Jagodarstvo
Četvrtak, 16. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 1147
 
 

Nekim ljudima, valjda, nije suđeno da duže vremena provedu na jednome mjestu. Lijepi dječak je vjerojatno jedan od njih, jer je,nakon deset mjeseci, promijenio adresu stanovanja. Njegovi susjedi su se isto preselili s njime. Lijepa je to ulica. Puno drugačija od one prošle. Sad su se preselili na jedno mirnije i tiše mjesto na jednogodišnji odmor.


No odmor ne znači cjelodnevno izležavanje i spavanje. Vrijeme ipak nekako treba ispuniti. Lijepi dječak se tako počeo baviti jagodarstvom. Sadi nove sadnice jagoda koje će na proljeće zasaditi u vrt, ako prežive zimu. Baš je danas, dok je sadio novih osam sadnica u plastične čašice, razmišljao malo o svome duhovnom rastu. One jagode, koje je sadio, nemaju dušu, ali ono što im je potrebno za njihov rast dolazi od Boga: sunce, voda, zemlja…


A što je s njegovim rastom? Prestao je rasti u visinu. Kilo koje mu ne bi škodilo, ali lako je za to. Što je s njegovom nutrinom? Je li miran unutra? Je li dovoljno duhovno narastao? Čime hrani svoju dušu? Je li stvarno i iskreno sretan? Takva i slična pitanja su se provlačila glavom Lijepog dječaka.


Kako će rasti? Počeo se plašiti da će mu cijelo vrijeme proći u traženje odgovora, kada se sjetio teksta jedne velike male svetice, koji je uglazbio njegov prijatelj Stihoklepac: Ništa neka te straši, ništa ne uznemiruje. Tko ima Boga ima sve, tko je strpljiv sve postiže. Sve prolazi samo Bog ostaje isti.


On, kao i svi mi, treba dozvoliti da ga Bog hrani. Treba otvoriti svoju dušu Bogu i on je neće pustiti dok ju cijelu ne nahrani i ne prosvijetli. Jer čovjek ne treba tražiti sreću u drugim stvarima, doli u Bogu. Tražimo Njega, jer kad ga pronađemo sreća će biti posvuda.
 

- fra Jozo Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» „Tko ima uši, neka čuje!“
21/07/16 | Broj čitanja: 1980 | Autor: fra Ivan Slišković
» Naš brat Marko postao fratar!
18/07/16 | Broj čitanja: 2332 | Autor: Kristina Šušak
» Subota i poziv na kavu
16/07/16 | Broj čitanja: 1851 | Autor: Ivona Šušak
» Najavljujemo: Naš brat Marko oblači habit
15/07/16 | Broj čitanja: 6757 | Autor: frama.ba
» Prvi zavjeti naše braće
12/07/16 | Broj čitanja: 4319 | Autor: frama.ba
» Najavljujemo: Polaganje prvih zavjeta naše braće
07/07/16 | Broj čitanja: 3476 | Autor: frama.ba
» Kupit ću oblak i prodavat kišu, može?
07/07/16 | Broj čitanja: 1223 | Autor: Magdalena Šaravanja
» Četvrti neslužbeni sastanak
07/07/16 | Broj čitanja: 1034 | Autor: David Sabljić
» Vječnom zaljubljeniku
30/06/16 | Broj čitanja: 1445 | Autor: Marijana Jurilj, OFS
» Drugi naslužbeni sastanak
26/06/16 | Broj čitanja: 1442 | Autor: Antea Naletilić
» Hvalospjev ljubavi - Frama Široki Brijeg
19/06/16 | Broj čitanja: 2176 | Autor: David Sabljić
» Križ? Uprti pa do smrti
19/06/16 | Broj čitanja: 2710 | Autor: Ruža Hrkać
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Najavljujemo: Naš brat Marko oblači habit
15/07/16 | Čitanja: 6757
» Naš brat Marko postao fratar!
