Jagodarstvo
Četvrtak, 16. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 1141
 
 

Nekim ljudima, valjda, nije suđeno da duže vremena provedu na jednome mjestu. Lijepi dječak je vjerojatno jedan od njih, jer je,nakon deset mjeseci, promijenio adresu stanovanja. Njegovi susjedi su se isto preselili s njime. Lijepa je to ulica. Puno drugačija od one prošle. Sad su se preselili na jedno mirnije i tiše mjesto na jednogodišnji odmor.


No odmor ne znači cjelodnevno izležavanje i spavanje. Vrijeme ipak nekako treba ispuniti. Lijepi dječak se tako počeo baviti jagodarstvom. Sadi nove sadnice jagoda koje će na proljeće zasaditi u vrt, ako prežive zimu. Baš je danas, dok je sadio novih osam sadnica u plastične čašice, razmišljao malo o svome duhovnom rastu. One jagode, koje je sadio, nemaju dušu, ali ono što im je potrebno za njihov rast dolazi od Boga: sunce, voda, zemlja…


A što je s njegovim rastom? Prestao je rasti u visinu. Kilo koje mu ne bi škodilo, ali lako je za to. Što je s njegovom nutrinom? Je li miran unutra? Je li dovoljno duhovno narastao? Čime hrani svoju dušu? Je li stvarno i iskreno sretan? Takva i slična pitanja su se provlačila glavom Lijepog dječaka.


Kako će rasti? Počeo se plašiti da će mu cijelo vrijeme proći u traženje odgovora, kada se sjetio teksta jedne velike male svetice, koji je uglazbio njegov prijatelj Stihoklepac: Ništa neka te straši, ništa ne uznemiruje. Tko ima Boga ima sve, tko je strpljiv sve postiže. Sve prolazi samo Bog ostaje isti.


On, kao i svi mi, treba dozvoliti da ga Bog hrani. Treba otvoriti svoju dušu Bogu i on je neće pustiti dok ju cijelu ne nahrani i ne prosvijetli. Jer čovjek ne treba tražiti sreću u drugim stvarima, doli u Bogu. Tražimo Njega, jer kad ga pronađemo sreća će biti posvuda.
 

- fra Jozo Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Hvalospjev ljubavi - Frama Široki Brijeg
19/06/16 | Broj čitanja: 1091 | Autor: David Sabljić
» Križ? Uprti pa do smrti
19/06/16 | Broj čitanja: 2214 | Autor: Ruža Hrkać
» Prvi neslužbeni sastanak
16/06/16 | Broj čitanja: 610 | Autor: Kata Ćavar
» Sin
16/06/16 | Broj čitanja: 113 | Autor: Sanja Đolo
» V. Sabor Frame Hercegovina - Treći dan
16/06/16 | Broj čitanja: 438 | Autor: Antea Naletilić
» V. Sabor Frame Hercegovina - Drugi dan
16/06/16 | Broj čitanja: 469 | Autor: Boris Mikulić
» V. Sabor Frame Hercegovina - Prvi dan
16/06/16 | Broj čitanja: 470 | Autor: Ines Lasić
» Hodočašće na Humac
05/06/16 | Broj čitanja: 1242 | Autor: Mirna Mandić
» Naš petak: Zadnji službeni sastanak
04/06/16 | Broj čitanja: 811 | Autor: Petra Galić
» Utakmica i sportsko druženje s Framom Posušje
28/05/16 | Broj čitanja: 839 | Autor: frama.ba
» Naš petak: Zabavni sastanak
28/05/16 | Broj čitanja: 848 | Autor: Antea Naletilić
» Glas koji viče u pustinji
26/05/16 | Broj čitanja: 395 | Autor: Ivan Arapović
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Križ? Uprti pa do smrti
19/06/16 | Čitanja: 2214
» Hvalospjev ljubavi - Frama Široki Brijeg
19/06/16 | Čitanja: 1091
Stol riječi
