklepac: Ništa neka te straši, ništa ne uznemiruje. Tko ima Boga ima sve, tko je strpljiv sve postiže. Sve prolazi samo Bog ostaje isti.


On, kao i svi mi, treba dozvoliti da ga Bog hrani. Treba otvoriti svoju dušu Bogu i on je neće pustiti dok ju cijelu ne nahrani i ne prosvijetli. Jer čovjek ne treba tražiti sreću u drugim stvarima, doli u Bogu. Tražimo Njega, jer kad ga pronađemo sreća će biti posvuda.
 

- fra Jozo Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Naš petak: Gost predavač
28/03/15 | Broj čitanja: 110 | Autor: Petra Galić
» Kad čovjek voli ženu
26/03/15 | Broj čitanja: 202 | Autor: Stanko Marušić
» Obred primanja i obećanja Frame Šujica
23/03/15 | Broj čitanja: 312 | Autor: Petra Galić
» Naš petak: Sastanak po grupama
21/03/15 | Broj čitanja: 230 | Autor: Andrea Musa
» Proljeće je, a u Špiri nemir
19/03/15 | Broj čitanja: 120 | Autor: Marija Zovko
» Najavljujemo: 'Pobožnost 13 utoraka u čast sv. Ante Padovanskog'
17/03/15 | Broj čitanja: 102 | Autor: frama.ba
» Obred obećanja Frame Gradnići
16/03/15 | Broj čitanja: 262 | Autor: Ana ,Nikolina ,Marijana ,Matea, Ivana
» Čišćenje Grabovine
15/03/15 | Broj čitanja: 248 | Autor: Marijana Bazina
» Nisu pribili te čavli nego moj grijeh
12/03/15 | Broj čitanja: 131 | Autor: Dijana Lončar
» Molitva i sjećanje na Mučenike
08/03/15 | Broj čitanja: 131 | Autor: Josipa Čerkez
» Naš petak: Debata "Predbračna čistoća"
07/03/15 | Broj čitanja: 253 | Autor: Iva Galić
» Za obitelj se treba boriti
05/03/15 | Broj čitanja: 210 | Autor: Ana Naletilić
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Obred primanja i obećanja Frame Šujica
23/03/15 | Čitanja: 312
» Naš petak: Sastanak po grupama
21/03/15 | Čitanja: 230
» Kad čovjek voli ženu
26/03/15 | Čitanja: 202
» Naš petak: Gost predavač
28/03/15 | Čitanja: 110
Stol riječi
Naravno da postoji na stotine problema i poteškoća s kojima se svaki dan susrećemo u mjestu u kojem živimo, u sustavu u kojem smo prisiljeni i primorani živjeti, djelovati i funkcionirati. Kud se god okrenemo vidjet ćemo neku problem, manu, iščašenost... I moram negdje imati uvijek u glavi da ne mogu sve probleme riješiti istodobno. I da neće vjerojatno nikad u životu nastati situacija u kojoj ću živjeti bez problema i u svojoj kući i oko nje, u državi i u sustavu. Uvijek će negdje postojati nekakav problem. Od tih više stotina problema ipak možemo izabrati s vremena na vrijeme jedan i pokušati ga riješiti. I vjerovali ili ne, i sam se iznenadim da je za rješenje tog problema bilo potrebno malo dobre volje, ne previše financijskih sredstava i malo više moga vremena. Ali, znam, vremena nam uvijek nedostaje... I para nam nedostaje... A tek dobre volje. Pune neke mrzovolje i negative...   Korizma je. Vrijeme čišćenja, pročišćavanja, preispitivanja i, ako je potrebno, promjene kursa, smjera, pravca...     U ovu subotu naša Frama je po tko zna koji put očistila Brijeg i Grabovinu. Jedan od problema s kojim se svakodnevno susrećem jest smeće (čitaj: ogromne količine smeća) oko Gimnazije, po parkiralištu, uz zidove, iza zidova, uz put, po putu, po svim mogućim mjestima gdje se smeće može uvući. I onda se to smeće jednom godišnje očisti i pokupi. Napunimo kontejner i čekamo iduću godinu pa onda opet istu akciju.     