18/07/16 | Čitanja: 2332
» „Tko ima uši, neka čuje!“
21/07/16 | Čitanja: 1980
» Subota i poziv na kavu
16/07/16 | Čitanja: 1851
Stol riječi
Bože, ne dopusti da srce naše ostane prazno, nego daj – pošto od tvoje volje sve zavisi – da uvijek želimo i da se nadamo, i da to što želimo bude dobro i stvarno i da naša nada ne bude isprazna. Daj da predmet naših želja bude viši i ljepši od našeg života i da se dobroj nadi nikad ne iznevjerimo zbog kratkih i varljivih ostvarenja koja zaklanjaju vidik i lažno obećavaju odmor. Daj nam prav put, sa prolaznim posrtanjima, a sa mirom i slavom na kraju. I daj nam mudrosti i hrabrosti, kad nam daješ iskušenja. I ma kuda išli i lutali, ne daj da na kraju ostanemo izvan tvoje sveobimne harmonije, jer to svake sekunde, na svakom mjestu, svakim djelićem bića želimo.    
Fokus
Uvodna molitva Isuse moj, evo me ovdje pred Tobom, sa svim svojim padovima, bolima, strahovima, analizama, borbama, nemirima, bolestima, molbama, sa svim svojim dubinama, protkanim suzama i kapljama znoja od umora i moje svakodnevnice, koja mi je često tako preteška. Toliko toga mi treba, toliko toga želim, toliko toga bih Ti željela izreći, ali riječi nemam. U ovim trenucima stojim pred Tobom potpuno razgolićene duše i predajem Ti čitavo svoje biće. Uzmi sve moje izrečene i neizrečene molitve, sve ono što se razbuktalo u meni i oduzima mi mir, uzmi sve ono što me udaljava od Tebe i što me priječi da vršim Tvoje zapovjedi. Prožmi moje biće svojom ljubavlju i operi ga svojom Presvetom krvlju i neka svaka kapljica bude za mene iscijeljujuća. Očisti moje srce, da kuca u ritmu Tvoga srca, kako bih živjela svaki trenutak po Tvojoj volji, stavljajući lance na svoju prošlost i budućnost, a ljubeći žarkim srcem sadašnjost koja mi je u slobodi od Tebe darivana. Kroz ovaj put Križa pokaži mi svoj put i svoju radost života. Amen.   1. Postaja: Isusa osuđuju na smrt Moj preslatki Spasitelju, prije 2000 godina Tebe osudiše na smrt i uzeše ti sve ono što si s ljubavlju gradio i tako veličanstveno širio među ljudima. Osudiše sve ono što si imao. Osudiše Tebe i Tvoja dobra djela. Postoji li veća tragedija čitavoga čovječanstva? Postoji li veća bol zemaljskih majki od Nebeske majke koja bijaše svjedok čitavoga događaja, sabirući čitav Tvoj život u svojim mislima, plačući krvavim suzama jer je bila svjedok svega onoga što si učinio na Zemlji? Oh, kako boli majčino srce, kako duša cvili a prsa koja su Te dojila gube zrak. Dio Tvoje majke osudiše na smrt -Tebe!!! Koliko puta sam Te ja osudila svojim grijesima? Koliko puta sam ja bila taj okrutnik koji je sjedio na sudačkoj stolici i izvršavao presudi na smrt? Koliko puta sam ispovjedila svoj grijeh i ubrzo tako lako opet pala? Koliko puta sam i sama dobila udarac i osudu na pravdi? Ne postoji broj mojih grijeha i promašaja, jer sam došla na ovaj svijet s grijehom, a samo po Tebi mogu biti njega oslobođena, samo po Tebi iznova mogu rasti u duhu i biti bliže Tvojoj ispruženoj ruci. Moja osuda je svaki put kad shvatim da sam slaba i grešna, a u toj činjenici svih vremena ne tražim Tebe. Kada bih bila svjesna koliko čezneš za mnom i koliko si uz mene, ne bih sudila ni sebi ni drugima, lakše bih podnosila pljuvanja i osude od drugih. Pomolimo se:Spasitelju moj, daruj mi snagu da prihvatim svaku osudu od čovjeka, ne padajući na dno zbog toga jer znam da si Ti jedini pravi sudac, daruj mi snagu da ni Tebe ne sudim ponovno zbog svoje slabosti i nemara.   