Dobrodošao, dragi radniče, u vinograd Gospodina svoga!     Vinograd potpuno drugačiji od svih koje si ikada vidio. Vinograd bogate, sitne zemlje bez ijedne travke, kišom natopljen, grozdova slađih od šećera, suncem obasjan niz padinu u sutonu. Najljepši i najzahtjevniji. Traži jake i hrabre radnike koji će svakoga dana zasukanih rukava, po suncu i po kiši, krupno gaziti niz redove i nježno, strpljivo raditi oko trsova. Klečati pored trsova smeđe ispucale kore. U zemlji ostavljati tragove svojih cipela koje ni vjetar ni godine neće uspjeti izbrisati. Pusti mi da ti pokažem. Postoji tu jedan radnik, onaj u odjeći poderanoj od posla, zove se Franjo. Njega valjda znaš, on ti je prinio poruku da te Gospodin zove. On te doveo ovamo, jel’ tako? On će ti ovdje najviše pomoći. Ali se ne boj. Ovdje nisi sam. Još mladih ljudi, takvih kao ti, svakoga dana dolazi ovamo i to po Franjinoj preporuci. Priča se po vinogradu da on ne bira najbolje radnike, ne traži savršene, ne dovlači posebne nego dovede one koji na poziv odgovore sa: „Evo me!“ i zove ih svojom djecom. Istina je. Gospodin mu dopušta da ih uzima za ruku i postepeno pripremi za ono što dolazi. Gospodin mu dopušta da im daje ovlasti da oni mogu pozvati neke nove radnike. Gospodin mu dopušta da ih upozori da je posao u vinogradu na neodređeno, da svaki radnik ima svoje, posebno, radno vrijeme. Možda će ti prvih dana mnogo toga biti neshvatljivo i čudno. Ali naviknut ćeš se.     Nemoj da te začudi što Gospodin zna imena svih ovih radnika, neka ih je tisuće. Nemoj da te začudi narav ovih radnika s kojima ćeš provoditi dane. Svaki je poseban i različit, sa drukčijim zadatkom a svaki jednako Vinogradaru mio. Nemoj da te začudi što ti radnici, nakon sati posla, imaju snage zajedno moliti, skupiti se ispred stare kuće, smijati se i večerati, putovati i uživati u suncu koji grije iznad vinograda. Nemoj da te začudi što ne gube nadu kada krupni oblaci prekriju nebo i prospu jake kape po grozdovima koje trsovi, zaštićeni njihovim žuljavim dlanovima, čuvaju na sebi. Nemoj da te začudi jer Gospodar vinograda nagrađuje plaćom vrjednijom od novčanih valuta svijeta. Isplaćuje svaki umorni korak, svaku žeđ od vrućine i tereta. Isplaćuje pravedno i milosrdno, uvijek više nego misliš da zaslužuješ. Iznenadit ćeš se koliko ćeš ljudi sresti na ovom svom putu. Kloni se onih koji će te učiti kopati a nikad nisu ni ušli u vinograd. Imaš Franju. Njega pitaj. Cijeni one koji će ti donijeti bocu čiste vode kad budeš izmoren i prljav od zemlje. A često ćeš biti. Ponekad ovo nije baš tako lagan posao, znaš. Uvjerit ćeš se. Možda već danas. Kad budeš umoran i znojan, sjeti se kako ti je srce igralo kad te Franjo poveo ovamo. I onda će sav teret s ramena postati lakši i od listova vinove loze podno tvojih nogu. Budi radostan, radniče, jer u Gospodinovoj si službi. Pozvan si raditi za najboljeg vlasnika najljepšeg vinograda. Ovdje si potreban.     Na koncu našeg kratkog obilaska, dragi radniče, nadam se da si shvatio da je ovaj čudesni vinograd naš svijet, da je pravedni Vinogradar naš Bog, da je onaj neumorni nadglednik naš Franjo, da je radno vrijeme naš život, da su trsovi sve ono što u ovome svijetu zahtjeva pažnju i nježnost, ono što traži trud i promjene. Samo… Jesi li shvatio da je sve ovo pisano baš tebi? Radniku kojemu Bog vjeruje toliko da mu je u ruke prepustio snagu kojom može promijeniti sve?
