Zapis sa svete Mise no. 51
Ponedjeljak, 16. siječnja 2012. | Broj čitanja: 191
 
 

Prije par dana slavili smo blagdan Sveta Tri Kralja. Sigurno se pitate kakve to veze ima sa današnjim evanđeljem. Vjerujte mi, ima. Zamolio bih Vas da zamislite ona Tri Kralja koja su išla posjetiti novorođenog kralja. Zamislite kako dolaze u Betlehem i kako traže štalicu. Zamislite sad kako dolaze do neke štale, ulaze unutra a tamo nema Novorođenog Kralja. Baltazar bi vjerojatno primjetio kako štala neugodno miriše, Melkior bi izjavio kako se smrzava, a Gašpar bi želio što prije otići jer ga hvata aklufobija (strah od mraka). Zamislite sada kako kako idu dalje i dolaze do nove štale, ulaze unutra a tamo Marija i Josip sa Novorođenim Kraljem. Indentična štala, jednako smrdi, jednako hladna i jednako mračna. Ali u toj je štali Novorođeni Kralj. Tri Kralja padaju ničice, Baltazaru više ništa ne smrdi, Melkioru prestaje biti hladno, Gašparu više ne smeta mrak jer je u toj štali Svijetlo Svijeta.


U današnjem evanđelju čitamo kako Andrija i drugi učenik polaze za Isusom njegovoj kući. Da se razumjemo Židovi su u to vrijeme očekivali Mesiju koji će ih izbaviti od Rimske okupacije. Koji će uspostaviti novo kraljevstvo. Koji će vratiti njihovom narodu stari sjaj i slavu.


Andrija i drugi učenik su vjerojatno očekivali da ih Isus vodi u neki luksuzni dvorac. Da će im pkazat svoje sluge i mnogobrojnu vojsku. Da će ih postaviti na neko od ključnih mjesta u svome kraljevstvu. I što se događa? Isus ih dovodi u malu trošnu kuću u Nazaretu koja živi od drvodjelstva. Nema sluga, nema vojske, nema raskoši nema ama baš ništa što bi asociralo na nekog kralja. Ali ipak Andrija i drugi učenik ostaju cijeli dan.


Zašto?


Baš kao i Tri Kralja shvatili su da s Isusom u društvu njihovo postojanje dobiva smisao, osjećaju da su u zaštićenoj zoni. Isusovo prisustvo ih mjenja iz temelja. Tri Kralja se vraćaju kući „drugim putem“(usp. Mt 2, 12). Događa se obraćenje, to više nisu isti ljudi. Nakon rastanka s Isusom Andrija postaje prvi kršćanski misionar. Andrija trči do svoga brata i dovodi ga Isusu. On shvaća da je njegov život tek počeo i da mora okrenuti ploču.


Susret sa Isusom nije pucanj u prazno niti to može biti, iza tog susreta nemožemo ostati isti, nešto se mora promjeniti. Taj susret iziskuje plodove, taj susret otkopava talente, taj susret vraća smisao našem postojanju i okreće novu stranicu u našem životu.


Bez tog istinskog susreta koji donosi promjene naš Bog se rađa u hotelu s pet zvjezdica i živi u raskošnoj palači.
 