2. Postaja:  Isus uzima na sebe svoj teški križ Isuse moj, to drvo Križa si stavio na svoje izmučeno tijelo i svoja krvava ramena, bez i jedne riječi, bez i jednog mrkog pogleda, bez i jednog negativnog osjećaja. Pa kolika snaga i milost može biti u Tebi kada si takvu muku prošao i bol izdržao i nakon toga prigrlio svoj preteški križ? Takvo herojstvo i snaga je neviđena! Takva ljubav i vjera je vrijedna svih štovanja na Zemlji, na Nebu već je. Kako da ne budem postiđena kada znam koliko ja mrmljam nad svojim svakodnevnim Križevima? Teško mi je ostati usmjerenih misli prema Tebi dok molim, teško mi je neiscrpno davati ljubav jer onaj drugi je prema meni zao, teško mi je zatvoriti usta kada bih najjače vikala. Kako je mala moja vjera, kako je tiha moja borba, kako sam malena ja. Malena pred Tobom. Svaki put kada si mi dao Križ dao si mi i snagu da ga nosim. Ako je moj Križ bila neka osoba ili situacija dao si mi ju s razlogom jer me kroz to daruješ obiljem milosti. Bio si uz mene i kada sam plakala noću jer me duša, srce i čitavo biće boli, bio si uz mene kada sam Ti vrištala da ne mogu ni koraka dalje, bio si uz mene kada sam Ti okrenula leđa, Bio Si i ostao Si. Pomolimo se: Isuse, daruj mi snage da prihvatim sve Križeve koje mi ti daješ i da ih s ljubavlju prigrlim , vjerujući da sam Ti, noseći ih, najbliža, vjerujući da će na cilju pasti kiša Milosti. Amen.   3. Postaja: Isus prvi put pada pod Križem Moj Isuse, nedugo nakon početka Tvoje Kalvarije, pao si, Križ koji si primio na ramena, na kratko postade težak, čitava muka do toga trenutka i nakon toga javi Ti se pred očima, sav grijeh čovječanstva kao da ti zamagli vid kako ne bi iznijeo svoj Križ na brdo Kalvariju. Jednostavno, pao si. Nisi mogao ni koraka dalje, ali si duboko u sebi znao da nećeš odustati, znao si svrhu svoga puta. Kako bole padovi, kako bole ''iznenadni'' Križevi, kako boli zlo, ranjava našu dušu i naše tijelo. U svakom danu padnem i doživim onu istu bol koju si Ti tada doživio. Sjetim li Te se tada? Osjetim li da Si mi tada najbliže? Jeli moja krv postane vrela, a srce ubrzano zalupa? Vjerojatno nije, najčešće, jer mislim na Križ, a ne mislim na Tebe. Kao da je moj Križ veći i jači od Tvoje milosti, Tvoje snažne prisutnosti u tim trenucima. Tada, kada najviše boli, tada kada najviše želim pobjeći iz svoje kože, Ti mi svojim primjerom svjedočiš LJUBAV i VJERU svih vremena, podsjetiš me da ustanem i pogledam u Nebo koje nema kraja, koje mi je tako daleko fizički, a dušom tako blizu, a šta imam od prljavoga tla? Samo ono zlo koje je i tebe odvelo na Kalvariju. Meni je uistinu ljepše biti s Tobom, a to mogu tako da nakon svakog pada pružim Tebi ruku koji me čekaš u ljubavi. Pomolimo se: Gospodine, daruj mi vjeru da shvaćam da je svaki moj Križ od Tebe i da ima smisla, daruj mi snagu da ga mogu nositi i daruj mi