Pobijedio je smrt
Nedjelja, 01. travnja 2018. | Broj čitanja: 319
 
 

 Jutros kao da je sunce drugačije sjalo, kao da su ptice pjevale neku drugačiju skladbu. Pjevale su „Uskrsnuo je“. Uskrsnuo je Sin Boga živoga. Pogledaj, kako je lijepo bilo probuditi se jutros, kako je lijepo danas disati, u svakodnevnici uživati. Ali znaš li zbog čeka sve to imaš? Zaboravljaš li tko te je otkupio? Život nismo zaslužili, život smo dobili po ljubavi. Jesi li ikada zahvalio ili zahvalila Bogu na svemu što imaš? Jeste li mu zahvalili? Prošlo je vrijeme Korizme, vrijeme kušnje, vrijeme odricanja i šutnje.


Danas je svanuo novi dan koji ti daje snagu za nastaviti, za sve što te muči izdržati. Podigni glavu i pogledaj Njega, pogledaj onoga koji se ponizio, na križ prikovan bio kako bi ti punim plućima danas disao. Ne daj se obeshrabriti, nemoj odustati. On koji je Bog sve je prošao i bol i patnju, ali danas je uskrsnuo, danas je iz groba ustao. Htio ti je pokazati da možeš izdržati, da smiješ nastaviti, da te čeka nada, nada uskrsnuća. Upamti da je križ jedino što te dovodi do Uskrsa!


Bog ti pokazuje da je u križu spas. Križ je nada za tebe, on je šansa koju ne trebaš prokockati. Danas se dogodilo nešto zaista posebno, Kristov grob se otvorio. Shvaćaš li što ti to govori? Ne, nije mrtav, živ je i danas živi. Živ je i u mome i tvome životu brate i sestro, framašu ili framašico, čovječe ma kakvu titulu nosio, danas čuj pjev ptica koje pjevaju: „Uskrsnuo je, Aleluja, Aleluja!“

- Marko Topić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Dnevnik jedne framašice
Nedjelja, 25. ožujka 2018. | Broj čitanja: 324
 
 

 Devet sati navečer, subota, a ja u kući, sjedim na kauču i taćam noge u lavoru ledene vode. Dođe čovjeku da se počeška po glavi i upita je li to stvarno, ja da ne izlazim subotom.


Prvi razlog su žuljevi. Ono kad hodočastiš u Međugorje, pa nemaš žuljeve nigdje drugo osim na tabanima.
Svejedno, meni drago što sam otišla. Nema mi ništa draže nego kad dođem kući sva premorena, ubijena, prljava i onda samo odem pod tuš i sperem prljavštinu i umor. Čovječe, kao nov se osjećaš.


Ali put u Međugorje... Nešto toliko predivno. Nešto toliko krasno. Onaj osjećaj kad sjedneš na klupe ispred crkve, pogledaš u crkvu i shvatiš da si ti to uradio. Nitko drugi. Uspio si.
U korizmi je onaj put nekako intimniji. Slaviš Isusa. Njegovu smrt, njegovo uskrsnuće. Shvaćaš njegovu patnju i bol. Napola, jer je on puno više patio.

I sve te pokore, sva ta bol i svi ti žuljevi će nestati za nekoliko dana, a ti ćeš se sjećati one korizme 2018. kad si otišao pješke u Međugorje i uzeo učiti čim si došao kući.


I ako se pitaš vrijedi li? Uvijek vrijedi. Bol je privremena, a u Oca to vrijedi puno više nego ovdje. Vjeruj mi.

- Franjin suputnik
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Dnevnik jedne framašice
Nedjelja, 25. veljače 2018. | Broj čitanja: 464
 
 

Ovako, kad shvatiš, i ja sam čovjek. Dite, prije.
Iako sam ja još mlada, doživjela sam mnogo toga. I nadam se još triput toliko doživjeti.


Doživjela sam i one loše trenutke, kad ljepljivo sunce zrakama osljepljuje prolaznike, a ja trčim divlji maraton u nekom polusvijetu.
A čudna mi se stvar događala. Vrijeme prolazilo, a nigdje mene. Izgubljena usred ničega. Osjećala kako me nijedno vrijeme ni mjesto nije htjelo. I pokušavala pronaći sebe vodeći nemoguću trku sa prošlosti, i gubila. Poštenski zaostavala.


Dok nisam došla ovdje. Kod Boga. Znam da će ovo zvučati toliko čudno, ali tek sam ljetos upoznala Boga. Postala mu bliska. Bila sam ja ovdje i prije ljetos, ali mi ništa nije toliko moglo približiti Boga poput jednog događaja koji mi je tog ljeta preokrenuo život naglavce, i Bog je u tom trenutku odlučio istresti sve zlo iz njega, trznuti moje uspavano tijelo, slomiti tvrdoglave kosti, upaliti ugašene mišiće. Potjerati um koji već predugo spava pod smokvom u vrtu.


Nešto mi je kliknulo u glavi, Njegov glas koji je rekao da mogu. I rekla sam da hoću. Hoću. Mogu. Ja sam takva. Tvrdoglavo magare.
Nikad nisam odustala od cilja, iako je on u većini slučajeva nedohvatljiv. Uvik inatlija.


A šta bih da nisam? Bih li sad bila ovdje? Ili bi još plesala divlji tango dok me vjetrovi gone na sve strane?
 