Fokus
Uvodna molitva Isuse moj, evo me ovdje pred Tobom, sa svim svojim padovima, bolima, strahovima, analizama, borbama, nemirima, bolestima, molbama, sa svim svojim dubinama, protkanim suzama i kapljama znoja od umora i moje svakodnevnice, koja mi je često tako preteška. Toliko toga mi treba, toliko toga želim, toliko toga bih Ti željela izreći, ali riječi nemam. U ovim trenucima stojim pred Tobom potpuno razgolićene duše i predajem Ti čitavo svoje biće. Uzmi sve moje izrečene i neizrečene molitve, sve ono što se razbuktalo u meni i oduzima mi mir, uzmi sve ono što me udaljava od Tebe i što me priječi da vršim Tvoje zapovjedi. Prožmi moje biće svojom ljubavlju i operi ga svojom Presvetom krvlju i neka svaka kapljica bude za mene iscijeljujuća. Očisti moje srce, da kuca u ritmu Tvoga srca, kako bih živjela svaki trenutak po Tvojoj volji, stavljajući lance na svoju prošlost i budućnost, a ljubeći žarkim srcem sadašnjost koja mi je u slobodi od Tebe darivana. Kroz ovaj put Križa pokaži mi svoj put i svoju radost života. Amen.   1. Postaja: Isusa osuđuju na smrt Moj preslatki Spasitelju, prije 2000 godina Tebe osudiše na smrt i uzeše ti sve ono što si s ljubavlju gradio i tako veličanstveno širio među ljudima. Osudiše sve ono što si imao. Osudiše Tebe i Tvoja dobra djela. Postoji li veća tragedija čitavoga čovječanstva? Postoji li veća bol zemaljskih majki od Nebeske majke koja bijaše svjedok čitavoga događaja, sabirući čitav Tvoj život u svojim mislima, plačući krvavim suzama jer je bila svjedok svega onoga što si učinio na Zemlji? Oh, kako boli majčino srce, kako duša cvili a prsa koja su Te dojila gube zrak. Dio Tvoje majke osudiše na smrt -Tebe!!! Koliko puta sam Te ja osudila svojim grijesima? Koliko puta sam ja bila taj okrutnik koji je sjedio na sudačkoj stolici i izvršavao presudi na smrt? Koliko puta sam ispovjedila svoj grijeh i ubrzo tako lako opet pala? Koliko puta sam i sama dobila udarac i osudu na pravdi? Ne postoji broj mojih grijeha i promašaja, jer sam došla na ovaj svijet s grijehom, a samo po Tebi mogu biti njega oslobođena, samo po Tebi iznova mogu rasti u duhu i biti bliže Tvojoj ispruženoj ruci. Moja osuda je svaki put kad shvatim da sam slaba i grešna, a u toj činjenici svih vremena ne tražim Tebe. Kada bih bila svjesna koliko čezneš za mnom i koliko si uz mene, ne bih sudila ni sebi ni drugima, lakše bih podnosila pljuvanja i osude od drugih. Pomolimo se:Spasitelju moj, daruj mi snagu da prihvatim svaku osudu od čovjeka, ne padajući na dno zbog toga jer znam da si Ti jedini pravi sudac, daruj mi snagu da ni Tebe ne sudim ponovno zbog svoje slabosti i nemara.   2. Postaja:  Isus uzima na sebe svoj teški križ Isuse moj, to drvo Križa si stavio na svoje izmučeno tijelo i svoja krvava ramena, bez i jedne riječi, bez i jednog mrkog pogleda, bez i jednog negativnog osjećaja. Pa kolika snaga i milost može biti u Tebi kada si takvu muku prošao i bol izdržao i nakon toga prigrlio svoj preteški križ? Takvo herojstvo i snaga je neviđena! Takva ljubav i vjera je vrijedna svih štovanja na Zemlji, na Nebu već je. Kako da ne budem postiđena kada znam koliko ja mrmljam nad svojim svakodnevnim Križevima? Teško mi je ostati usmjerenih misli prema Tebi dok molim, teško mi je neiscrpno davati ljubav jer onaj drugi je prema meni zao, teško mi je zatvoriti usta kada bih najjače vikala. Kako je mala moja vjera, kako je tiha moja borba, kako sam malena ja. Malena pred Tobom. Svaki put kada si mi dao Križ dao si mi i snagu da ga nosim. Ako je moj Križ bila neka osoba ili situacija dao si mi ju s razlogom jer me kroz to daruješ obiljem milosti. Bio si uz mene i kada sam plakala noću jer me duša, srce i čitavo biće boli, bio