ljubav da ga mogu ljubiti. Budi moj pratioc u mojoj Kalvariji, a ispružena ruka u mome padu. Amen.   4. Postaja: Isus susreće svoju žalosnu majku Premili moj Spasitelju, hodajući svojom Kalvarijom u masi koja viče - ''raspni ga'' i koja ubija svojim krutim i zlim pogledima, Ti susrećeš blag i mio pogled svoje Majke, bića koje te dojilo i gojilo. Koju bol si morao osjetiti u tim trenucima kada vidiš najdraže biće priljubljeno uz Tvoju gorku bol, bolujući istom boli kojom Ti boluješ, baš ona je sve Tvoje osjećala. To je za Tebe bio još jedan krvav udarac, proživljavati bol i gledati bol. Tvojoj majci je se sigurno u tim trenucima pred oči došla slika kada si kao dječak trčao i padao, ali tada, tada ti je mogla pomoći, sada stoji nemoćna, guši se od tuge. Gospodine, kako je teško bilo Tebi i Tvojoj majci. Tu istu bol Vam uzrokujem svaki put kada dignem glas protiv života, tj. protiv života u Tebi i s Tvojom majkom. Moja Zemaljska majka boluje svaki puta kada ja padam pod svojim Križem i kada sam u svojim teškim borbama, kada ne znam kamo poći, kada se sve čini izgubljeno. O Isuse, hvala Ti na mojoj zemaljskoj majci za koju Te molim blagoslov. Pomolimo se: Isuse, pomozi mi da ljubim Tvoju majku takvom ljubavlju da se u svakom trenutku obraćam Njoj, kojoj je od Tebe uslišana svaka molba i da istom takvom ljubavlju ljubim svoju Zemaljsku majku kroz čiji ću primjer ustrajati na putu prema svome majčinstvu. Amen.   5. Postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi Križ Na Tvojoj Kalvariji pojavio se jedan čovjek imenom Šimun koji je podmetnuo svoja ramena pod Tvoj teški križ kako bi ti olakšao teret koji si morao iznijeti za sve nas. Tko zna s koliko ljubavi i kolikom voljom to učini Šimun, ali njegova volja se očitovala toga trenutka kada je Spasitelju svijeta ponudio komad sebe i upisao se u povijest. Ni sam vjerojatno nije znao koliko veliku stvar čini i sebe blagoslivlja, kada čovjeku koji umire za njega i čitav narod ulaže svoj uzdah spasa. Veličanstveno. Postavljam si pitanje: koliko sam puta ja bila nekome Šimun i jesam li drugima pomagala nositi njihove Križeve ma koliki moj bio? Isuse, hvala ti za one predivne ljude koji su moji Šimuni, koji su mi pružili ruku kada me je srce najviše bolilo, kada nisam znala na koju stranu poći. Hvala Ti Isuse za svako ime koje se upisalo u moju knjigu spasa dok mi je iz ponora tuge vikalo –''Hodaj, nebo strpljive voli.''  Sjećanje na njih mi rađa novu zoru i daje nadu u moj Uskrs. Pomolimo se: Isuse, ulij u mene ljubavi i hrabrosti da podmetnem svoja ramena onome koji trebadne pomoć, a isto tako da prihvatim pomoć kada mi je Ti šalješ preko čovjeka. Amen   6. Postaja: Veronika daje Isusu rubac da otare lice Krvavo lice utisnuto na rupcu - dobivši Veronika kada Ti pruži, u velikoj ljubavi, svoj rubac kako bi obrisao svoje lice koje je bilo krvavo i popljuvano. Veronika je željela da ti njime olakša i razbistri put do cilja, da ti pokaže svoju ljubav, nije očekivala takvo što. Lik svoga Gospodina u rukama. Trebalo je hrabrosti za takav čin, s obzirom da su vojnici bili posvuda, ostavljajući tragove zla. U isto vrijeme doživljava bol i milost, ali kako da drugačije duša doživi Uskrsnuće? I to je bio još jedan trag milosti koju si ostavio na putu do Kalvarije. Ni tada se nisi umorio ljubiti!!! O koliko Velik si! Pomolimo se: Isuse, prožmi moje biće svojim mirom kako bih bila ustrajna na svome putu dobra, vjerujući u Tvoju svesilnu moć, brišući Tvoje okrvavljeno lice.  