Printaj članak

Primiti se ili ne primiti se u Framu?!

Nedjelja, 07. listopada 2012.

Jesam li sigurna u odluku ''primiti se'' u Framu ove godine ? Postavila sam si ovo pitanje jedno sto puta. Ni jednom još nisam rekla „Andrea, sačekaj još jednu godinu i dobro potvrdi sve te svoje misli“, nego svaki put kažem „Jesam,ja to zaista želim baš ove godine, baš ovog sedmog dana u desetom mjesecu“. Zašto sam toliko sigurna u sebe kad znam da nikad neću bit kao sv.Franjo? Nikad neću izut svoje cipele i poći bosa za Kristom. Svi ćemo mi na obredu primanja reći da smo tu,odnosno svatko od nas tako i ja će reći „Evo me!“. Koliko sam ja zaista tu? Koliko zaista osjećam važnost tih riječi koje govorim i koliko to zaista želim? Ja mislim da sam tu, i da dovoljno osjećam ovo što izgovaram i da to želim,a možda i griješim. U tom i je problem, ne znam griješim li, samo mislim o tome. Šta ako dam svoju riječ da ću ponizno i ustrajno slijediti put Gospodina i sv. Franje pa se na pola tog puta pokajati? Ne znam, ali mislim da je normalno da sam se zapitala sva ova pitanja, jer da nisam onda po meni nisam iskren framaš. Želim pokazat da jesam. Sada sam zapisana na popisu onih koje se ove godine primaju i sretna sam. Ponosna sam na sebe jer sam se nakon 3 godine svog framaštva u Malim glasnicima i godinu dana u Velikim glasnicima odlučila primiti u ovu veliku framu, veliku zajednicu, veliko bratstvo. Nadam se da ću na samom obredu bit još sigurnija u svoju odluku i da ću bit ponizna i ustrajna na svom putu do kraja. 

- Andrea Musa