- Ante Hrkać
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» O jednom nagluhom dečku..
22/02/12 | Broj čitanja: 35 | Autor: Marija Čolak
» Pepelnica – počinje vrijeme korizme!
22/02/12 | Broj čitanja: 49 | Autor: Antonija Ferk
» Zapis sa svete Mise no. 56
21/02/12 | Broj čitanja: 128 | Autor: Ante Hrkać
» Naš petak: 'Smijeh do suza'
18/02/12 | Broj čitanja: 382 | Autor: N.I.
» Vikend intervju: 'Maskenbal'
17/02/12 | Broj čitanja: 569 | Autor: frama.ba, Ćeša, Naletko, Gašo, Šaro, Reno
» 'Novosti na frama.ba'
17/02/12 | Broj čitanja: 131 | Autor: FRAMA ŠB
» Novo lice na frama.ba
16/02/12 | Broj čitanja: 99 | Autor: Frama ŠB
» Umri prije nego umreš
15/02/12 | Broj čitanja: 311 | Autor: M. Tokić
» Zapis sa svete Mise no. 55
14/02/12 | Broj čitanja: 370 | Autor: Ante Hrkać
» Naš petak: 'Zaluđenost, zaljubljenost, ljubav'
11/02/12 | Broj čitanja: 1000 | Autor: Magdalena Šaravanja
» Održan 1. nacionalni seminar za voditelje formacije u Frami
10/02/12 | Broj čitanja: 1047 | Autor: I. Rajič
» Obilježena 67. obljetnica stradanja hercegovačkih franjevaca
08/02/12 | Broj čitanja: 869 | Autor: G.Jelić/Vicepostulatura
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
» Vikend intervju: 'Maskenbal'
17/02/12 | Čitanja: 569
» Naš petak: 'Smijeh do suza'
18/02/12 | Čitanja: 382
» Zapis sa svete Mise no. 55
14/02/12 | Čitanja: 370
» Umri prije nego umreš
15/02/12 | Čitanja: 311
» 'Novosti na frama.ba'
17/02/12 | Čitanja: 131
» Zapis sa svete Mise no. 56
21/02/12 | Čitanja: 128
Stol riječi
Svjedoci smo veoma jakog ledenog udara koji je zahvatio gotovu čitavu Hrvatsku. Polomljeno drveće, zaleđene ceste, polja i rive, ogromna količina potrošenog materijala za ogrjev, ručnici ispod prozora i vrata, snijeg koji se ne pamti…. Možda zvuči ironično, ali ujedinili smo se upravo tim vremenskim nepogodama. Svi smo puni razumijevanja za bolesne, beskućne i gladne, svi smo puni razumijevanja za sve stanovnike Lijepe naše. Snimamo reportaže, putujemo u stanove i mjesta ljudi, pratimo vijest svih televizijskih programa, doniramo… Sve je to lijepo… Može li ta zima zaista ugrijati nečije zajedništvo i empatiju? Rekao bih da može, ali nažalost danas je za to sve češće potrebna obostrana zima. Razumijemo druge samo kada je i nama hladno, a tolikim potlačenima hladno je čitav život, što od vanjske hladnoće, što od hladnoće srca koju im svi svakodnevno serviramo. No, oni su tu čvrsti i jaki- njihovo je srce zaista toplo. Poniznost, nada, vjera ono su što njihova srca ne može zalediti nijedna zima. Sigurno ste svjedoci koliko njihova borba za život i volja mogu sve naše probleme staviti na stup srama. Oni nas kao takvi hrabre, ali i mi to isto trebamo činiti i njima i drugima svakoga dana, bili to tvoji prijatelji, roditelji, potlačeni, beskućnici ili gubavaci…tko god! Zar je zaista potrebna neka nepogoda i udar da svi osjetimo da smo zapravo slabi? Zar je potrebna nepogoda da se svi ujedinimo i shvatimo da smo jedno? Zar zaboravljamo da smo svi jednako voljeni u Božjm očima i da je On najveći? Naučimo imati toplo srce, srce koje razumije, srce koje prašta, srce koje voli, srce koje moli, srce koje daruje, srce koje prima… Naučimo biti ponizni i sve gledati s poštovanjem, bio to brat ili sestra, bili to roditelji, prijatelji ili neprijatelji, bili to… Naučimo da nas samo jednostavnost srca i ljubav za druge, može izvući iz svake krize, jer smo previše postali roboti, robovi današnjeg vremena, previše smo postali ograđeni individualisti! Kada naučimo tako ugrijati svoje srce, nijedan nas hladni val neće moći nadjačati, nijedna nas bura neće moći slomiti, ni jedan snijeg zatrpati! Znat ćemo da empatija postoji i kad je nama lijepo, kad nam cvjetaju ruže, kad smo sretni, a nekome tako nije. Dakle, zaključujemo da nije potrebno da i nama bude teško da bismo pomogli i razumjeli jer tvoja radost i riječ, pogled i osmijeh mogu, zaista mogu biti dovoljni svjedoci Isusove ljubavi i obraćenja. Budi ti toplo srce za Boga, za druge i osjetit ćeš kako se čitavo tvoje biće grije i za tebe, topeći hladnoću oko tebe i u tebi. I zamisli tako svako toplo ljudsko srce… Valentinovo će tako biti svaki dan, a ljubav će primati i davati svaki čovjek. Božić će biti svaki dan jer će se on rađati u drugima i u tebi! Rođendan će biti svaki dan jer ćeš slaviti prekrasan život koji će ti svake minute biti ispunjen za Boga, druge i tebe! Neka Isusova Riječ ,,VIDJE NJIHOVU VJERU“ (Mk 2,5) bude svjedočanstvo i poticaj da budemo zahvalni Bogu za dar vjere koju je darovao nama i drugima te da po toj vjeri budemo prepoznatljivi. Isus ti je darovao najveću ljubav; za tebe rekao je ,,HOĆU“ (Mk 1,41). I ti možeš to reći ljubavi, toplini srca, svakodnevnim gubavcima i Isusu! ,, Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca“ (Jure Kaštelan: Tvrđava koja se ne predaje) 
Fokus