Neka moja nada nikada ne potone, kako bih s Tobom ulazila u novi dan. Amen. 7. Postaja: Isus pada drugi put pod Križem Još jedan pad, još jedno razočarenje, još jedan podsmijeh zlikovaca. Možda je to bio samo jedan mali kamenčić na koji si se spotaknuo, ali ipak, pao si pod težinom svoga Križa. Ti koji si svemoguć, koji si mogao proći bez i jedne kaplje krvi, udarca i pada, ali nisi odustao, sve to zbog mene, zbog nas, zbog zla za koje si se htio otupiti svojim životom. Prevelika je cijena koju su platio za nas. U to padu se to moglo još više očitovati. Na pola puta do cilja, dok svjetina viče i izruguje se Tvome padu. O kako je samo Majka strepila i koliko boli doživjela gledajući Te po drugi put na dnu. Svemoguć si, ali si u tim trenucima htio osjetiti sve ono što jedan čovjek može osjetiti, čovjek na Zemlji. Poistovjetio si se s čovjekom, ostavivši svoju svemoć kako bi nama pokazao da umireš za nas. Pao si, dnu dao sve ono što si tih trenutaka imao, krv i bol, a isto to pokupio, ustao se i krenuo naprijed. Ostajem u čudu. Zar postoji išta na ovome svijetu što može izdržati sve ovo, i sa dna ponovno vinuti se u visine? Dok razmišljam o Tvome padu, sjećam se svojih padova u kojima sam mislila da je kraj,  ali odjednom se pojaviš Ti i potakneš me da krenem naprijed boriti se i ne odustati do kraja ovozemaljskoga života. Pomolimo se: Isuse, vjerujem u Tvoju snagu i ljubav kojom me jačaš i vodiš do cilja. Osnaži moju volju da neumorno hodam putem vjere, vjerujući u život nakon smrti. U mojim padovima pokaži svoje lice i budi Otac svjetla. Amen.   8. Postaja:  Isus tješi rasplakane Jeruzalemske žene Koja žalost je obuzela Jeruzalemske žene kada su te vidjele u padu prezrenog i poniženog. Njihovo srce je se raspadalo na tisuće komadića jer su poznavale veličanstvo Tvojega bića. Unatoč Tvojoj boli i patnji, Ti si ih neumorno tješio i darivao im ljubav. Tu je bilo i majki onih koji su te osudili na smrt i poslali u ovu muku i patnju. Znao si da su rodile smrtnike koji digoše ruke na Bogočovjeka. O kako je to prouzrokovalo još dublju bol u Tvome srcu. Pomolimo se: Isuse, pomozi svim majkama da u ljubavi goje svoju djecu i da im pruže pravi odgoj i vjeru u Tebe, potičući na djela milosti i milosrđa. Amen.   9. Postaja: Isus pada treći put pod Križem Još jedan pad, još jedan gubitak snage, još jedna prepreka na Tvome cilju. Znoj, krv, suze, kotrljali su se niz Tvoje lice, svjedočeći Tvoj posljednji pad, ispisujući krvlju zlo toga vremena i veličinu ''Jednoga bića''. Bolni uzdasi, tuga u srcu, rečenica na usnama -''neka bude volja Tvoja'' postaju Tvoja obilježja i simbol Tebe kao čovjeka i patnika u tim trenucima. Svi u čudi, dobri i zli, bili su svjedoci posljednjega pada. Sav put ,od Tvoga dolaska pred Pilata pa sve do Kalvarije, kao da Ti je natovaren na