si uz mene kada sam Ti vrištala da ne mogu ni koraka dalje, bio si uz mene kada sam Ti okrenula leđa, Bio Si i ostao Si. Pomolimo se: Isuse, daruj mi snage da prihvatim sve Križeve koje mi ti daješ i da ih s ljubavlju prigrlim , vjerujući da sam Ti, noseći ih, najbliža, vjerujući da će na cilju pasti kiša Milosti. Amen.   3. Postaja: Isus prvi put pada pod Križem Moj Isuse, nedugo nakon početka Tvoje Kalvarije, pao si, Križ koji si primio na ramena, na kratko postade težak, čitava muka do toga trenutka i nakon toga javi Ti se pred očima, sav grijeh čovječanstva kao da ti zamagli vid kako ne bi iznijeo svoj Križ na brdo Kalvariju. Jednostavno, pao si. Nisi mogao ni koraka dalje, ali si duboko u sebi znao da nećeš odustati, znao si svrhu svoga puta. Kako bole padovi, kako bole ''iznenadni'' Križevi, kako boli zlo, ranjava našu dušu i naše tijelo. U svakom danu padnem i doživim onu istu bol koju si Ti tada doživio. Sjetim li Te se tada? Osjetim li da Si mi tada najbliže? Jeli moja krv postane vrela, a srce ubrzano zalupa? Vjerojatno nije, najčešće, jer mislim na Križ, a ne mislim na Tebe. Kao da je moj Križ veći i jači od Tvoje milosti, Tvoje snažne prisutnosti u tim trenucima. Tada, kada najviše boli, tada kada najviše želim pobjeći iz svoje kože, Ti mi svojim primjerom svjedočiš LJUBAV i VJERU svih vremena, podsjetiš me da ustanem i pogledam u Nebo koje nema kraja, koje mi je tako daleko fizički, a dušom tako blizu, a šta imam od prljavoga tla? Samo ono zlo koje je i tebe odvelo na Kalvariju. Meni je uistinu ljepše biti s Tobom, a to mogu tako da nakon svakog pada pružim Tebi ruku koji me čekaš u ljubavi. Pomolimo se: Gospodine, daruj mi vjeru da shvaćam da je svaki moj Križ od Tebe i da ima smisla, daruj mi snagu da ga mogu nositi i daruj mi ljubav da ga mogu ljubiti. Budi moj pratioc u mojoj Kalvariji, a ispružena ruka u mome padu. Amen.   4. Postaja: Isus susreće svoju žalosnu majku Premili moj Spasitelju, hodajući svojom Kalvarijom u masi koja viče - ''raspni ga'' i koja ubija svojim krutim i zlim pogledima, Ti susrećeš blag i mio pogled svoje Majke, bića koje te dojilo i gojilo. Koju bol si morao osjetiti u tim trenucima kada vidiš najdraže biće priljubljeno uz Tvoju gorku bol, bolujući istom boli kojom Ti boluješ, baš ona je sve Tvoje osjećala. To je za Tebe bio još jedan krvav udarac, proživljavati bol i gledati bol. Tvojoj majci je se sigurno u tim trenucima pred oči došla slika kada si kao dječak trčao i padao, ali tada, tada ti je mogla pomoći, sada stoji nemoćna, guši se od tuge. Gospodine, kako je teško bilo Tebi i Tvojoj majci. Tu istu bol Vam uzrokujem svaki put kada dignem glas protiv života, tj. protiv života u Tebi i s Tvojom majkom. Moja Zemaljska majka boluje svaki puta kada ja padam pod svojim Križem i kada sam u svojim teškim borbama, kada ne znam kamo poći, kada se sve čini izgubljeno. O Isuse, hvala Ti na mojoj zemaljskoj majci za koju Te molim blagoslov. Pomolimo se: Isuse, pomozi mi da ljubim Tvoju majku takvom ljubavlju da se u svakom trenutku obraćam Njoj, kojoj je od Tebe uslišana svaka molba i da istom takvom ljubavlju ljubim svoju Zemaljsku majku kroz čiji ću primjer ustrajati na putu prema svome majčinstvu. Amen.   5. Postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi Križ Na Tvojoj Kalvariji pojavio se jedan čovjek imenom Šimun koji je podmetnuo svoja ramena pod Tvoj teški križ kako bi ti olakšao teret koji si morao iznijeti za sve nas. Tko zna s koliko ljubavi i kolikom voljom to učini Šimun, ali njegova volja se očitovala toga trenutka kada je Spasitelju svijeta ponudio komad sebe i upisao se u povijest. Ni sam vjerojatno nije znao koliko veliku stvar čini i sebe blagoslivlja, kada čovjeku koji umire za njega i čitav narod ulaže svoj uzdah spasa. Veličanstveno. Postavljam si pitanje: koliko sam puta ja bila nekome Šimun i jesam li drugima pomagala nositi njihove Križeve ma koliki moj bio? Isuse, hvala ti za one predivne ljude koji su moji Šimuni, koji su mi pružili ruku kada me je srce najviše bolilo, kada nisam znala na koju stranu poći. Hvala Ti Isuse za svako ime koje se upisalo u moju knjigu spasa dok mi je iz ponora tuge vikalo –''Hodaj, nebo strpljive voli.''  