Susret
Srijeda, 09. studenog 2011. | Broj čitanja: 1665
 
 

Nekako sam ovoga puta imao najmanje inspiracije za pisanje teksta. Poplašio sam se: što će biti ako ne napišem tekst, a obećao sam? Možda je tome razlog to što ni općenito nisam znao što ću, nekako mi je ovo razdoblje bilo puno razmišljanja i previranja. Možda: početak je nove akademske godine, a s njom kreće i većina drugih ''godina'', perioda u životu. Kao što je pisac Robert Perišić naslovio svoju priču: ''Svi tečajevi počinju u jesen''. To je istina: u rujnu i listopadu se najviše pitamo što ćemo raditi u nadolazećem razdoblju.


Tako sam se i ja pitao. I jedna stvar mi je brzo pala na pamet: susret. Pogotovo mi je bilo neobično kad je fra Ljubo u ponedjeljak na molitvenom susretu Frame govorio također o susretu. Zapitao sam se koliko su susreti važni čovjeku. Ustvari, ovih dana često sam razmišljao o susretima: koji susret odabrati, kamo ići, a kamo ne ići. Od kakvog bi značenja mogao biti pojedini susret na kojem bih mogao biti. Ili ne biti, ako ne odem.


U prvoj verziji ovoga teksta počeo sam sa Svim svetima, ali sam se sjetio drugog susreta koji je bio nekoliko dana ranije. To je kapitul Frame u Varaždinu koji se održao sredinom listopada. To mi je bio prvi takav susret. U usporedbi s nedavnim susretima u Madridu i Imotskom (na kojima nisam bio) to je uistinu bio malen susret. No rekao sam: nije mi važno. I uistinu, taj me susret potakao da dublje razmišljam o Frami. Tu sam doživio bratstvo s framašima, upoznao sam framaše iz drugih frama, čuo izvrsne predavače, pa bio sam i umoran i sve (spavali smo u školi, pitanje je koliko je uopće bilo spavanja itd. :)), ali opet – bio sam duhovno jači.


Ubrzo su došli Svi sveti. Većina studenata koji studiraju dalje od kuće, npr. u našem slučaju to bi bili Split ili Zagreb, otišla je kući za vikend. No ja nisam išao, mada sam mogao, imao sam i vremena i svega. Mnogima je bilo neobično što nisam otišao kući, dok su tek rijetki razmišljali kao ja. Studentski dom bio je pust i mnogi su rekli da ne znaju što bi radili tu, ali nije to bio uopće problem! Mogao sam u miru razmisliti (neću reći ''razmišljati'' da ne kažete da samo razmišljam :)) što i kako dalje. Mogao sam se susresti sa sobom; mogao sam se susresti i s Isusom i razgovarati s njim. Možda sam propustio susret s obitelji i posjećivanje grobova najbližih, ali bit će trenutaka za to.


I sad, upravo u trenucima kad ovo pišem, razmišljam o još jednom susretu, a to je – susret Frame. Ali ne susret kao što je kapitul – nego onaj susret koji nam prvi padne na pamet kad razmišljamo o Frami, a to je redoviti susret Frame. Zašto o tome razmišljam? Zato što prvi put imam priliku voditi (u paru) takav susret. Odmah ću spomenuti i strah, ne samo zato što mi je tema susreta, nego zato što mi svi često imamo strahove, pa i ja sam, a i fra Ljubo nam je o njemu također pričao. Ne samo to: na nečijem statusu na facebooku također sam pročitao citat iz Biblije o odnosu straha i ljubavi (taj netko bio je zaljubljen)! :)


Nemoj zamjeriti ako je tekst malo dug; često se iz nimalo inspiracije rodi puno. Tko zna kad će je opet biti! :) Ja bih te pitao kakvi su tvoji susreti? Nauči se da ti budu kvalitetni. Pronađi vremena za sebe, za susret sa samim sobom, pa makar se to drugima činilo ludo. Možda tada sretneš i Isusa, možda ga upravo tada otkriješ. Nikad ne znaš. Često mi se dogodi da mi neplanirani susreti budu najbolji; sigurno i Isus dolazi neplanirano. Bar ne kad čovjek planira. Ali Isus zna doći i kad vas je više. ''Gdje su god dvojica ili trojica u moje ime, tu sam ja'', kaže Isus. Samo moraš znati procijeniti kad će takav susret biti. Kad ideš na susret Frame, daj sve od sebe na tom susretu. Nekome ide malo lakše, nekome teže, ali ide. Nisi tu bez razloga. Isus te zvao. I ti si dio te cjeline, sigurno si tu da ostaviš trag. Ponekad je teško (pa i meni prvome), ali pokušaj se osloboditi straha. Gdje je Bog, straha nema! Imaj to na umu i bit će ti lakše i kad si sam i kad si u većem društvu.
 