leđa da ga izneseš na vrh, a slike zla za koje si se odlučio iskupiti dolaze Ti pred oči. Trenutak suočavanja Tvoje svemogućnosti i čovječnosti prouzrokovalo je Tvoj posljednji pad. Ali nisi ostao na dnu. Ustao si i krenuo dalje. Pomolimo se: Svemogući Gospodine, ohrabri me kako bih bila sposobna zazvati Te u trenucima svojih najdubljih padova, osnaži me kako bih neumorno hodala držeći te za ruku i osluškujući zvuke Raja koji mi svjedoče vječnu sreću na Nebu. Amen.   10. Postaja: Isus je svučen Sve ono što su Ti učinili na Tvojoj Kalvariji očito je bilo malo i nedovoljno kako bi ispunili svoje zlo srce, kako bi zadovoljili svoje bolesne potrebe, kako bi zaključili svoju, povijesno zlu misiju i zapečatili Tvoju bol i sramotu, svukli su s Tebe odjeću i izložili i ono što je tebi naintimnije. Dopustio si da se zloća pakla na Tebi do kraja iskali. Je li postoji granica ovolikom zlu? Obeščastiti stidljivost i intimu nečijega tijela. Zločin nad zločinima. I nebo je s Tobom plakalo, jer su ti oduzeli apsolutno sve ono što Si imao. Da su mogli iščupati dušu i to bi učinili. Njihovo podrugivanje i smijeh poticalo je zlo koje je imalo odraditi svoj zločin do kraja. Ubiti čovjeka u čovjeku. Ubiti svetost u svetosti. Ali, svemogućnost je ostala u Tebi, to ti nisi mogli oduzeti, to je još u Tebi drhtalo kao posljednji oproštaj od ovoga svijeta. Tragedija ljudskog postojanja je da su Te trebali tako izmučiti, iznakaziti, oduzeti intimnost da bi samo neki shvatili da Si Ti Kralj. Tijelo je bilo golo, ali duša je bila u Bogu. Pomolimo se: Isuse, sačuvaj intimu moga tijela i moga srca. Vodi me putem čistoga života, da ne činim zla kojim ću izgubiti Tvoju prisutnost u sebi. Amen.   11. Postaja: Isusa pribijaju na Križ Gospode moj, svemogući i svesilni, Ti okrutnici prikovaše Te na Križ kao najvećega razbojnika i oštrim čavlima produbiše Tvoje rane. Kopljem ti probodoše bok iz kojeg poteče Krv i Voda poput izvora. Na Križ su prikovali još ono što je ostalo od Tebe. Ne da su Ti samo prikovali tijelo, prikovali su Ti i dušu. Majčice draga, čavli probadaju one ruke koje si ti nekoć s tolikom ljubavlju mazila i one noge koje si Ti nekada učila prvim koracima. Poželjela si i Ti s Njime na Križ. Poželjela si sklopiti oči sa svojim najdražim bićem, da se ugasi Tvoj život u kojem Razapeše Tvoga premiloga sina. S Križa si vikao svome Ocu - ''Oče, ako je moguće neka me mimoiđe ovaj Kalež ali neka ne bude moja nego Tvoja volja." Pomolimo se: Želim biti jaka u vjeri i dok me drugi pribijaju na Križ želim ponavljati ove Tvoje riječi vjere i predanja. Amen.   12. Postaja: Isus umire na križu Zemlja se zatrese, nebo se prošara bojama, oluja navali na grad, sve se uzdrma, otvoriše se grobovi, zatrubiše trube, zaplaka čitavo Nebo za dobrotom i ljubavlju koju osudiše na smrt. Čovjek – naš početak i naš kraj, naša radost i naš put, naša iskra vjere i pouzdanja, naš put u Raj, čovjek kojem ni jedno ime nije dovoljno dobro kako bi opisalo sve dobro satkano u Njemu. Da, taj čovjek je kušan zbog nas, umro za nas. Nije se bojao Kalvarije, boli ni smrti, samo da bi nama bilo bolje, samo da mi mogli živjeti vječno. Taj