Sjećanje na njih mi rađa novu zoru i daje nadu u moj Uskrs. Pomolimo se: Isuse, ulij u mene ljubavi i hrabrosti da podmetnem svoja ramena onome koji trebadne pomoć, a isto tako da prihvatim pomoć kada mi je Ti šalješ preko čovjeka. Amen   6. Postaja: Veronika daje Isusu rubac da otare lice Krvavo lice utisnuto na rupcu - dobivši Veronika kada Ti pruži, u velikoj ljubavi, svoj rubac kako bi obrisao svoje lice koje je bilo krvavo i popljuvano. Veronika je željela da ti njime olakša i razbistri put do cilja, da ti pokaže svoju ljubav, nije očekivala takvo što. Lik svoga Gospodina u rukama. Trebalo je hrabrosti za takav čin, s obzirom da su vojnici bili posvuda, ostavljajući tragove zla. U isto vrijeme doživljava bol i milost, ali kako da drugačije duša doživi Uskrsnuće? I to je bio još jedan trag milosti koju si ostavio na putu do Kalvarije. Ni tada se nisi umorio ljubiti!!! O koliko Velik si! Pomolimo se: Isuse, prožmi moje biće svojim mirom kako bih bila ustrajna na svome putu dobra, vjerujući u Tvoju svesilnu moć, brišući Tvoje okrvavljeno lice.  Neka moja nada nikada ne potone, kako bih s Tobom ulazila u novi dan. Amen. 7. Postaja: Isus pada drugi put pod Križem Još jedan pad, još jedno razočarenje, još jedan podsmijeh zlikovaca. Možda je to bio samo jedan mali kamenčić na koji si se spotaknuo, ali ipak, pao si pod težinom svoga Križa. Ti koji si svemoguć, koji si mogao proći bez i jedne kaplje krvi, udarca i pada, ali nisi odustao, sve to zbog mene, zbog nas, zbog zla za koje si se htio otupiti svojim životom. Prevelika je cijena koju su platio za nas. U to padu se to moglo još više očitovati. Na pola puta do cilja, dok svjetina viče i izruguje se Tvome padu. O kako je samo Majka strepila i koliko boli doživjela gledajući Te po drugi put na dnu. Svemoguć si, ali si u tim trenucima htio osjetiti sve ono što jedan čovjek može osjetiti, čovjek na Zemlji. Poistovjetio si se s čovjekom, ostavivši svoju svemoć kako bi nama pokazao da umireš za nas. Pao si, dnu dao sve ono što si tih trenutaka imao, krv i bol, a isto to pokupio, ustao se i krenuo naprijed. Ostajem u čudu. Zar postoji išta na ovome svijetu što može izdržati sve ovo, i sa dna ponovno vinuti se u visine? Dok razmišljam o Tvome padu, sjećam se svojih padova u kojima sam mislila da je kraj,  ali odjednom se pojaviš Ti i potakneš me da krenem naprijed boriti se i ne odustati do kraja ovozemaljskoga života. Pomolimo se: Isuse, vjerujem u Tvoju snagu i ljubav kojom me jačaš i vodiš do cilja. Osnaži moju volju da neumorno hodam putem vjere, vjerujući u život nakon smrti. U mojim padovima pokaži svoje lice i budi Otac svjetla. Amen.   8. Postaja:  Isus tješi rasplakane Jeruzalemske žene Koja žalost je obuzela Jeruzalemske žene kada su te vidjele u padu prezrenog i poniženog. Njihovo srce je se raspadalo na tisuće komadića jer su poznavale veličanstvo Tvojega bića. Unatoč Tvojoj boli i patnji, Ti si ih neumorno tješio i darivao im ljubav. Tu je bilo i majki onih koji su te osudili na smrt i poslali u ovu muku i patnju. Znao si da su rodile smrtnike koji digoše ruke na Bogočovjeka. O kako je to prouzrokovalo još dublju bol u Tvome srcu. Pomolimo se: Isuse, pomozi svim majkama