IN MEMORIAM: Jadranka Zovko
Srijeda, 25. siječnja 2012. | Broj čitanja: 2228
 
 

Nevjerojatno kako te neki ljudi osvoje. Dovoljan bude samo jedan pogled, jedan osmijeh, riječ, trenutak – i u tom trenutku, u tom pogledu, osmijehu, u toj riječi kao da se izmjeni najdublja intima dvoje ljudi. Uvijek se divim tim trenutcima, izrazito ih cijenim i zahvaljujem na njima. Znam da će mnogi reći da je čovjek puno složeniji i kompliciraniji da bi ga moglo nešto tako beznačajno poput osmijeha otkriti ili definirati, ali uvjeren sam da je svatko doživio bar u jednom susretu osjećaj da je potrebno i tako malo da otkriješ tajnu osobe s kojom si se susreo.

U ponedjeljak me zatekla tužna vijest. Nisam mogao vjerovati. Bio sam šokiran. Uslijedile su dvije SMS poruke i moj ponovni šok. Koliko nade u tim riječima. Ali, ne one nade koja bježi od istine, nego one nade koja sve pouzdanje stavlja u Božje ruke. Jadranka teško bolesna u bolnici, a njezin sin i moj prijatelj pun nade govori da će Bog sve okrenuti na dobro, kako reče apostol: Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube  (Rim 8, 28) Uslijedila je moja iskrena molitva i tolika iskrena molitva dragih ljudi ove obitelji, tolika iskrena molitva rodbine, prijatelja, framaša, trećara… I svi smo nekako vjerovali da će Bog uistinu sve okrenuti na dobro, da će Jadranka ozdraviti, ali još jednom se pokaza da naše dobro i Božje dobro ne podrazumijevaju isto.


Sinoć ponovno šok. Primih posljednju vijest. Boca iz moje ruke otkotrlja se niz hodnik. Ponovno uslijediše dvije SMS poruke i ponovni moj šok. Očekivao sam očaj, a opet nađoh nadu. Reče mi moj prijatelj: „Bog se proslavio. Moja je mama u raju.“ Tada sam znao, Bog i jest sve okrenuo na dobro. Ovo je bila Njegova volja! Jadranka ju je cijeli život prihvaćala. Tako je odgojila i svoju djecu. Veličanstveno djelo Božje!

Ni sam ne znam zašto pišem ove retke. Tjera me na to nešto neopisivo u meni. Vjerujem da ovako mora biti. Jadranku nisam dobro poznavao. Čak bi se morao zamisliti često i kako se zove. Ona je za mene uvijek bila Zowina mama. Nisam se sa njom često susretao u manjoj grupi, nisam imao priliku razgovarati sa ovom ženom o nekim velikim temama, nisam mogao upoznati sve njezine stavove…, ali ono što jesam znao, to je da sam uvijek iz te žene, Zowine mame, osjećao ljubav i jednostavnost. Onda kad bi me upitala nešto jednostavno poput: „Kako u školi?“ – znao sam da to ne pita čisto onako, reda radi; nego da iz nje progovara naklonost prema meni, majčinstvo, ljubav. Bezbroj sam je puta vidio iz zbora kako ulazi u crkvu, krsti se, poklanja se i sjeda u klupu i uvijek je izgledala tako smireno, tako jednostavno, znala je komu živi i za koga živi. U ljubavi, u jednostavnosti, u radosti (uvijek s osmijehom na licu!) svjedočila je franjevavštvo, istinski i iskreni Franjin duh.


Počeh tekst sa pričom o pogledu, osmijehu, jednoj riječi i trenutku, a završavam ga Jadrankinim imenom, imenom mame moga prijatelja. Ona je dokaz da čovjek iz malih stvari može otkriti cijeli jedan život, jer dovoljan je bio samo jedan pogled u oči te žene da spoznaš ono najvažnije o njoj – da ljubi. Ljubi i čini što hoćeš! (sv. Augustin)

I dok pišem posljednje retke, planiram ovo poslati na ovaj portal. Ne znam zašto. Možda ću poslati mail, pa opet za nekoliko minuta u drugom mailu reći da se ovaj tekst ipak ne objavljuje – ne znam. Ipak, u jedno sam uvjeren, baš poput mog prijatelja Zowe, da se Jadrankinim rođenjem za vječnost Bog proslavio. I čvrsto vjerujem da su je već na nebu dočekali Franjo i Klara i da ju je dočekala Kraljica Mira, kojoj je posvetila svoj život i svoju smrt.