Zanimljivo je promatrati taj Brijeg. I biti, živjeti na tom Brijegu. Fratri su ga davno izabrali, još prije 170 godina za svoje boravište i tu odlučili podići crkvu, samostan, gimnaziju, konvikt, sjemenište, dućane... Učinio im se lijep taj Brijeg, iako gol, krševit, neuređen. I nicale su te zgrade, građevine kojima prvotni smisao nije bio nikad u njima samima, da bi se netko hvalio kako su profesori tamo pametni, kako imaju lijepe zbirke, knjižnice, riznice. Sve je to išlo, i građenje i školovanje, na korist ljudima. Stvaranje kritične mase. Danas jednom godišnje čistimo oko Gimnazije i po Grabovini jer je oko crkve uglavnom očišćeno. Postoje osobe koje to čiste, prazne kante za smeće, odvoze smeće... A mnogo smeća ipak završi u kantama oko crkve, jer djeca uglavnom do trgovina po sendviče idu preko crkvenog dvorišta.     A tamo je neki zid udaren i odijelio crkvu s jedne strane te gimnaziju i sjemenište kao da to nikad nije bilo jedno tijelo. I kao da su to dva svijeta. Ničija zemlja. I svačija zemlja. Kao da nikad fratri i narod nisu u onoj veličanstvenoj procesiji na svetog Franju 1924. od crkve prema gradilištu išli blagosloviti temeljni kamen. Kako li fra Didak Buntić gleda na taj zid s one litice gdje ga je netko spustio da ga mogu mnogi korektorom obilježiti svojim imenima i prezimenima. Čisto usput, koga zanima tko su ti, neka ode do Didakova kipa, ima potpisanih imenom, prezimenom, datumom i razredom.     Odnedavno je Široki Brijeg grad. Eh, da je biti grad lako. Eh, da je to samo staviti ploču. Sam Brijeg je počesto ruglo i sramota. Crven čovjeka obuhvati kad oni silni autobusi hodočasnika iz daleka, često i s drugih kontinenata, dođu na Brijeg i prvo u što zagaze bude vrećica od čipsa, limenka od coca-cole ili tetrapak od goala. Čistili smo to u subotu i rekao sam im da će najveći uspjeh čišćenja biti ako oni sami prestanu bacati smeće, a ne to što će dan-dva biti sve čisto. I onda će opet sve biti isto. A kako ih i zamoliti da ne bacaju smeće kad postoje 3 kante ispred vrata Gimnazije, a iduću kantu možemo pronaći tek dolje negdje u gradu (kako to gordo zvuči)? Ne znam je li potrebno pisati grad velikim slovom, ja namjerno pišem malim slovom.     A ovaj nam je problem zbilja lako rješiv. A opet, tako se lako prozvati gradom i građanima. Na toj Grabovini netko može izgubiti i glavu čisteći to smeće, jer je prilično strmo. A mi, dok nismo bili građani, smo znali manifestirati svoju „ljubav“ prema vlastitom mjestu (rodoljublje, domoljublje, patriotizam, Hrvat i katolik) dovoženjem kamiona, prikolica i prtljažnika punih smeća koje smo bez imalo razmišljanja bacali niz onu strminu valjda razmišljajući da to nije ničije i da tamo neće nikome smetati. Ali to je naše, naš Brig, naše mjesto, naš dom... Koliko sam samo puta vidio cure iz škole kako sjede na onom zidiću ispred DIdakova kipa, a noge im nisu bile na asfaltu, jer je sve bilo prekriveno smećem.     Moramo naučiti ljubiti i voljeti svoje. To smeće je jedan od načina. I tu nam nije nitko kriv ni iz Sarajeva, ni iz Bijeljine, Banja Luke, Bihaća ili Brčkog. Mi to sami sebi radimo. I sami ga sebi bacamo i sami sebi čistimo. Ispred svoga praga. Na svojoj zemlji.