da u ljubavi goje svoju djecu i da im pruže pravi odgoj i vjeru u Tebe, potičući na djela milosti i milosrđa. Amen.   9. Postaja: Isus pada treći put pod Križem Još jedan pad, još jedan gubitak snage, još jedna prepreka na Tvome cilju. Znoj, krv, suze, kotrljali su se niz Tvoje lice, svjedočeći Tvoj posljednji pad, ispisujući krvlju zlo toga vremena i veličinu ''Jednoga bića''. Bolni uzdasi, tuga u srcu, rečenica na usnama -''neka bude volja Tvoja'' postaju Tvoja obilježja i simbol Tebe kao čovjeka i patnika u tim trenucima. Svi u čudi, dobri i zli, bili su svjedoci posljednjega pada. Sav put ,od Tvoga dolaska pred Pilata pa sve do Kalvarije, kao da Ti je natovaren na leđa da ga izneseš na vrh, a slike zla za koje si se odlučio iskupiti dolaze Ti pred oči. Trenutak suočavanja Tvoje svemogućnosti i čovječnosti prouzrokovalo je Tvoj posljednji pad. Ali nisi ostao na dnu. Ustao si i krenuo dalje. Pomolimo se: Svemogući Gospodine, ohrabri me kako bih bila sposobna zazvati Te u trenucima svojih najdubljih padova, osnaži me kako bih neumorno hodala držeći te za ruku i osluškujući zvuke Raja koji mi svjedoče vječnu sreću na Nebu. Amen.   10. Postaja: Isus je svučen Sve ono što su Ti učinili na Tvojoj Kalvariji očito je bilo malo i nedovoljno kako bi ispunili svoje zlo srce, kako bi zadovoljili svoje bolesne potrebe, kako bi zaključili svoju, povijesno zlu misiju i zapečatili Tvoju bol i sramotu, svukli su s Tebe odjeću i izložili i ono što je tebi naintimnije. Dopustio si da se zloća pakla na Tebi do kraja iskali. Je li postoji granica ovolikom zlu? Obeščastiti stidljivost i intimu nečijega tijela. Zločin nad zločinima. I nebo je s Tobom plakalo, jer su ti oduzeli apsolutno sve ono što Si imao. Da su mogli iščupati dušu i to bi učinili. Njihovo podrugivanje i smijeh poticalo je zlo koje je imalo odraditi svoj zločin do kraja. Ubiti čovjeka u čovjeku. Ubiti svetost u svetosti. Ali, svemogućnost je ostala u Tebi, to ti nisi mogli oduzeti, to je još u Tebi drhtalo kao posljednji oproštaj od ovoga svijeta. Tragedija ljudskog postojanja je da su Te trebali tako izmučiti, iznakaziti, oduzeti intimnost da bi samo neki shvatili da Si Ti Kralj. Tijelo je bilo golo, ali duša je bila u Bogu. Pomolimo se: Isuse, sačuvaj intimu moga tijela i moga srca. Vodi me putem čistoga života, da ne činim zla kojim ću izgubiti Tvoju prisutnost u sebi. Amen.   11. Postaja: Isusa pribijaju na Križ Gospode moj, svemogući i svesilni, Ti okrutnici prikovaše Te na Križ kao najvećega razbojnika i oštrim čavlima produbiše Tvoje rane. Kopljem ti probodoše bok iz kojeg poteče Krv i Voda poput izvora. Na Križ su prikovali još ono što je ostalo od Tebe. Ne da su Ti samo prikovali tijelo, prikovali su Ti i dušu. Majčice draga, čavli probadaju one ruke koje si ti nekoć s tolikom ljubavlju mazila i one noge koje si Ti nekada učila prvim koracima. Poželjela si i Ti s Njime na Križ. Poželjela si sklopiti oči sa svojim najdražim bićem, da se ugasi Tvoj život u kojem Razapeše Tvoga premiloga sina. S Križa si vikao svome Ocu - ''Oče, ako je moguće neka me mimoiđe ovaj Kalež ali neka ne bude moja nego Tvoja volja." Pomolimo se: Želim biti jaka u vjeri i dok me drugi pribijaju na Križ želim ponavljati ove Tvoje riječi vjere i predanja. Amen.   12. Postaja: Isus umire na križu Zemlja se zatrese, nebo se prošara bojama, oluja navali na grad, sve se uzdrma, otvoriše se grobovi, zatrubiše trube, zaplaka čitavo Nebo za dobrotom i ljubavlju koju osudiše na smrt. Čovjek – naš početak i naš kraj, naša radost i naš put, naša iskra vjere i pouzdanja, naš put u Raj, čovjek kojem ni jedno ime nije dovoljno dobro kako bi opisalo sve dobro satkano u Njemu. Da, taj čovjek je kušan