Printaj članak

Moje i Njegovo Došašće

Četvrtak, 27. studenog 2008.

Gospode,     često se pitam koji je smisao mog života, čemu težim i kako živim?   Toliko toga me odvlači od Tebe; toliko toga mi ne da biti s Tobom…   Sve ovo što stvaram, sve što posjedujem ne zadovoljava me i na kraju ostajem nepotpun, gnjio…   Iz dana u dan trčim s jednoga kraja svijeta na drugi, pribavljam sebi sve više, više, više – i tako unedogled. Mislim da ću onda, ako imam sve najskuplje, biti sretan… Ali, Utjeho moja, Ti znaš, toliko puta sam se prevario.   Kupujem najluksuznije automobile, gradim ogromne vile, a nisam ni svjestan da gradim palače svoje propasti.   Dokle će ovo ovako, Gospode moj?   Pitaš me tko sam? Ni sam ne znam.   Običan čovjek, koji ne izlazi iz prosjeka okoline.   Čovjek koji od trke za materijalnim nema vremena za ljubav, za dobra djela, za molitvu i pokoru; nemam vremena na trenutak stati i zagledati se u sjaj kojim Ti blistaš, gledajući prirodu i sve stvoreno, gledajući brata čovjeka…   Znam Gospode, zaspao sam kao i one sluge iz Evanđelja, ali Ti si milostivi Gospodin. Uzdajući se u Tvoje beskrajno milosrđe molim Te za oprost i molim Te za milost da meni i svim ostalim ljudima vratiš snagu da bdijem i bdijući dočekam Tvoj skori dolazak - Tvoje Rođenje.  

- Antonio Musa