Printaj članak

Dnevnik jedne framašice

Ponedjeljak, 04. veljače 2019.

Ispovijed je moćna stvar. Snažna. Velika. Ogromna. Znaš, puno ljudi priča o onoj ispovijedi koja je promijenila njihov život. Nisam baš vjerovala u to – kako ti ispovijed može promijeniti život, samo izađeš čist iz ispovjedaonice i gotovo, zar ne? Ali, pogriješila sam. Stvarno jesam. Ispovijed je uistinu moćna stvar. Ja sam svoju pravu doživjela neki dan. Trnci, čistoća, težina koja je spala sa ramena– sve sam osjetila izlazeći iz ispovjedaonice jedne siječanjske nedjelje. Toliko sam se osjetila čistom, kao da je On napokon ušao u mene i srušio sve zidove koji su me priječili da narastem veća nego što sam sad.   Tu sam večer razgovarala sa prijateljem i kao da mi je Bog poslao još jedan znak, prijatelj je rekao: "Nema boljeg osjećaja od toga da voliš i znaš da si voljen." Shvatila sam da mene Bog zaista voli. Nije me ostavio nakon što sam u ovom početku godine njega stavila na kraj, ne. Zapravo me još više približio sebi. Kad god sam se prepala da nije tu, On se pokazao. Na najčudesnije načine. I onda, kad ta kušnja prođe, sjetim se da su profesori uvijek tihi kada je test.   Podučio me Bog mnogo toga. On i je najbolji Učitelj. Njegovi testovi su uvijek teški i uvijek su blizu mojih granica pucanja, ali kada prođe, umorna padnem u Njegove ruke i sav taj bol i tuga nestanu. Rasprše se u tren oka. Sve naučeno uđe u riznicu moje glave i ja shvatim koliko je On bitan u mom životu. Koliko On značenje ima u ovih mojih skoro pa sedamnaest godina života. Upleten u svaki trenutak, svaku žicu i svaki ton moje melodije. Tako i treba. 

- Franjin suputnik