zbog nas, umro za nas. Nije se bojao Kalvarije, boli ni smrti, samo da bi nama bilo bolje, samo da mi mogli živjeti vječno. Taj čovjek, koji se poput korova čupao i vukao na sve strane, kradući i ono najsvetije i najbolnije. Izdahnuvši Zemlja postade tamna, a tišina ispriča svoju priču koja će živjeti u sve vjekove. Duh koji je jedino bio živ u Njemu napusti ga, ni jedan tračak života, ni jedan tračak čovjeka koji je svjedočio vjeru. Koliko sam ja puta umrla sebi da bih živjela Tebi? Koliko puta sam se ja odrekla svega onoga što me udaljava od Tebe? Pomolimo se : Isuse koji si umro na Križu kako bi spasio mene, usadi u moje srce želju da Ti vjerno služim, strpljivo podnoseći uvrede drugih, ubijajući svoje zle sklonosti kako bi zadobila vječni mir. Amen.   13. Postaja: Isusa skidaju s Križa i predaju majci u krilo Kolika je bol primiti u krilo svoga mrtvoga sina? Kolika je bol gledati izranjena, izmučena, krvlju oblivena svoga sina? Kolika je bol sjećati se djetinjstva i odrastanja Toga bića kojega sada Majko držiš mrtva u svome krilu? Imala si samo suze, bol i srce koje je na pola kucalo. Ubiše dio Tebe. Ubiše plod Tvoje utrobe, ubiše srce Tvoga srca. U Tebi je jedino ostala nada da će se ispuniti one riječi koje Tvoj sin izreče - ''Treći dan ću Uskrsnuti.'' Pomolimo se: Majko draga, molim Te da primiš i moju dušu na času moje smrti. Amen.   14. Postaja: Isusa polažu u grob Tvoja Kalvarija završava na Križu, ali Ti završavaš u grobu. Tvoja misija je ispunjena. Ti si ispunio poslanje Gospodina Boga da spasiš svijet. Tišina groba odzvanjala je Tvojom mučeničkom smrću, vičući onima koji su Ti muku priredili da nije kraj. Grob je samo na kratko. Ti si rekao da ćeš nakon tri dana ustati iz groba i uskrsnuti. Sve one koji su patili s Tobom na životu je držala nada da to nije kraj, a zlikovcima kratkoročno zadovoljstvo misleći da su zauvijek ''sklonili'' Bogočovjeka koji za nas živi i umire. Smrt je za nas početak! Pomolimo se: Isuse, ispuni moje srce vjerom u vječni život. Daj da nikada moje srce ne obuzme strah od smrti,  jer cu Te u smrti naći, to je susret između mene i Tebe. Amen.   Završna molitva: Oče moj, hvala Ti za ovaj put Križa, put u život. S Tobom sam prošla kroz trenutke Tvoje muke, sjedinjavala Tvoju muku sa svojom mukom. Hvala Ti što sam prepoznala svoje Križeve koje svaki dan trebam strpljivo nositi. Hvala Ti što si me naučio da je život na Zemlji borba s boli i da ni jedna muka nije bez Tebe. Prikazujem ti sebe i sve svoje putove kojima hodam. Kleši moju narav kako bih ti bila što sličnija i kako bi svojim životom mogla svjedočiti Tebe. Amen.+  
Naša La Verna
 Volim se ujutro probuditi pokraj tebe. Tako se rano iskradeš iz naše zajedničke sobe. Kada uhvatim taj rijetki trenutak uz tebe, prišuljam se do tvoga kreveta opet uzbuđena kao malo dijete što sam se ja napokon probudila prva.   Dok tako promatram kako ranojutarnje sjene plešu po tvome licu, čini mi se kao da je bilo nešto što sam ti sinoć zaboravila reći. Tek što se nagnem ne bi li ti to nekako u snu šapnula, vrijeme proleti pored mene poput jakog olujnog vjetra i pogledavši te ponovo shvatim da si se pred mojim očima preobrazila u odraslu ženu dok sam je ostala djevojčica. Iznenadim se, uplašim i na kraju shvatim da sam blesava.   Zaboravljena misao izgubi se ponovo u vrtlogu dana gdje se naši svjetovi tek ponekad dodirnu, dok kao leptire mrežom lovimo svoje snove u nimalo bajkovitom svijetu.   