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!


 

- A.M.
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» O jednom nagluhom dečku..
22/02/12 | Broj čitanja: 35 | Autor: Marija Čolak
» Pepelnica – počinje vrijeme korizme!
22/02/12 | Broj čitanja: 49 | Autor: Antonija Ferk
» Zapis sa svete Mise no. 56
21/02/12 | Broj čitanja: 128 | Autor: Ante Hrkać
» Naš petak: 'Smijeh do suza'
18/02/12 | Broj čitanja: 382 | Autor: N.I.
» Vikend intervju: 'Maskenbal'
17/02/12 | Broj čitanja: 569 | Autor: frama.ba, Ćeša, Naletko, Gašo, Šaro, Reno
» 'Novosti na frama.ba'
17/02/12 | Broj čitanja: 132 | Autor: FRAMA ŠB
» Novo lice na frama.ba
16/02/12 | Broj čitanja: 99 | Autor: Frama ŠB
» Umri prije nego umreš
15/02/12 | Broj čitanja: 311 | Autor: M. Tokić
» Zapis sa svete Mise no. 55
14/02/12 | Broj čitanja: 370 | Autor: Ante Hrkać
» Naš petak: 'Zaluđenost, zaljubljenost, ljubav'
11/02/12 | Broj čitanja: 1000 | Autor: Magdalena Šaravanja
» Održan 1. nacionalni seminar za voditelje formacije u Frami
10/02/12 | Broj čitanja: 1047 | Autor: I. Rajič
» Obilježena 67. obljetnica stradanja hercegovačkih franjevaca
08/02/12 | Broj čitanja: 869 | Autor: G.Jelić/Vicepostulatura
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Vikend intervju: 'Maskenbal'
17/02/12 | Čitanja: 569
» Naš petak: 'Smijeh do suza'
18/02/12 | Čitanja: 382
» Zapis sa svete Mise no. 55
14/02/12 | Čitanja: 370
» Umri prije nego umreš
15/02/12 | Čitanja: 311
» 'Novosti na frama.ba'
17/02/12 | Čitanja: 132
» Zapis sa svete Mise no. 56
21/02/12 | Čitanja: 128
Stol riječi
Svjedoci smo veoma jakog ledenog udara koji je zahvatio gotovu čitavu Hrvatsku. Polomljeno drveće, zaleđene ceste, polja i rive, ogromna količina potrošenog materijala za ogrjev, ručnici ispod prozora i vrata, snijeg koji se ne pamti…. Možda zvuči ironično, ali ujedinili smo se upravo tim vremenskim nepogodama. Svi smo puni razumijevanja za bolesne, beskućne i gladne, svi smo puni razumijevanja za sve stanovnike Lijepe naše. Snimamo reportaže, putujemo u stanove i mjesta ljudi, pratimo vijest svih televizijskih programa, doniramo… Sve je to lijepo… Može li ta zima zaista ugrijati nečije zajedništvo i empatiju? Rekao bih da može, ali nažalost danas je za to sve češće potrebna obostrana zima. Razumijemo druge samo kada je i nama hladno, a tolikim potlačenima hladno je čitav život, što od vanjske hladnoće, što od hladnoće srca koju im svi svakodnevno serviramo. No, oni su tu čvrsti i jaki- njihovo je srce zaista toplo. Poniznost, nada, vjera ono su što njihova srca ne može zalediti nijedna zima. Sigurno ste svjedoci koliko njihova borba za život i volja mogu sve naše probleme staviti na stup srama. Oni nas kao takvi hrabre, ali i mi to isto trebamo činiti i njima i drugima svakoga dana, bili to tvoji prijatelji, roditelji, potlačeni, beskućnici ili gubavaci…tko god! Zar je zaista potrebna neka nepogoda i udar da svi osjetimo da smo zapravo slabi? Zar je potrebna nepogoda da se svi ujedinimo i shvatimo da smo jedno? Zar zaboravljamo da smo svi jednako voljeni u Božjm očima i da je On najveći? Naučimo imati toplo srce, srce koje razumije, srce koje prašta, srce koje voli, srce koje moli, srce koje daruje, srce koje prima… Naučimo biti ponizni i sve gledati s poštovanjem, bio to brat ili sestra, bili to roditelji, prijatelji ili