Printaj članak

Dnevnik jedne framašice, 13. listopada 2012.

Subota, 13. listopada 2012.

“Jer, Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš” (Pnz 30,14) Otvaram uši ovoga jutra i slušam…. Želim Te čuti! Često slušamo Tvoje riječi, Isuse, ali čujemo li? Živimo li? Moja dijela nisu nekada u skladu sa Tvojim riječima, oprosti mi. Mi ljudi volimo puno pričati, mislimo da svojim jezikom i riječima možemo izreći sve što je potrebno. Te naše riječi ponekad nisu onakve kakve bi trebale biti… Ljudski jezik ponekad je oštriji od najoštrijeg mača. Koliko ljudi samo povrijedimo svojim jezikom i riječima, ne razmišljajući. A ti, dragi Isuse, za vrijeme svog života nisi izgovorio niti jednu ružnu riječ, niti jednu riječ koja nam ne bi poručivala neko dobro. Svojom svetom riječi zacjeljuješ sve rane na našim srcima. Toliko puta si mi pokazao da si uz mene točno u onome trenutku kada te trebam…. Kada bih uzela onaj papirić sa citatom, otvorila Sveto Pismo i pronašla ono što mi baš tada treba. Kao da spustiš svoju ruku umjesto moje u tu košaru i kažeš što da uzmem. To je moj susret s Tobom. Susret preko Tvoje riječi. Nakon svakog takvog susreta krenem nasmiješena i ispunjena. Tada iskreno mogu reći da su Tvoje riječi ''duh i život''. Ne želim te ništa posebno moliti danas, želim Ti zahvaliti! Hvala Ti, Gospodine! Hvala ti jer si nam na ovoj zemlji ostavio hranu za cijeli naš život. Hranu od koje nikada nećemo umrijeti, ako ju budemo ''jeli''. :) Dao si nam priliku da živimo vječni život. Hvala ti jer si nam podario i svećenike koji nam svaki put iznova prenose Tvoju svetu riječ. Molim te, (ipak te jedno molim) :) otvori nam uši da čujemo, omekšaj srca da primimo i živimo tu Riječ svaki dan, vršimo je i na njoj gradimo cijeli svoj život. Nek tvoja riječ uistinu bude nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi!  

- framašica 4 :)