Tek uvečer, dok odlažem knjige nakon napornog dana, shvatim koliko si mi nedostajala i kako je pravo vrijeme da ti, dugo nakon što se pogase sva svjetla, istresem neke od svojih bisera mudrosti. Glumim na trenutak da sam ja u svoj svojoj zrelosti, prava osoba za savjete. No, do kada ti napokon dođeš u sobu, iscrpljena, napola zatvorenih očiju, ja sam već održala svoje velike govore i u dubokom sam snu. Toliko sam se dugo pokušavala sjetiti onoga što ti želim reći i naći pravi trenutak. Pretpostavljam da meni nije suđeno naći ga i ti znaš da ja nikad nisam znala procijeniti kada treba nešto reći. Onda ko “ šljivi“!   Tako sada zamišljam da stojiš pored mene cupkajući onako kako ti uvijek činiš kada si pozitivno uzbuđena i zamahujući lagano rukama kao da ćeš upravo izvesti nekakav čudan skok udalj, dok čekaš što ću reći. Molim Boga da me udari s nečim pametnim, jer ja uvijek izgledam tako djetinjasto pored tebe. Nekako se svi ti mudri govori rasprše neuhvatljivo po mojoj glavi i ostanem opet pred jednom sasvim jednostavnom porukom za tvoje nadolazeće, najveće ludilo. „Nasmiješi se“ -  kažem. Ne tako, kao ti tvoji voljeni ruski junaci koji s tugom u očima pokazuju blistave zube. Smij se potpuno, cijelom dušom. Nemoj mi govoriti kako eto čekaš da ti samo još nešto prođe da se opustiš. Tvoja sreća ne poznaje niti vremena, niti razloga, jer je takva ona koju ti pružaš svojim najbližima. Ona je postojana, duboko u tebi, bez obzira koji je „šiz“ tebe snašao i tako je prelijepo isijavaš kada pričaš o nečemu što voliš. Dakle nemoj se onda zauzdavati zbog neke velike dosadne zadaće koju još trebaš izvršiti. One će uvijek biti tu, možda upravo zato da ponovo zaželimo vratiti se napuštenim ljubavima. Prestani čekati u redovima da ti netko potvrdi tvoju vrijednost i strepiti pred onim što će neki samoprozvani ocjenjivački sud reći. Ničija procjena nikad nije odredila sudbinu onoga koji je imao dovoljno hrabrosti raditi ono što voli. Kažu da nisi ispunila očekivanja? Ti se samo smiješi, jer očekivanja od osobe koja te ne poznaje nisu ništa više od nagađanja. Djeliće tvog neponovljivog karaktera mogu naći tek u najboljim djelima svjetske književnosti, osjetiti jedino u vrhunskoj glazbi. Samim time već si daleko iznad, van svih kriterija. Nemoj se brinuti o svome izgledu i ne vraćaj se na one internetske stranice gdje ti savjetuju koja je najprikladnija odjeća za figure tijela: jabuka, kruška, pješčani sat... Sve da ti je figura ko šljiva, ti obuci ono što želiš, uspravi se kao diva i nabaci osmijeh. To je dodatak s kojim nikad nećeš pogriješiti. Tijekom tvog života mijenjat će se trendovi i očekivanja od žena, no tvoj osmijeh nikad. Često ćeš pomisliti kako bi sve htjela učiniti iznova, drugačije. Žalit ćeš za „izgubljenim“ vremenom i priželjkivati da se možeš ponovo roditi. Pogreške će se činiti ogromnima. Odjednom ćeš uočiti toliko lakših, mogućih putova kojima iz nekog razloga nisi krenula i možda ćeš se osjećati strašno blesavom te poželjeti sebe staviti u top. Nasmij se čak i u takvim trenutcima. Jednom kada, ako Bog da, ostarimo nećemo se sjećati svih tih mogućih varijacija na teme. Jedva ćemo pamtiti ono što se stvarno dogodilo, a kamoli ono što nije.   Jedno ćemo ipak, sigurna sam, uvijek nositi u srcu: trenutke kada smo bili sretni. Oni nekako čudesno čine vrijeme, za kojim inače tako panično trčimo, beskonačnim. Sve više mi se čini da je najveći uspjeh koji u ovom sumanutom svijetu možeš postići je znati se iskreno nasmijati kada na tebe život baca bombe.   Žao mi je što nisam izmamila više osmijeha, što si toliko puta ostala sama na ratištu života. Bila sam blesava i nezrela, još uvijek sam. Ne tražim da pamtiš sve one naše zajedničke trenutke niti da uvijek misliš na mene i sve te moje bisere „mudrosti“. No, samo nemoj zaboraviti jednu stvar. Nemoj zaboraviti nasmijati se danas, nasmijati se sutra, smijati se zauvijek...   Mojoj sestri i svima onima pred nekim važnim ludilom.