Ne znam što, ali nešto me vuklo unutra,
kao da mi je ova kamena lipotica progovarala: „Dođi“.
Ušao sam, pogled mi zastade na uvenulim ružama kod Gospina kipa.
Išao sam kroz sredinu između klupa.
Na jednoj sam vidio lijepu, bijelu krunicu:
„Sigurno je ostala nekoj našoj dobroj baki“ – pomislih.

Stigao sam na vrh i sjeo u klupu najbliže Tebi.
Osvrćem se oko sebe.
U crkvu ulaze neki od mojih kolega iz škole pomoliti se za dan koji slijedi.
Ja se još uvijek osvrćem ne znajući gdje zaustaviti svoj pogled pun čežnje.
Ovaj veliki kameni stup svojom masivnošću mi zaklanja mojega sveca,
ne vidim Franju, ali osjećam ga.
Ovo je sveto mjesto, ovo je naša Porcijunkula,
ovdje Franjo zveči radošću i nakon 800 godina.
Ovdje je onaj ponizni duh zapečaćen nevinom krvlju
i mirisom žrtava paljenica,
ovdje se umiralo da bi se živjelo.
A Ona je sve to gledala; i plakala i jaukala, ali i svojim zagovorom štitila, jer ovo je Njezin Brig, Njezin – Brig Gospe u plavom.

I ti si tu, kao nigdje do sada, Gospode moj, snago moja.
Gledam u ono svijetlo što sjaji nebeskim sjajem iznad Tabernakula i klečim.
Ovo je moje utočište, ovdje crpim snagu za svoj život.
Naviru mi uspomene: Polnoćke, Gospojine, pričesti, krštenja,
krizme i vjenčanja; zavjetovanja i moja Obećanja.
I sve ovdje pred mojim Gospodinom na Njezinom Brigu,
pod očinskim zagrljajem Bosonoga sveca.

Ovdje smo pred Tobom, Gospodine.
Hvala ti za sve i oprosti što te nismo dostojni.
Stoga te samo jedno molim:
Daj da zauvijek mognem ovdje pred Tobom klečati
s radošću čiste franjevačke duše.
Očuvaj me, Gospodine, i sve nas.
Daruj nam mir za kojim je sv. Otac Franjo toliko čeznuo
i samo ga u Tebi našao.
Dopusti mi da budem poput Franje.
Ljubim te Oče nebeski!
 

Obožavam glazbu. Nedavno smo na satu njemačkoga raspravljali o ukusu glazbe, profesor je između ostaloga pitao što nam je važnije: melodija pjesme, ili sami njezin tekst? Većina njih se odlučila za melodiju, a za mene je to tekst, mada je obadvoje podjednako važno.

Tekst mi je jako važan jer po njemu odlučujem je li ta pjesma odgovara meni, odnosno odgovara li mom stavu. I prije nego što sam počela ovo pisati slušala sam pjesmu 'Samo tvoja ljubav Bože' i onda je upravo 'naišao' ovaj stih koji stoji u mom naslovu. Nikad prije nisam razmišljala o njemu, već sam ga samo pjevala. A sada dok sam ga pjevala, shvatila sam da ovaj stih može obuhvatiti cijelo moje postojanje, kao i postojanje svakog drugog čovjeka. svaki život na ovome svijetu jedna je pjesma, sa melodijom i sa tekstom, koja želi pjevati Bogu sada i uvijek.

Daj, Gospodine, da moj život stvarno bude pjesma na slavu tvoju!!!
 

Ova rečenica mi pruža nadu, znatiželju... Stalno postavljam neka pitanja i često ne nalazim odgovor. Možda je ovo najbolje objašnjenje: 'Ali sada ne možete nositi.'

Bože ja vjerujem da mi ti uvijek daješ onoliko koliko je potrebno i onako kako je najbolje. Da mi je sve jasno i da uvijek nađem odgovore možda ne bi imala ciljeve, ideale, možda bi sve izgubilo smisao. Ti si tajna, ti imaš svoj smisao, a vjerujem da si jedini koji ga ne može izgubiti. Divljenje! Vrijedan si svakog divljenja. Kad malo razmislim, po svojim djelima si mi tako daleko, a opet blizu. I evo opet nemam odgovora koliko blizu i gubim se ponekad tražeći odgovore. Znam jedno, ako čvrsto želim upoznati i osjetiti te - Ti ćeš mi to omogućiti.

Ovaj dio " još vam mnogo imam kazati" stvara u meni osjećaj radosti, optimizma. Želim to čuti. Sad vjerovatno ne mogu nositi, ali ti znaš kad je najbolje, a do tada: Želim da sam ti blizu i da ne izgubim želju biti s tobom.

Zamisli da si u dućanu. Silno želiš jednu majicu koja ti je već pri samom ulasku u trgovinu zapela za oko. Već je zamišljaš na sebi, već ti u mislima savršeno pristaje, ali postoji jedna prepreka. Preskupa je! U džepu nemaš dovoljno, a dok otiđeš kući, pa dok se vratiš. To je već rizik! Majice možda više neće biti.

Zamisli da ti dođe prodavačica i kaže: Uzmi si je, besplatno! Kojeg li ugodnog iznenađenja! I ti cvijetaš, sretan si jer imaš tu majicu. Predobro da bi bilo moguće. Presavršeno da bi se ostvarilo. A ima nešto zaista presavršeno i zaista predobro što ti se nudi kako Otkrivenje kaže zabadava. 'TKO JE ŽEDAN NEKA DOĐE, TKO HOĆE NEKA ZAHVATI VODE ŽIVOTA ZABADAVA'.

Gospodine, čime zaslužih ovoliku milost? Sve si mi dao. Baš zabadava! Nisi se nametao, kažeš tko hoće neka zahvati vode života zabadava. TKO HOĆE! A tko ne bi htio? Nije li voda prijeko potrebna kako bi svaki organizam mogao funkcionirati, rasti i razvijati se? Ti imaš vodu života Isuse. Daješ mi je zabadava. Napoji me vodom života Gospodine Dobri. Daj da Ti uvijek budem zahvalna. Znam da nisam zaslužila. I svaki dan iznova se iznenadim Tobom i uvijek postavim pitanje: Čime ja sve ovo zaslužujem?! Nikad ne pronađem odgovor. A još sam mala i mnogo toga ne znam, pa ni to. Ali žeđa duša moja Gospodine za vodom koju Ti daješ!