neprijatelji, bili to… Naučimo da nas samo jednostavnost srca i ljubav za druge, može izvući iz svake krize, jer smo previše postali roboti, robovi današnjeg vremena, previše smo postali ograđeni individualisti! Kada naučimo tako ugrijati svoje srce, nijedan nas hladni val neće moći nadjačati, nijedna nas bura neće moći slomiti, ni jedan snijeg zatrpati! Znat ćemo da empatija postoji i kad je nama lijepo, kad nam cvjetaju ruže, kad smo sretni, a nekome tako nije. Dakle, zaključujemo da nije potrebno da i nama bude teško da bismo pomogli i razumjeli jer tvoja radost i riječ, pogled i osmijeh mogu, zaista mogu biti dovoljni svjedoci Isusove ljubavi i obraćenja. Budi ti toplo srce za Boga, za druge i osjetit ćeš kako se čitavo tvoje biće grije i za tebe, topeći hladnoću oko tebe i u tebi. I zamisli tako svako toplo ljudsko srce… Valentinovo će tako biti svaki dan, a ljubav će primati i davati svaki čovjek. Božić će biti svaki dan jer će se on rađati u drugima i u tebi! Rođendan će biti svaki dan jer ćeš slaviti prekrasan život koji će ti svake minute biti ispunjen za Boga, druge i tebe! Neka Isusova Riječ ,,VIDJE NJIHOVU VJERU“ (Mk 2,5) bude svjedočanstvo i poticaj da budemo zahvalni Bogu za dar vjere koju je darovao nama i drugima te da po toj vjeri budemo prepoznatljivi. Isus ti je darovao najveću ljubav; za tebe rekao je ,,HOĆU“ (Mk 1,41). I ti možeš to reći ljubavi, toplini srca, svakodnevnim gubavcima i Isusu! ,, Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca“ (Jure Kaštelan: Tvrđava koja se ne predaje) 
Fokus
       Draga braćo!     Započinjemo milosno korizmeno vrijeme. Ono je povlaštena prigoda za preispitivanje dosadašnjeg življenja u kojem nastojimo uskladiti svoj život s evanđeoskom istinom otvarajući srce Božjoj riječi.   Želim vam, draga braćo, svratiti pozornost na izuzetno aktualnu temu koju je papa Benedikt XVI. odabrao za ovogodišnju korizmenu poruku: Pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i dobra djela (Heb 10,24). U svojoj poruci, koja se temelji na svetopisamskom tekstu iz Poslanice Hebrejima, Sveti Otac prije svega preporučuje pozornost prema drugome. Zanimati se za brata znači otvoriti oči za njegove potrebe. U našem svijetu prožetom individualizmom valja nam ponovno otkriti važnost bratske opomene da zajedno idemo prema svetosti, ističe Sveti Otac.   Kako prihvatiti bratsku opomenu koja ima za cilj zadobiti brata (usp. Mt 18,15)? Kako je shvatiti i prihvatiti kao poziv na zajednički hod prema svetosti što nam ga Papa upućuje i u ovoj korizmi? Nerijetko smo skloniji gledati tuđe grijehe i propuste a zanemarivati vlastite, jer tuđi nam grijesi i prijestupi bodu oči, dok za se i svoje postupke pronalazimo riječi opravdanja i očekujemo od drugih razumijevanje. Kako ostvariti ozbiljnu promjenu života?   Tražeći odgovor na navedena pitanja neophodno je u ovom povlaštenom liturgijskom vremenu ustrajno se vježbati u bratskoj ljubavi koja zahtjeva veliku poniznost i jednostavnost srca. Bratska opomena nikada se ne vodi duhom osude ili uzajamnog optuživanja. Naprotiv, uvijek je potaknuta ljubavlju i milosrđem te proizlazi iz istinske brige za dobrobit drugoga.   