Fokus
Tijekom euharistijskoga slavlja s obredom biskupskoga ređenja franjevac kapucin mons. Ivica Petanjak zaređen je u nedjelju 22. ožujka u krčkoj katedrali Uznesenja Marijina za krčkoga biskupa. Zaredio ga je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a suzareditelji su bili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Alessandro D'Errico i dosadašnji krčki biskup Valter Župan. Za oltarom krčke katedrale okupilo se 35 biskupa, među kojima su bili gotovo svi hrvatski biskupi, njih 22, petorica iz Bosne i Hercegovine, trojica iz Slovenije, dvojica iz Srbije, jedan iz Crne Gore, a na ređenje je došao i prijatelj mons. Petanjka grčki biskup Jannis Spiteris. Slavlju su prisustvovali roditelji i rodbina novoga krčkog biskupa, hodočasnici, brojni provincijali i provincijalke, svećenici, redovnici i redovnice, izaslanik Predsjednice Republike Erik Fabijanić, predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko te gradonačelnici i načelnici s područja krčke biskupije. Sve nazočne uvodno je pozdravio dosadašnji krčki biskup, a sadašnji apostolski administrator mons. Valter Župan, koji je svome nasljedniku poručio da ga starodrevna krčka biskupija dočekuje s ponosom te da slavlje biskupskoga ređenja nagovješćuje budućnost građenu na solidnoj prošlosti. „Današnjim danom garant te budućnosti postajete Vi, dragi imenovani biskupe Ivica. Ne boj se, budi junak! Ivica, ne boj se! Biskupe, ne bojte se. Vi ovim danom postajete duhovni stup krčke Crkve.“, ohrabrio je mons. Petanjka njegov prethodnik Valter Župan. U središnjem dijelu slavlja, obredu biskupskoga ređenja, nakon predstavljanja izabranika te čitanja apostolskog naloga i pristanka svih za izbor biskupa, kardinal Josip Bozanić izrekao je homiliju u kojoj je podsjetio na neprekinutost slijeda biskupa po kojima se prenosi crkvena predaja te da „sam Krist Isusovom mudrošću i razborom vodi narod Božji na zemaljskom hodočašću“. Novoga krčkog biskupa kardinal Bozanić povjerio je zagovoru bl. Alojzija Stepinca i poručio mu: „Prepusti Gospodinu putove svoje da donosiš plodove Njegove. I Tebe Gospodin Isus poziva iz Hrvatske kapucinske provincije svetog Leopolda Bogdana Mandića, kojoj si do sada pripadao. On te šalje i povezuje najsvetijim vezom s vjernicima na sjevernojadranskim otocima: Rabu i Pagu, Lošinju, Iloviku, Susku, Unijama i Srakanama, Cresu i Krku.“ Zareditelj mons. Petanjka podsjetio je na poziv pape Franje na „misionarski izlazak“ kršćana, crkvene zajednice i čitave Crkve i važnost naviještanja Evanđelja svima, u svim mjestima, u svim okolnostima, bez oklijevanja, nevoljkosti i straha: „I ova drevna Krčka Crkva pozvana je danas na tu misijsku radost pod vodstvom biskupa Ivice u zajedništvu klera i Božjega naroda.“ Nakon homilije mons. Petanjak obećao je da će vjerno i ustrajno propovijedati Kristovo evanđelje, čuvati poklad vjere čistim i cjelovitim, graditi Crkvu i iskazivati posluh papi u jedinstvu sa zborom biskupa, brinuti se za Božji narod, biti milosrdan prema siromasima i svima koji oskudijevaju te kao pastir tražiti zalutale ovce. Nakon litanija Svih svetih uslijedilo je polaganje ruku i molitva ređenja u kojoj se molilo: „Podaj, Oče, poznavaoče srdaca, ovom svome sluzi kojega si izabrao za biskupstvo, da pase tvoje sveto stado i da besprijekorno vrši službu vrhovnog svećeništva služeći ti danju i noću.