čovjek, koji se poput korova čupao i vukao na sve strane, kradući i ono najsvetije i najbolnije. Izdahnuvši Zemlja postade tamna, a tišina ispriča svoju priču koja će živjeti u sve vjekove. Duh koji je jedino bio živ u Njemu napusti ga, ni jedan tračak života, ni jedan tračak čovjeka koji je svjedočio vjeru. Koliko sam ja puta umrla sebi da bih živjela Tebi? Koliko puta sam se ja odrekla svega onoga što me udaljava od Tebe? Pomolimo se : Isuse koji si umro na Križu kako bi spasio mene, usadi u moje srce želju da Ti vjerno služim, strpljivo podnoseći uvrede drugih, ubijajući svoje zle sklonosti kako bi zadobila vječni mir. Amen.   13. Postaja: Isusa skidaju s Križa i predaju majci u krilo Kolika je bol primiti u krilo svoga mrtvoga sina? Kolika je bol gledati izranjena, izmučena, krvlju oblivena svoga sina? Kolika je bol sjećati se djetinjstva i odrastanja Toga bića kojega sada Majko držiš mrtva u svome krilu? Imala si samo suze, bol i srce koje je na pola kucalo. Ubiše dio Tebe. Ubiše plod Tvoje utrobe, ubiše srce Tvoga srca. U Tebi je jedino ostala nada da će se ispuniti one riječi koje Tvoj sin izreče - ''Treći dan ću Uskrsnuti.'' Pomolimo se: Majko draga, molim Te da primiš i moju dušu na času moje smrti. Amen.   14. Postaja: Isusa polažu u grob Tvoja Kalvarija završava na Križu, ali Ti završavaš u grobu. Tvoja misija je ispunjena. Ti si ispunio poslanje Gospodina Boga da spasiš svijet. Tišina groba odzvanjala je Tvojom mučeničkom smrću, vičući onima koji su Ti muku priredili da nije kraj. Grob je samo na kratko. Ti si rekao da ćeš nakon tri dana ustati iz groba i uskrsnuti. Sve one koji su patili s Tobom na životu je držala nada da to nije kraj, a zlikovcima kratkoročno zadovoljstvo misleći da su zauvijek ''sklonili'' Bogočovjeka koji za nas živi i umire. Smrt je za nas početak! Pomolimo se: Isuse, ispuni moje srce vjerom u vječni život. Daj da nikada moje srce ne obuzme strah od smrti,  jer cu Te u smrti naći, to je susret između mene i Tebe. Amen.   Završna molitva: Oče moj, hvala Ti za ovaj put Križa, put u život. S Tobom sam prošla kroz trenutke Tvoje muke, sjedinjavala Tvoju muku sa svojom mukom. Hvala Ti što sam prepoznala svoje Križeve koje svaki dan trebam strpljivo nositi. Hvala Ti što si me naučio da je život na Zemlji borba s boli i da ni jedna muka nije bez Tebe. Prikazujem ti sebe i sve svoje putove kojima hodam. Kleši moju narav kako bih ti bila što sličnija i kako bi svojim životom mogla svjedočiti Tebe. Amen.+  
Naša La Verna
Nekada nisam voljela tišinu. Kažu da je sablasna. Uistinu je nekada bilo tako, dok nisam shvatila da u njoj mogu doći k Tebi. Tada je tišina postala poput naručja. Bila je rame za plakanje i oslonac. Zato što moja usta nisu ništa zborila, moje srce je moglo govoriti.   U jednom trenutku je plakalo u drugom se smijalo. Bilo je pomalo bedasto, ali bilo je živo. Te noći je reklo da želi biti s Tobom. To me je pomalo prepalo, jer se ipak tako rijetko s Tobom srećem. Htjela sam ga ušutkati, jer bi moglo reći nešto što se poslije više neće moći vratiti. Mislila sam da će molitva biti samo način da se smirim, nešto što će me uljuljati u san. Nisam bila spremna na velike korake.   