Jagodarstvo
Četvrtak, 16. kolovoza 2012. | Broj čitanja: 940
 
 

Nekim ljudima, valjda, nije suđeno da duže vremena provedu na jednome mjestu. Lijepi dječak je vjerojatno jedan od njih, jer je,nakon deset mjeseci, promijenio adresu stanovanja. Njegovi susjedi su se isto preselili s njime. Lijepa je to ulica. Puno drugačija od one prošle. Sad su se preselili na jedno mirnije i tiše mjesto na jednogodišnji odmor.


No odmor ne znači cjelodnevno izležavanje i spavanje. Vrijeme ipak nekako treba ispuniti. Lijepi dječak se tako počeo baviti jagodarstvom. Sadi nove sadnice jagoda koje će na proljeće zasaditi u vrt, ako prežive zimu. Baš je danas, dok je sadio novih osam sadnica u plastične čašice, razmišljao malo o svome duhovnom rastu. One jagode, koje je sadio, nemaju dušu, ali ono što im je potrebno za njihov rast dolazi od Boga: sunce, voda, zemlja…


A što je s njegovim rastom? Prestao je rasti u visinu. Kilo koje mu ne bi škodilo, ali lako je za to. Što je s njegovom nutrinom? Je li miran unutra? Je li dovoljno duhovno narastao? Čime hrani svoju dušu? Je li stvarno i iskreno sretan? Takva i slična pitanja su se provlačila glavom Lijepog dječaka.


Kako će rasti? Počeo se plašiti da će mu cijelo vrijeme proći u traženje odgovora, kada se sjetio teksta jedne velike male svetice, koji je uglazbio njegov prijatelj Stihoklepac: Ništa neka te straši, ništa ne uznemiruje. Tko ima Boga ima sve, tko je strpljiv sve postiže. Sve prolazi samo Bog ostaje isti.


On, kao i svi mi, treba dozvoliti da ga Bog hrani. Treba otvoriti svoju dušu Bogu i on je neće pustiti dok ju cijelu ne nahrani i ne prosvijetli. Jer čovjek ne treba tražiti sreću u drugim stvarima, doli u Bogu. Tražimo Njega, jer kad ga pronađemo sreća će biti posvuda.
 