“ Potom je glavni zareditelj pomazao glavu novome biskupu svetim uljem krizme, predao mu evanđelistar, na ruku mu stavio prsten, a na glavu mitru i predao mu pastirski štap. Dugim aplauzom vjernici su u krčkoj katedrali pozdravili novoga krčkog biskupa, a potom su mu svi biskupi čestitali cjelovom mira. Misu je nakon završetka obreda biskupskoga ređenja nastavio predslaviti novi krčki biskup Ivica Petanjak. Na kraju mise s biskupskim ređenjem nakon svečanoga himna „Tebe Boga hvalimo“ novome krčkom biskupu dobrodošlicu je poželio predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić govoreći o biskupskom poslanju: „Uz hitan poziv da se izveze na pučinu i 'na periferije', njegovo je poslanje prepoznatljivo u onoj Pavlovoj preporuci učeniku Timoteju: 'Propovijedaj kori, prijeti, opominji, bilo zgodno bilo zgodno ili nezgodno; posvećuj i upravljaj'. Jer biskup nije 'privatni vjernik, već javni svjedok'.“ Uime krčkog Stolnog kaptola, svećenika, đakona, redovnika i redovnica, te svećeničkih kandidata Krčke biskupije čestitku je uputio prepozit Franjo Velčić. Predsjednik Pokreta za život Krčke biskupije Šime Paparić čestitku biskupu Petanjku izrekao je u ime svih vjernika laika Krčke biskupije. Novozaređeni biskup Ivica Petanjak održao je nastupni govor na početku kojega je zahvalio Bogu što se „poslužio jednim malim redovnikom i svećenikom i doveo ga u ovu otočnu biskupiju“ koja je kako je rekao „po promislu Božjem povezala kontinentalnu i primorsku Hrvatsku“. Novi krčki biskup posvjedočio je da je prošloga ljeta, kad ga je provincijalni ministar pitao bi li pošao u Osijek za gvardijana samostana mislio da je Osijek „njegova Galileja“ i „kraj njegovih putova“, „kraj do kojega je trebalo stići“, a pokazalo se da je Osijek bio najkraće boravište mons. Petanjka, a on je u tome otkrio ljepotu i domišljatost Božjega odgoja. „Za mene krčka biskupija postaje početak potpuno novog života i novog poslanja. Ona postaje početak avanture ponovnog prepuštanja Gospodinu putova svojih… Nek se naš dobri Otac nebeski smiluje svima onima koji su 'umiješali svoje prste' u ovo biskupsko imenovanje i misle da sam ja prikladan za taj novi početak.“ Novozaređeni biskup zahvalio je svim nadbiskupima i biskupima iz domovine i inozemstva, predstavnicima vlasti, roditeljima i mnogobrojnoj rodbini, a pozdravio je i svu redovničku braću Hrvatske kapucinske provincije: „Promatram ovo biskupsko imenovanje i kao priznanje mojoj redovničkoj braći od kojih su neki sav svoj život posvetili Isusu Kristu i Crkvi u Hrvata, a trpjeli su za Crkvu i od Crkve. Zahvalan njima, ponosan i ponizan pred tolikom ljubavi, ulazim u njihov trud.“ Biskup Petanjak zahvalio je svojoj rodnoj župi sv. Mihaela iz Drenja i prisjetio se Zrina i njegove patničke povijesti iz kojeg izrastaju njegovi obiteljski korijeni. Osvrnuo se na razdoblje od imenovanja do biskupskoga ređenja: „U ova dva mjeseca sam na svojoj koži osjetio što redovnik, svećenik i biskup znače hrvatskom čovjeku vjernom Bogu i Katoličkoj Crkvi. Vaša ljubav prema meni otkrila mi je koliko ima dobra u vašim srcima i u ovome svijetu. Nakon ove spoznaje promatram ovu moju novu službu samo na jedan jedini način: svi ste vi sa mnom postali biskup, jer bez vas ne bi bilo ni mene. I da nije vas, tko bih bio ja?