Printaj članak

Franjo, Isus i ja...

Petak, 29. ožujka 2013.

Ne mogu se boriti... Srce se ponaša kao da će iskočiti iz grudi kad samo pomislim da ću te opet sresti. Trnci i dan danas prolaze kroz moje ruke koje sam prije dvije godine stavila na tvoj grob, Franjo. Sad ti se opet približavam, ali sam ti srcem tako daleko. Zalutala sam i potrebna mi je tvoja pomoć, tvoja ruka da me usmjeri natrag Isusu.   Od posljednjeg puta kad sam te srela, mnoštvo toga se promijenilo. Ja više nisam ja. Srce mi je oslijepilo i oglušilo. Ranjeno je bezbroj puta i strašno boli. Ne mogu se boriti. Boli... Franjo, Ti si primio Isusove rane i s radošću si ih nosio. Radovao si se svojim bolima i što su boli bile veće, bio si bliži Kristu na križu, a kad si zaprimio rane, u njima si vidio ljubav, samo ljubav darovanu od Gospodina. Savršena, mistična suobličenost s Kristom postala je vidljiva. Samo zbog ljubavi. Znao si to, osjećao si, vjerovao si.   Isuse, ovog bosonogog sveca si prožeo radošću u nošenju njegovog križa, prožmi i sve nas i kreni od mene. Prožeo si ga ljubavlju i samilosti za malene, siromašne i nemoćne. Prožmi i nas, i kreni od mene. Daj da otvorim oči da uvidim da je Ljubav potekla niz Tvoje dlanove, niz tvoje rane, niz tvoje lice. Zbog te ljubavi si se predao, do dna ponizio i umro na krizu. Samo zbog ljubavi. Prožmi i nas sve tom savršenom ljubavlju koja oslobađa i kreni od mene. Ti si u najvećoj muci s križa oprostio onima koji su te na nj prikovali. Prožmi i nas tom milošću potpunog, iskrenog opraštanja i kreni od mene. Učini me dostojnom. Učini me svojom. Ne mogu se boriti, Isuse. Ne mogu bez Tebe. Zagrli me... Povedi me... Promijeni me... Zaštiti me... Počni od mene... 

- Framašica