Sjećanje na jedan Božić
Srijeda, 14. prosinca 2011. | Broj čitanja: 2556
 
 

Mogla bih zapčeti ovaj tekst Prije mnogo godina na našem Brijegu... godine se izbrojaše, a u sjećanju kao da bijaše prije 2-3 godine. No, dobro, u glavi svašta ima, ali fotografije govore istinu. Kad sam pogledala u lica one djece, ali odvažne djece, vidjeh da je to stvarno bilo prije mnogo godina. Današnji roditelji, a tadašnji srednjoškolci, sjede u krpama u štalici i žele dočarati cijeloj župi Božić. Trudili smo se, a opet što bismo mi bez naših fratara, fra Mladen i fra Vinko su se poduzeli oko mnogih tehničkih stvari, a gosp. Andrija je imao redateljsku palicu, da bi uspjelo prikazivanje Živih jaslica. Ipak sve su to dočarali framaši i radosno donijeli Božić na Brijeg.


Sveti Franjo nam je ostavio u nasljedstvo nešto uistinu lijepo; Dočarao nam je Isusovo rođenje! On se prvi sjetio toga - prikazati kako se rodio Spasitelj. Pomogle su mu njegove ljubljene životinje, bez njih ne bi moglo, kad je u pitanju sv.Franjo. Godinama kasnije ljudi su nastavili sa izradom malog svijeta Isusova rođenja.


...Nastupala je jubilarna 2000. i svi su se trudili obilježiti Božić na poseban način, pa tako i mi. Trebalo je okupiti framaše, uvježbati čitače, ozvučiti i osvjetliti, sakupiti životinje, napraviti štalicu i tor... ništa nije bilo teško, živjeli smo za probe i iščekivali kad će sve zablistati u najboljem svjetlu. Dočekali smo dan kad ćemo obući kostime i zaista se vratilo vrijeme stoljećima unatrag. Veselju nije bilo kraja kad smo vidjeli u crkvenom dvorištu, u štalici i u toru, životinje. Krava i magare su čekali, kao i ovčice.


Gospa i Josip (Ivana i Mile) krenuli su kucati na tuđa vrata (crkve i župnog ureda), a svjetlo je obasjavalo samo njih, u pozadini pjesma i čitanje teksta (Dragan i Draženko, Mario i Josipa). Smjestili su se u štalicu pokraj vatre, malo dalje bili su pastiri (Lidija, Lucija, Kristina, Romo, Mirela i nekoliko Marija) sa ovcama. Brat Romo je s lakoćom prebacio janje preko ramena i povorka pastira se pošla pokloniti Isusu. Čak smo posudili i malog brata iz framaške obitelji Pavković, dakle, imali smo i živo dijete. Došli su i kraljevi na poklon; Melkior, Baltazar i Gašpar iliti Josip, Igor i Grgo. Natamnili smo Grgi lice da više nalikuje crnom kralju, obukli smo ih u svilu i kadifu, imali su darove i stigli do Isusa. Pojavili su se i mali anđeli, tadašnji Glasnici Frame. Svi smo zajedno pjevali završnu pjesmu poredani u štalici. Ljudi su bili oduševljeni, djeca ponajviše. Doživljaj Božića bio je velik. Pogotovo nama koji smo u svemu sudjelovali, a kako i ne bi, kad smo mi te godine donijeli Božić ljudima. I to je zaista bio prekrasan osjećaj. Zaokupili smo se doslovno Isusovim rođenjem i samo živjeli u tom duhu, bez opterećenja i pomame za materijalnim Božićem. Bilo bi dobro ponovno vidjeti ovakav Božić na Brijegu. Pa, mladi franjevci, razmislite o tome, mi (FSR) smo za.


 

- Mirela Lovrić, FSR
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Proslava 25 godina Frame Široki Brijeg
27/08/19 | Broj čitanja: 140 | Autor: frama.ba
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.