       Draga braćo!     Započinjemo milosno korizmeno vrijeme. Ono je povlaštena prigoda za preispitivanje dosadašnjeg življenja u kojem nastojimo uskladiti svoj život s evanđeoskom istinom otvarajući srce Božjoj riječi.   Želim vam, draga braćo, svratiti pozornost na izuzetno aktualnu temu koju je papa Benedikt XVI. odabrao za ovogodišnju korizmenu poruku: Pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i dobra djela (Heb 10,24). U svojoj poruci, koja se temelji na svetopisamskom tekstu iz Poslanice Hebrejima, Sveti Otac prije svega preporučuje pozornost prema drugome. Zanimati se za brata znači otvoriti oči za njegove potrebe. U našem svijetu prožetom individualizmom valja nam ponovno otkriti važnost bratske opomene da zajedno idemo prema svetosti, ističe Sveti Otac.   Kako prihvatiti bratsku opomenu koja ima za cilj zadobiti brata (usp. Mt 18,15)? Kako je shvatiti i prihvatiti kao poziv na zajednički hod prema svetosti što nam ga Papa upućuje i u ovoj korizmi? Nerijetko smo skloniji gledati tuđe grijehe i propuste a zanemarivati vlastite, jer tuđi nam grijesi i prijestupi bodu oči, dok za se i svoje postupke pronalazimo riječi opravdanja i očekujemo od drugih razumijevanje. Kako ostvariti ozbiljnu promjenu života?   Tražeći odgovor na navedena pitanja neophodno je u ovom povlaštenom liturgijskom vremenu ustrajno se vježbati u bratskoj ljubavi koja zahtjeva veliku poniznost i jednostavnost srca. Bratska opomena nikada se ne vodi duhom osude ili uzajamnog optuživanja. Naprotiv, uvijek je potaknuta ljubavlju i milosrđem te proizlazi iz istinske brige za dobrobit drugoga.   Paziti jedni na druge možemo tek onda ako smo spremni prihvatiti i dati oproštenje koje omogućuje novu kvalitetu odnosa među ljudima. Za bratski suživot neophodno je primanje i davanje oproštenja. Oproštenje i pomirenje nužni su za obnovu pojedinca i zajednice. Dar praštanja usmjerava naš pogled srca prema Kristu koji boravi u nama i čije svjetlo treba vidjeti na licu braće koji su pored nas.   Zbog toga vas u ovoj korizmi pozivam, draga braćo, na žarku molitvu da nam Gospodin podari što snažnije iskustvo ljepote bratskog življenja. Taj Gospodinov dar pomoći će nam radosnije i velikodušnije živjeti Kristovu ljubav koja potiče na bratsku solidarnost i dobra djela.   Neka nas u ovoj korizmi Kristova riječ potakne da odgovorno i zauzeto skrbimo oko osobnog spasenja kao i spasenja svojih bližnjih, opominjući, upozoravajući i svjedočeći put izmirenja s Bogom i jedni s drugima.   S ovim mislima i molitvama zazivam zaštitu Majke milosrđa na korizmeni hod cijele naše Zajednice i svakomu od vas upućujem bratski pozdrav.     Mostar, korizma 2012.  
Naša La Verna
Svima se ponekad događaju neke loše stvari i doživimo neki dan koji bismo najradije zaboravili. Ali što ako nam takvi dani prijeđu u svakodnevnicu? Ako si postavljamo ljestvicu daleko iznad svojih mogućnosti naravno da ćemo misliti da nismo dovoljno uspješni i da su drugi bolji od nas. Svatko je predodređen za nešto i logično je da ne ostvarujemo svi iste rezultate. Zato se trebamo posvetiti stvarima koje volimo jer ako u svoju svakodnevnicu unesemo ljubav prema onome što radimo, uspjeh nam je zagarantiran. Na nas također djeluju nama bliske osobe jer o njima više-manje ovisi kako ćemo se osjećati. Isto tako kao što mi trebamo među njih unositi dobro raspoloženje, tako i oni trebaju nas činiti sretnima. Svaki dan na papirić zapišite pet dobrih stvari koje uočavate kod sebe ili nekih drugih ljudi. Neka vas razveseli neka dobra knjiga ili pjesma, neka vam neki lijepi prizor iz prirode izmami osmijeh na lice, naučite uočavati male stvari, te im se veselite. Vjerujem da i vi često dublje razmišljate o prošlosti i budućnosti. Provodeći veliki dio vremena u prošlosti obnavljamo bolna sjećanja, svađe, sukobe, te izgubljene šanse, a ne fokusiramo se na današnjicu, dopuštamo da nam sadašnjost postane repriza loših dana. Također, ako sanjarimo o idealnom životu, povratak u realnost nam je gorak, a život nesretniji. Ono što trebamo učiniti je živjeti za danas i uživati u trenutcima koje upravo proživljavamo. Tako ćemo spoznati prave životne vrijednosti i stajat ćemo čvrsto na zemlji. Umjesto da se uspoređujemo s drugima, uspoređujmo se sa samim sobom, gledajmo koliko smo napredovali, te što smo postigli. Uspoređivanje s drugima u nama izaziva zavist i ljubomoru. Umjesto toga, budimo ljubazni jedni prema drugima jer je ljubav najbolji lijek za potiskivanje loših osjećaja. Ne opterećujmo se onime što netko drugi misli o nama jer na kraju krajeva mi smo u njihovom životu samo epizodni lik, s nama će ostati osobe koje nas iskreno cijene i vole. Što se tiče onoga '' Ja sam uvijek u pravu'', ne držimo se toga. Ne komplicirajmo si dodatno život već naučimo popuštati i prihvatiti činjenicu da nam ne mora sve biti kako smo zamislili. I za kraj, ne zaboravimo nabaciti osmijeh na lice, pogledati visoko u Nebo i reći: Gospodine, hvala što si me stvorio ovakvog kakav jesam, sa svim mojim manama i vrlinama''. :)