Mladost-najljepše razdoblje našega života
Nedjelja, 21. siječnja 2018. | Broj čitanja: 193
 
 

 U posljednje vrijeme sve više slušamo priče kako su mlade generacije puno drugačije od prijašnjih. Bahati, lijeni, umišljeni, bezobrazni, samo su neki od pridjeva kojima se današnja mladež opisuje. Nažalost, ovakvi opisi su ponekad istini za pojedince ali ne za većinu, ne za svu mladež. Usprkos medijima i društvenim mrežama koji često kvare današnju mladež, ima još puno onih koji su ostali neiskvareni, onih koji žive po Božjim zapovijedima, ljubeći Boga i svoje bližnje. Pokušali smo spojiti tekstove takvih mladih u našoj Frami kako bi vam vratili nadu i uvjerili Vas da nismo iskvareni. Uzeli smo samo dijelove tekstova od nekoliko framaša koji su pokušali opisati svoju mladost i dali neke komentare o njoj, ali opet smatramo da će Vam to biti dosta da shvatite da mladi još uvijek žive onako kako bi trebali: slijedeći Boga, pomažući bližnjima, čineći dobra djela i trudeći kvalitetno provesti svoju mladost. Tekstove čije smo dijelove uklopili u jedan napisale su: Mirna Mandić, Ines Lasić, Gabrijela Karačić i Ana Mikulić.

Slika je preuzeta sa www.labin.hr/Files/mladi-danas.jpg

 

"Ne kaže se ''mladost ludost'' bez razloga. Mislim da to točno jest tako, ipak što smo stariji pričamo priče iz prošlosti, točnije iz svoje mladosti. Pričamo sve ludorije koje smo prošli, loših se dana ne sjećamo. Kao i svako razdoblje u životu, i mladost ima svoje nedostatke. Ali ti nedostaci su neke slatke brige kao na primjer, hoću li proći matematiku, ili pak voli li on mene ili ne? Žao mi je što imam osjećaj da će mladi pamtiti samo Instagram profile i ''snapove'' koje su jedni drugima slali, nadam se da me osjećaj vara."


"Ne možeš suditi knjigu po koricama, ali možeš po prvom poglavlju i sasvim sigurno po njenom zadnjem poglavlju."


"U trenutku se dogodi i poziv - upis u Framu. Ta znaš da Njemu ne trebaju minute i sati da svoj savršeni plan sprovede u djelo.
Međutim, izgradnja, ona se ne događa u trenutku. Ona traje godinama i jedinstvena je za svakog pojedinca."


Frama te ljudima uči o ljudima, riječima o Franji i djelima o ljubavi.


"Nećeš učiti iz skripte ili knjiga kao u školi. Učit ćeš od drugih.
Zapanjena stanem uvijek kada vidim koliko sam naučila, ljudi upoznala, stvari spoznala. Koliko se Božja iskrica razgorila u meni u samo 4 godine framaštva. Mogao je On to u trenutku učiniti, ali vjera bez djela je mrtva. A zašto ubiti nešto što u sebi ima potencijal postati najljepša stvar na svijetu."


"Voditi franjevački život je zahtjevno, ponekad i teško. No, uz Njegovu pomoć sve je puno lakše. Franjevački život je lak kada sve ide kako treba, ali u teškim trenucima, u kušnjama ti trebaš ostati sabran, učiniti ono ispravno. U današnjem vremenu to je u dosta slučajeva teško. Teško je iz razloga što prvo trebaš spoznati ono ispravno, a onda tako i postupiti. Nerijetko se događa da se suprotstavljaš većini današnje mladeži, ispadaš zaostao. Srećom, nas framaša ima poprilično u našoj sredini stoga pomažemo jedni drugima pronaći put koji je ispravan."


"I da, Frama mi je pomogla da shvatim tko sam i što sam... Iako je nekada možda bilo teško to protumačiti i uopće zamisliti, kroz nekoliko posljednjih godina gore, na Brijegu, shvatila sam da sam ja dijete Božje. Ja sam ona koju je On stvorio na svoju sliku i priliku, ja sam ona za koju je prolio svoju krv, ja sam ona koju ljubi više od svega i kada to shvatiš, shvatit ćeš koliko si vrijedan. A nakon toga znati ćeš reći "ne" svemu onom što te odvlači od Boga i umanjuje tu svoju vrijednost.
Pa čovječe, toliko si vrijedan da je netko umro iz ljubavi prema tvojoj ljubavi i ne zaboravi to!"