- Luka Slišković
 Facebook  Myspace RSS    |   E-mail  Print
Ostale novosti:
» Proslava 25 godina Frame Široki Brijeg
27/08/19 | Broj čitanja: 140 | Autor: frama.ba
»Arhiva novosti«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!
Naša La Verna
Dragi dnevniče, Znam da sam neodgovorna. Opet tvoje plave korice nisam otvorila danima. Ali, imam ti ispričati mnogo toga. Ovo ljeto je bilo puno dobrih, ali i loših stvari. No, život je svejedno jedna dobra stvar između dvije loše i jedna loša stvar između dvije dobre. Poput valova u moru.   No, prva lekcija koju sam naučila je iščekivanje. Nećeš razumjeti dok ti ne objasnim: Ako vjeruješ da je nešto ili netko zaista tvoj, ili tvoje, ne trebaš se brinuti pri puštanju te stvari. Ono što je Bog odredio za tebe ne treba biti stisnuto u tvom grčevitom zagrljaju ili zatvoreno u kavezu. Ne moraš biti opsjednut time ili se boriti za to, niti se trebaš brinuti da će ti pobjeći. Ako je tvoje, ako je namjenjeno za tebe, budi siguran– tvoje je. Svemogući je to zapisao u knjigu koja se zove Tvoj život. Ali, ako nije za tebe, primjetit ćeš da se, iako pokušavaš, nikada ne uspije zadržati. I na neki način, to je blagoslov. Iako osjetiš kratkotrajnu tugu, shvatiš da ti Otac govori da bolja vremena dolaze, ona visina vala koju sam ti maloprije spomenula. Da Gospodin šalje svoj plan u sobu tvog života. I trebaš napraviti mjesta za njega.   Druga lekcija je samopouzdanje: Nemoj nikad pustiti da ti prijete Ikarom kad govoriš o snovima koji se čine kilometrima daleko. Izmolit ćeš ti već za njih. Nemoj im dopustiti da ti kažu: "Past ćeš poput njega." Da je Bog tu, pomogao bi ti pričvrstiti krila na leđa i pustio bi Ikara da leti pokraj tebe dok gledaš nebeska prostranstva. Ali, ako se odlučiš prkositi ljudima, nemoj Bogu. Ako se odlučiš na križanju života hodati manje prohodnom stazom, moli se. Uzmi zraka i moli trnovitim putem do zvijezda. Trebaš Milost da budeš spreman za ono što slijedi. U ovom godišnjem dobu, bit će uspona i padova. I tisuću prilika da naučiš rasti. Samo se svaki put kad padneš sjeti: Stvoritelj neba, Kreator mora, Otac svake predivne stvari je i tebe napravio i utkao te u sebe. Napravio je visoke planine, široke rijeke, nepregledne prašume. Govori suncu kad treba izaći i zaći, i poklonio ti je sve što ti treba. Život.   Treća lekcija je Ljubav: Činjenica da si još živ da ispričaš priču svog života je znak Njegove Ljubavi (koja je oduvijek bila u tebi) koja raste jačom i jačom svake minute svakog dana, podsjećajući te da postoji način da pređeš svaku teškoću. Polako ćeš početi vjerovati, "Možda, čak sada, dok ovo čitam, postoje skriveni dijelovi moje priče i postoji toliko različitih dijelova mene u tuđim umovima, ali nadam se da su svi protkani Očevom Ljubavlju. Pa čak i da nisu, to me neće skrenuti sa trnovite staze o kojoj sam čitao u drugoj lekciji, da ću ipak završiti tamo gdje trebam biti. Tamo gdje me je Svemogući odredio."   Do sljedećeg puta, dnevniče.   Tvoj Franjin suputnik.