- Franjin suputnik
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Plivaj protiv struje
Ponedjeljak, 12. veljače 2018. | Broj čitanja: 332
 
 

 Početak veljače predstavlja jedno od najljepših, ali zasigurno i najstresnijih razdoblja za sve zauzete, kao i za i samce. Sve su trgovine već prezentirale „najorginalnije” poklone, izlozi su prepuni slatkih plišavaca, restorani su odavno rezervirani, cvjećarne rade punom parom i sve to smo kako bismo zadovoljili kriterije i postali kao i sav „normalan svijet”. Drštvene mreže gore od ljubavnih statusa, pjesama, opisa i romantičnih sličica. Promatrajući cijelu situaciju, pitam se živimo li u svijetu izopačenih vrijednosti ili tek modernoj zajednici u kojoj su pojedinci po razmišljanima nekih, evolucijski nazadovali i svojim zaslugama izgubili mjesto pod ovim liberalnim nebom? No, za petama ovog pitanja ide i ono čiji odgovor cijelu ovu situaciju oko Dana zaljubljenih pretvara u apsurd- „Gdje se u svemu izgubila ljubav?” Dok u svoja četiri zida razmišljam o ljubavi i stavljam je u kontekst današnjeg vremena, ne znam tko si, ne znam kako voliš i kako gledaš na svijet, na ljubav. Ne mogu biti sigurna zaslužuješ li izvrsne ocjene, dobar posao, prijatelje kojima si se okružio, automobil koji voziš, ali vjerujem da si zaslužio osjetiti pravu ljubav, skrivenu od pogleda bilo kakvog licemjerja i društvenog pravila. Zaštićenu od komercijalizma, ne tako pojednostavljenu, ne tako bezvrijednu. U trenutku kada mi misli prelijeću kroz brojne minule trenutke u kojima ljubav nije bila vrednovana na pravi način, mirnu luku ipak pronalazim ostajući duboku uvjerena da istinske želje uvijek pronađu put do stvarnosti. Isus Krist zauvijek ostaje sinonim ljubavi, one prave istinske ljubavi koja je puno puta slušala kada nitko nije, pružala ruke kada su svi skrivali čak i pogled. Iz dana u dan razmišljam o tome hoću li ikada pronaći osobu koja će po primjeru Krista voljeti i koja neće mariti za besmislena očekivanja okoline, pred kojom ću biti u cijelosti iskrena. Ne gubim nadu da još uvijek postoje „uljezi” koji zaziru od ljubavnih predstava na društvenoj pozornici, te vjeruju da ljubav ima snagu promijeniti stvari iz temelja, čineći sve boljim. Dragi čitatelju, želim ti poručiti da se potrudiš plivati protiv struje koja oskvrnjuje i banalizira ljubav svodeći ju na materijalno i oduzimajući joj ono najvrijednije. Ne moraš dobiti ružu kako bi bio uvjeren da si voljen i da voliš.


Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav,


ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se;


nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva,


ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;


sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada,


sve podnosi.


1 Kor 13, 4-7


Čitajući ove biblijske retke osjećam kako imam razloga biti uistinu sretna. Ne treba mi Dan zaljubljenih, Dan samaca niti bilo kakva druga izmišljotina, sve dok imam prijatelje i obitelj koji me vole. Osjećajući ljubav i prihvaćenost svoje okoline, ne brinem se kada ću te upoznati i kada ćemo pobijediti sliku ovakve ljubavi, prkoseći svim nepisanim pravilima, u uvjerenju da i bez romantičnih poklona, večera i buketa „ljubav sve pokriva."

- A.N.
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
» Obred primanja i obećanja Frame Dubrava
17/04/18 | Čitanja: 607
» Akcija čišćenja Grabovine
15/04/18 | Čitanja: 539
» Naš petak: Grupni sastanak
14/04/18 | Čitanja: 472
» Naš petak: Zabavni sastanak
21/04/18 | Čitanja: 232
Stol riječi
    Jednom je jedan čovjek otišao u brijačnicu kako bi se ošišao i skratio dugačku bradu. Kako je brijač počeo raditi svoj posao, počeli su razgovarati o mnogim stvarima i raznolikim temama iz života. Kad su se u jednom trenutku dotakli teme Boga, brijač je rekao: „Ja ne vjerujem da Bog postoji.”   „Zašto to kažete?”, upitao je čovjek. „Pa samo trebate izaći na ulicu kako bi shvatili da Bog ne postoji. Recite mi, ako Bog postoji, zašto postoji toliko bolesnih ljudi? Zašto postoje napuštena djeca? Da Bog postoji, ne bi bilo ni patnje ni boli. Ne mogu zamisliti milostivog Boga koji bi dopustio sve te okrutne životne stvari.”   Čovjek se zamislio na trenutak, ali nije odgovorio jer nije htio pokrenuti beskonačnu raspravu. Kad je brijač završio svoj posao, čovjek je napustio brijačnicu. Odmah nakon što je napustio brijačnicu, ugleda čovjeka na ulici s dugom, ljepljivom, prljavom kosom i i dugačkom neurednom bradom. Izgledao je prljavo i zapušteno. Čovjek se okrenuo i vratio se u brijačnicu te rekao brijaču: „Znate što? Sada sam uvjeren da brijači ne postoje.” „Kako to možete reći?”, upitao je iznenađeno brijač. “Ja sam ovdje i ja sam brijač. Sad sam radio na vama!” „Ne!”, uzviknuo je čovjek.  „Brijači ne postoje, jer da postoje, ne bi po ulici šetali ljudi s dugom kosom i neurednom bradom, kao što je ovaj čovjek na ulici.” “Ah, ali postoje brijači! Međutim, to je ono što se događa kada ljudi ne dolaze k meni.” “Da, vrlo lijepo ste to rekli.” reče nasmiješeno čovjek i nastavi dalje svojim putem.  
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.