Printaj članak

Hvala Ti!

Utorak, 18. listopada 2011.

Iako je zahladilo vani, današnji dan mi je bio većinom "sve po starom". Ali ipak nešto novo se tu dogodilo, čega sam tek kasnije postala svjesna. Tražeći po hrpi knjiga onu koja mi je trebala, stvorilo se nešto na podu. Bio je to obični papir, koji mi se ispočetka nije dao ni dignuti s poda, al’ ipak sam ga na kraju dignula s namjerom da ga zgužvam i bacim, jer s prve strane je bio prazan. Međutim, kad sam ga uzela, opet mi je ispao iz ruke, okrenuvši se na drugu stranu koja je bila ispisana sa puno podcrtanih riječi. Naravno počela sam čitati, i na samom naslovu već sam stala i zamislila se... Samo Ti - to su bile riječi naslova. Djelovale su mi tako snažne. Onda sam se svega sjetila, to je pjesma koju sam napisala prije nekoliko mjeseci. Pjesma zahvale za moju uslišanu molitvu. Taj trenutak mi se to nije činilo tako davno, iako zapravo je bilo, jer nekad je i jučer "davno". Počela sam čitati stihove, koji su bili puni hvale Njemu, našem Spasitelju čije korake slijedimo dobrotom i poniznošću. Zvuči glupo, al' opet sam se zamislila… Shvatila sam, da sam većinom zahvalna Bogu kad mi ispuni neku moju molitvu, želju, čežnju. Zaboravim Mu se zahvaliti na svakoj sitnici, osmijehu, prijatelju, zdravlju, roditeljima, svakom danu, pa i ovom danas kada sam postala svjesna da Boga treba uvijek ljubiti, moliti mu se, i kad smo tužni i radosni, pa i onda kad nam ništa ne treba. Trebali bismo zahvaliti i na tome, jer On je uvijek tu za nas. Spremno otvorimo svoja srca i dopustimo Mu da nas ispuni svojom ljubavlju! U zadnje vrijeme uvijek sam molila za nešto, nije da se opravdavam al' većinom su to bile "sitnice" iako to nije bio razlog da se ne zahvalim, uslišalo se to ili ne. Postalo mi je jasno da je danas jako malo ljudi koji su iskreno zahvalni Bogu na svemu, i tu sam se pronašla, jer sam „zaboravila“, a nisam smjela… Kako da te pozdravim? Kako reći hvala?… Danas ta riječ ‘’Hvala’’ tako bezvrijedno zvuči, a ne bi smjela. Trebala bi biti iskrena, topla i ponizna. Ponovno čitanje pjesme navelo me je da ne smijem zaboraviti biti zahvalna, i kasnije sam se osjećala puno bolje. Stoga se i vi ne bojte reći: Hvala Ti ! Riječi su kratke, al' su zato snažne.    

- Anamarija :)