- fra Jozo Mandić
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» 70. obljetnica pogibije fratara na Širokom Brijegu
27/01/15 | Broj čitanja: 91 | Autor: Preuzeto s Gospin-Brig.info
» Obred primanja i obećanja Frame Klobuk
26/01/15 | Broj čitanja: 224 | Autor: Karla Zovko
» Naš petak: film
24/01/15 | Broj čitanja: 282 | Autor: Ivana Suton
» Špiro i internet
23/01/15 | Broj čitanja: 135 | Autor: Marija Zovko
» Naš petak: Molitveni sastanak
17/01/15 | Broj čitanja: 466 | Autor: Martina Čuljak
» Potpuno predanje Bogu
15/01/15 | Broj čitanja: 319 | Autor: Dijana Lončar
» Nije važno, čini dobro!
08/01/15 | Broj čitanja: 217 | Autor: Ana Naletilić
» Molitva i sjećanje na Mučenike
08/01/15 | Broj čitanja: 467 | Autor: Barbara Bubalo
» Let’s rock 2015
02/01/15 | Broj čitanja: 324 | Autor: Stanko Marušić
» Humanitarni božićni koncert
29/12/14 | Broj čitanja: 307 | Autor: Ivana Mikulić
» Framaši na mostu
24/12/14 | Broj čitanja: 597 | Autor: Marijana Bazina
» Naš petak: Zadnji sastanak u 2014.godini
20/12/14 | Broj čitanja: 467 | Autor: Ante Pavković
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Naš petak: film
24/01/15 | Čitanja: 282
» Obred primanja i obećanja Frame Klobuk
26/01/15 | Čitanja: 224
» Špiro i internet
23/01/15 | Čitanja: 135
Stol riječi
 Jednog dana sveti Franjo, izašavši iz samostana, sretne brata Junipera. Bijaše to prostodušan i dobar brat pa ga je sveti Franjo jako volio.   U susretu mu reče: „Dođi brate Junipere, idemo propovijedati“. „Oče moj“, odgovori ovaj, „ti znaš da sam neuk. Kako ću ljudima propovijedati?“   No kako sveti Franjo bijaše uporan, pristao je. Prošli su gradom moleći u šutnji za sve one koji su radili u trgovinama i po vrtovima. Smiješili su se djeci, pogotovo onoj najsiromašnijoj. Sa starijima su popričali, pomilovali bolesnike, a nekoj ženi pomogli ponijeti vjedro s vodom.   Nakon što su nekoliko puta prošli gradom, sveti Franjo reče: „Brate Junipere, vrijeme je da se vratimo u samostan“. „A propovijed?“ – upita brat Juniper. „Pa propovijedali smo…“ – odgovori svetac smiješeći se.   Ako u džepu nosiš mošusov miris, ne trebaš to svima govoriti. Miris će govoriti umjesto tebe. Ti si najbolja propovijed.
Fokus
Fra Jozo Pejić preselio u vječnost U subotu, 27. prosinca 2014., u 11,20 sati u našem samostanu na Širokom Brijegu, opremljen svetim sakramentima, nakon kraće bolesti preminuo je fra Jozo Pejić u 80. god. života, 62. god. redovništva i 52. god. svećeništva. Fra Jozo je bio: - Duhovni pomoćnik na Širokom Brijegu od 15. listopada 1963. do svibnja 1964. - Župnik u Rakitnu od svibnja 1964. do srpnja 1970. - Gvardijan na Širokom Brijegu od srpnja 1970. do siječnja 1980. - Vicedelegat Generala od siječnja 1980. do travnja 1982. - Provincijal u Mostaru od 1982. do 1988. - Duhovni pomoćnik na Širokom Brijegu od 1989. do 2001. - Suosnivač Franjevačke galerije 1990. i njezin voditelj sve do smrti. - Suosnivač i voditelj Akademije likovne umjetnosti na Širokom Brijegu od 1996. do 2012. Sveta misa zadušnica za pokojnog nam brata slavit će se u crkvi na Širokom Brijegu u nedjelju, 28. prosinca, u 14,00 sati, a potom sprovodni obredi i ukop na groblju Mekovac. 
Naša La Verna
Kako je lijepo imati obitelj, roditelje, brata ili sestru, nekoga tko će uvijek biti vezan uz tebe, bez obzira na sve. Obitelj je puno više od prijateljstva. Ona je uvijek tu uz tebe, na svakom životnom koraku. Iako imam dosta prijatelja, dobrog društva opet se najbolje osjećam kod kuće, među svojima.   Zanimljivo je to kako smo svi mi najopušteniji i najiskreniji kod kuće. Kada smo loše volje uvijek nastradaju naši najbliži. Većina nas se najčešće „svađa“ s članovima obitelji. To se događa zato što znamo da nas oni nikada neće napustiti za razliku od brojnih prijatelja koji će samo okrenuti leđa. Možemo mi imati i velika prijateljstva, ali u našem srcu uvijek će biti posebno mjesto za naše najbliže. Obiteljska veza je posebna, ne mogu je tako lako raskinuti ni najveći razdori. Obitelj je puno više od obične prijateljske povezanosti. To su osobe koje je Bog postavio da budu uz tebe na tvom životnom putu. Nikada nemoj zaboraviti koliko vrijedi tvoja obitelj. Zamisli samo kako bi izgledao tvoj život da nje nema. U životu dolaze i odlaze razni ljudi, a samo ona ostaje tu. Poštuj svoje najbliže i zapamti da su oni ti koji samo žele da tebi bude dobro!