Paziti jedni na druge možemo tek onda ako smo spremni prihvatiti i dati oproštenje koje omogućuje novu kvalitetu odnosa među ljudima. Za bratski suživot neophodno je primanje i davanje oproštenja. Oproštenje i pomirenje nužni su za obnovu pojedinca i zajednice. Dar praštanja usmjerava naš pogled srca prema Kristu koji boravi u nama i čije svjetlo treba vidjeti na licu braće koji su pored nas.   Zbog toga vas u ovoj korizmi pozivam, draga braćo, na žarku molitvu da nam Gospodin podari što snažnije iskustvo ljepote bratskog življenja. Taj Gospodinov dar pomoći će nam radosnije i velikodušnije živjeti Kristovu ljubav koja potiče na bratsku solidarnost i dobra djela.   Neka nas u ovoj korizmi Kristova riječ potakne da odgovorno i zauzeto skrbimo oko osobnog spasenja kao i spasenja svojih bližnjih, opominjući, upozoravajući i svjedočeći put izmirenja s Bogom i jedni s drugima.   S ovim mislima i molitvama zazivam zaštitu Majke milosrđa na korizmeni hod cijele naše Zajednice i svakomu od vas upućujem bratski pozdrav.     Mostar, korizma 2012.  
Naša La Verna
Svima se ponekad događaju neke loše stvari i doživimo neki dan koji bismo najradije zaboravili. Ali što ako nam takvi dani prijeđu u svakodnevnicu? Ako si postavljamo ljestvicu daleko iznad svojih mogućnosti naravno da ćemo misliti da nismo dovoljno uspješni i da su drugi bolji od nas. Svatko je predodređen za nešto i logično je da ne ostvarujemo svi iste rezultate. Zato se trebamo posvetiti stvarima koje volimo jer ako u svoju svakodnevnicu unesemo ljubav prema onome što radimo, uspjeh nam je zagarantiran. Na nas također djeluju nama bliske osobe jer o njima više-manje ovisi kako ćemo se osjećati. Isto tako kao što mi trebamo među njih unositi dobro raspoloženje, tako i oni trebaju nas činiti sretnima. Svaki dan na papirić zapišite pet dobrih stvari koje uočavate kod sebe ili nekih drugih ljudi. Neka vas razveseli neka dobra knjiga ili pjesma, neka vam neki lijepi prizor iz prirode izmami osmijeh na lice, naučite uočavati male stvari, te im se veselite. Vjerujem da i vi često dublje razmišljate o prošlosti i budućnosti. Provodeći veliki dio vremena u prošlosti obnavljamo bolna sjećanja, svađe, sukobe, te izgubljene šanse, a ne fokusiramo se na današnjicu, dopuštamo da nam sadašnjost postane repriza loših dana. Također, ako sanjarimo o idealnom životu, povratak u realnost nam je gorak, a život nesretniji. Ono što trebamo učiniti je živjeti za danas i uživati u trenutcima koje upravo proživljavamo. Tako ćemo spoznati prave životne vrijednosti i stajat ćemo čvrsto na zemlji. Umjesto da se uspoređujemo s drugima, uspoređujmo se sa samim sobom, gledajmo koliko smo napredovali, te što smo postigli. Uspoređivanje s drugima u nama izaziva zavist i ljubomoru. Umjesto toga, budimo ljubazni jedni prema drugima jer je ljubav najbolji lijek za potiskivanje loših osjećaja. Ne opterećujmo se onime što netko drugi misli o nama jer na kraju krajeva mi smo u njihovom životu samo epizodni lik, s nama će ostati osobe koje nas iskreno cijene i vole. Što se tiče onoga '' Ja sam uvijek u pravu'', ne držimo se toga. Ne komplicirajmo si dodatno život već naučimo popuštati i prihvatiti činjenicu da nam ne mora sve biti kako smo zamislili. I za kraj, ne zaboravimo nabaciti osmijeh na lice, pogledati visoko u Nebo i reći: Gospodine, hvala što si me stvorio ovakvog kakav jesam, sa svim mojim manama i vrlinama''. :)  
© frama.ba - Sva prava zadržana © Frama Široki Brijeg 1994 - 2009.