No, srce je te večeri bilo tvrdoglavo i nije prestalo. Reklo je da je tako sretno s Tobom. Pomislila sam da je to tako licemjerno od njega, jer je ono mlado i nije spremno na žrtvu koju takva sreća traži. Kada krene po zlu ono će se uspaničiti i požaliti sve što je do tada reklo, jer niti jedno srce ne želi biti ranjeno. Pokušavala sam ga upozoriti, no ono me opet nije poslušalo. Osokolilo se i reklo mi da ga nikada stvarno ne slušam. Dovelo me do ruba živaca. Moje bi srce najbolje trebalo znati što se dogodi kada se nekome predaš. Ili će netko tebe iznevjeriti ili ćeš ti iznevjeriti nekoga. Razočarenje je neizbježno i bol se neće moći sakriti. Prolazili smo takve razgovore već mnogo puta. Samo mi je govorilo o svojim ožiljcima.   Neke stvari je moje srce već iskusilo i zbog toga sam ga htjela očuvati. Odlučila sam da zbog njega neću poduzimati nikakve rizike. Pomirila sam se s kratkotrajnim zadovoljstvima koja neće nikome nauditi. Svaki dan bih tražila novu sreću, ne ostavljajući za sobom nikakve repove. Zabavljala sam se maštajući o koncertima na koje bih mogla otići, haljinama koje bih mogla kupiti. Trudila sam se stalno biti u pokretu, kako se moje srce nikada ne bi osjetilo osamljenim u ispraznosti. Nekada smo imali boljih dana, nekada lošijih.   Onda je moje srce sve uprskalo. Čak mi se usudilo reći da uzalud trošim vrijeme, da ništa nikad zapravo nisam radila za njega, da je to samo moj izgovor. Govorilo je da radim ono što svi drugi rade: samo tražim kratkotrajne užitke, zaokupljam se materijalnim i sve to zato što se bojim života. Nemam hrabrosti pronaći vlastiti put, pa slijedim tuđe, vjerujem svakojakim reklamama i puštam da drugi određuju moje snove.   Zaderalo se na mene da me varaju kada kažu da je sreća u luksuznom životu i da se velike stvari događaju jedino kada puno putuješ, zarađuješ i kupuješ. Reklo je da se ponašam toliko kontradiktorno njemu . Ono što je meni puno njemu je malo, ono što je njemu puno meni je malo. Srce je reklo da ono najviše voli ovu tišinu. Učinilo mi se da to nije posve uputilo meni. Htjela sam mu reći da moj glas ne može samo tako ignorirati, no bilo je kasno.   Srce je napokon uhvatilo svoj trenutak i učinilo mi se da je ono što je reklo čekalo cijeli život kada će izgovoriti. Reklo je, u molitvi, da želi imati dar da može ostaviti sve. Nije htjelo više slušati glas razuma i biti oprezno. Reklo je da ne želi više kratkotrajne užitke. Priznalo je stidljivo da se i ono jedno vrijeme mislilo da će tako biti sretno i da se varalo.   Sreću je jedino uistinu osjetilo kada je počelo dolaziti k Tebi. Bilo je jako nježno kada je reklo da bi to htjelo češće činiti, ali da zna da zato mora ostaviti sve drugo. Nije se stidjelo priznati da je taj dar od Boga koji želi poniznost. Kada je prvi put pričalo razumu o tome ono se nasmijalo i reklo da je to u isto vrijeme požrtvovno i luđački. No, srcu te večeri to nije bilo važno, jer je znalo da samo kao ponizno može biti s Tobom. Iskreno s Tobom može biti jedino kada zna da je sve drugo spremno odbaciti za Tvoju blizinu.   Voljela bih kada bi ta večer mogla trajati vječno.