“ Biskup krčki u govoru se obratio svećenicima, đakonima i bogoslovima krčke biskupije: „Kad sam prije deset dana došao u ovaj grad i biskupiju nisam dovezao auto, niti sam dopremio ormare i pokućstvo. Došao sam u svome redovničkom habitu, uz nešto osobnih stvari i nešto više knjiga. Ne mogu vam ponuditi ono što nisam i ono što nemam. Ova biskupija nije moje vlasništvo. Nisam ja njezin gospodar. Nitko nije postao kršćanin radi mene. Ovo je biskupija Isusa Krista, a ja sam jedan od radnika na njivi Gospodnjoj. Mogu dati samo ono što jesam i što imam.“ Redovnički život proveden u trudu oko izgrađivanja samostanske zajednice i duhovne skrbi za vjernike nerazdruživo je vezan uz identitet biskupa Ivice Petanjka, kako je sam istaknuo. Zbog toga je obećao da će kao biskup uložiti svoje napore da izgradi što bolje odnose sa svećenicima, redovnicima i redovnicama: „Želim da svatko od vas tko uđe u ovaj grad, uđe u biskupski dom kao u svoju kuću, jer to je i vaša kuća. Želim da me doživite kao svoga brata budući da i ja vas doživljavam kao svoju braću. Žarko bih želio da naši susreti budu otvoreni, spontani, bratski i prijateljski.“ Pri kraju govora biskup Petanjak je rekao: „Dragi prijatelji! Uvjeren sam da ovo biskupsko ređenje neće podignuti zid između mene i vas. Broj mobitela imate, elektronska pošta vam je poznata, a kad naučim adresu stanovanja i broj telefona, javit ću vam. Sad vidite gdje stanujem. Nemojte doći, a da me zaobiđete“, a govor je zaključio pozivom: „Zajedničkim snagama izgradimo civilizaciju ljubavi koja će se temeljiti na Kristovom evanđelju.“ Geslo novoga krčkog biskupa je „Prepusti Gospodinu putove svoje“ (Ps 37), a biskupski grb sadrži četiri simbola: mučeništva svetog Kvirina sisačkog, biskupa i zaštitnika Krčke biskupije; pšenicu s tri klasa, koja simbolizira Presveto Trojstvo, euharistiju i Slavoniju u kojoj je novi biskup rođen; vinovu lozu. Na kraju misnoga slavlja novozaređeni biskup u pratnji dvojice zareditelja prošao je krčkom katedralom i podijelio blagoslov. 
Naša La Verna
Bliži se Uskrs, najveći kršćanski blagdan… Što je za nas uopće Uskrs? Malo ljudi doživljava Uskrs u pravom smislu. Za neke predstavlja obilan ručak i večeru, rodbinu na okupu ili pak jedan od nezaboravnih izlazaka u grad. Istina je da se svi mi radujemo Uskrsu i s nestrpljenjem iščekujemo Veliki tjedan. Nažalost, više zbog nekih nama „važnijih stvari“, nego zbog Isusa. Uskrs je puno više. Nešto što ne možemo vidjeti očima, što ne možemo dodirnuti rukama… Što nam može biti važnije od Isusa? Čovjeka koji je sebe dao za nas, koji je prešao težak put da bi mi postigli spasenje. Koji je bez imalo dvojbe prolio kaplje svoje krvi i padao pod silnom težinom križa naših grijeha. Koji nas neizmjerno obasipa svojom Ljubavlju iako Ga mi svaki put iznova razapinjemo na križ. Pretrpio je najveću sramotu, proživio najjaču bol samo da bi mogli osjetiti tu neizmjernu Ljubav koju nam pruža. Često je odbijemo, krenemo lošim putem, ali On i dalje oprašta. Svaki put pruža nam novu šansu, daje nam svoju ruku da se dignemo iz ponora naših slabosti i mana. O kako je velika Njegova dobrota!   Pravi smisao Uskrsa možemo osjetiti u našem srcu, kada se očišćeni od grijeha susretnemo našim Spasiteljem. Za Uskrs se moramo pripremiti, postiti od grijeha, kloniti se kušnje zla. Pred nama je Veliki tjedan, dani kada zajedno s Njim „prolazimo“ križni put koji je imao. Potrudi se da na tom putu ne daješ dodatni teret Njegovom križu. Svojim djelima pokušaj biti poput Šimuna Cirenca i Veronike, koji su Mu snagom dobrote olakšali Njegovu patnju!