„Kako smo mali!“ Tako nas je prije nekoliko dana opisao moj prijatelj kada smo u vedroj noći rukama naslonjeni na zvonik franjevačke crkve u Mostaru pogledali prema križu na njegovu vrhu. Stvarno, križ je svijetlio visoko među zvijezdama, a mi smo bili tu dolje, čvrsto prikovani na zemlju.
Kroz glavu mi je prošla slika onog znaka „One way“ sa strelicom okrenutom prema gore, prema nebesima. Stvarno, čovjekov cijeli život zapravo treba biti usmjeren prema gore. No, problem je što smo mi stvarno tako mali, što ne vidimo neki način za učiniti nešto veliko i dobro na ovome svijetu kao što su to činili sveti ljudi, koji su valjda živjeli nebeski tu gdje smo mi sada.
Sjetim se kako sam neki dan neprestano pjevušio 'da sam jaaaa netko'! Zapravo, mislim da u tome i je sva mudrost. Rijetko se osjećamo pozvanima da budemo osoba koja će mijenjati svijet, a ja sam siguran da je svatko od nas baš taj „netko!“ Stvarno, nebo može biti tu oko nas. Možemo postati sveti još u ovome životu. Ne znam, ja život nekako zamišljam kao pregršt prilika za činjenje dobra i jednako toliko kušnji za činjene zla. Samo treba znati razlučiti i usuditi se odabrati dobro. Kako to činiti?
Tako se radujem kad se neka osoba ušeta u moj život, fascinira me i nasmijava, a istovremeno učim od te osobe. I naravno da ta osoba za mene postaje „netko“ i da mijenja moj svijet. I ta osoba odjednom nije mala. U mojim očima raste. Ta osoba mijenja svijet oko sebe.
Nemojte nikada propustiti priliku za ušetati se u nečiji život i biti blagoslov za te osobe, a svoja vrata širom otvorite za propust istih takvih kod sebe. Nemojte propustiti činiti dobro. Tako ćemo mijenjati svijet. Tako ćemo imati nebesa tu među ljudima i živjeti svoj osnovni poziv – poziv na svetost.
Ri'č, dv'i za kraj...
Vrijeme je proletilo. Ovo je moj zadnji tekst u ovoj rubrici. I nikada nisam više razimšljao o tekstu i bio više zbunjen oko toga što ću napisati. Valjda je to tako jer je zadnji i trebao bi imati melodiju oproštaja, ali meni ne pada na pamet opraštati se i pisati retke o odlasku. Istina, neće me biti u toj rubrici, ali još uvijek ne uspijevam otići iz rubrika života Frame Široki Brijeg koje nisu tu na frama.ba.
Malo sam bacio pogled na svoje prethodne tekstove i sretan sam što sam imao priliku s vama podijeliti svoje misli, što sam vam uspio povjeriti neke stvari koje su dio mene i što sam se svaki put osjećao dobro nakon što bih vidio svoj tekst na ovim stranicama! Ako je bar netko nekada tu pročitao nešto što je ponio u svoj život i imao korist od toga, ja zadovoljan! Sada jedva čekam novo lice čije će tekstove urednici ubaciti na mjesto mojih.
Ja evo i zadnji tekst pišem u zadnji čas. Tako mi je nekako uvijek slađe. :) Pozdrav vam veliki!
Mir i dobro!
17/02/12 | Broj čitanja: 569 | Autor: frama.ba, Ćeša, Naletko, Gašo, Šaro, Reno
11/02/12 | Broj čitanja: 1000 | Autor: Magdalena Šaravanja
10/02/12 | Broj čitanja: 1047 | Autor: I. Rajič
08/02/12 | Broj čitanja: 869 | Autor: G.Jelić/Vicepostulatura