- frama.ba
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Dnevnik jedne framašice
Četvrtak, 18. siječnja 2018. | Broj čitanja: 278
 
 

Pa, zdravo. Došlo valjda vrime kad i ja trebam pisati. Bog htio, Bog dobio. Uvijek tako bude kod Njega. Neka, vodio me uvijek pravim stazama.
Ovih godinu dana sam prihvatila dužnost voditi ovaj mali dnevnik. Nemojte misliti da sam to ikako negoli dobre volje odlučila kad su me upitali hoću li.
E sad, ja bih vam se fino predstavila da mogu. Ali ovo je anonimno, pa evo, ja sam ovdje samo mali fragment naše male stranice. Franjin vjerni pratitelj, koji ponekad odluta, ali uvijek se vrati njemu. Ali čovjek sam, svi mi griješimo. Zato imamo onog Oca, gore, koji nas uvijek izvede na pravi put, uvijek napiše pravu kartu života na papir sudbine, uvijek drži žarulju pokraj tebe. Pogledaj malo bolje, vidit ćeš je odmah tu. Ali nema ti druge gledat, već srcem, čitatelju.
Srcem ću i ja pisat, da ti približim malo tu žarulju, da „uglancam cvike” koje treba stavit da se ona vidi.
Nadam se da ćeš uživat. Ja sigurno hoću.
Do sljedećeg puta! 

- Franjin suputnik
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Dnevnik jedne framašice, 13. kolovoza 2017.
Nedjelja, 13. kolovoza 2017. | Broj čitanja: 894
 
 

Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti.


Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On.


U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove.


Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega.


Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi.
Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja?
Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni?


Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta?
To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka.


Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim.


Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.

 

- Franjino dite
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Dnevnik jedne framašice, 25. srpnja 2017.
Utorak, 25. srpnja 2017. | Broj čitanja: 665
 
 

Ulazim na jednu svoju društvenu mrežu i počinjem čitati neku molbu. No ne bilo kakvu molbu, nažalost.


U prvoj rečenici pisalo je da budemo ljudi dobre volje i da doniramo novac djevojci koja želi uraditi pobačaj. Jer vremena je malo, vrijeme istječe piše. Još malo ako pričekaju, morati će roditi kaže. A na kraju molbe pisalo je ' God bless you' ili Bog vas blagoslovio.


Možete li zamisliti moj izraz lica i moj osjećaj žaljenja? Ne, nisam bila ljuta, nisam psovala, nisam se naživcirala, iako je to kod mene vrlo često, nisam. Samo sam ju žalila. Žalila jer ne zna što radi. Jer očito ne zna. Kako ne osjeti da je u njoj biće, posebno, Bog zna koliko potrebno ovom svijetu. I da joj dam novac? Da joj dam novac da ubije možda novog predsjednika ove jadne države? Da joj dam novac da ubije možda novu pop zvijezdu koju će moja djeca slušati?


Nikad nisam shvaćala ljude koji mogu udariti drugu osobu, bio udarac opravdan ili ne, nikad nisam shvaćala. A tek ubojstvo. To nikako, ali nikako ne mogu shvatiti. Niti trebam. Niti želim. Ja samo molim. Za neka bolja vremena, za neke bolje ljude. Molim i za ove gore, jer nisam od onih što ne vjeruju u dobro u svijetu. Ja vjerujem, itekako.


Kada sam vidjela ovu molbu, u trenutku sam pustila suzu, jer ime moga Boga spominju u istoj rečenici sa ubojstvom. Jer zazivaju blagoslov na ljude koji su pomoćnici ubojstva, koji pomažu da jedne malene oči nikad svijetla ne vide. Oni zazivaju blagoslov na nekoga, oni kojima je Božja milost najpotrebnija. Upravo to sam i ja učinila.


Plačući molila za sve te ljude koji nisu svjesni koliko je njihov život važan. Jer da znaju koliko je njihov život važan nikad se ne bi usudili ugasiti drugi, znali bi da i nerođeno dijete ima pravo biti rođeno.


Zgražam se na pomisao do kuda je ovaj svijet dogurao. Dogurao do onoga da ljudi ubijaju svoju vrstu, do onoga da ljudi ubijaju sami sebe, ubijaju čovjeka unutar sebe. Svoj život svode na minimum. Igraju se Boga. A što nam je sve dano. A koliku milost imamo. A nismo ni svjesni.


Molim se dragom Bogu, da ćemo jednog dana postati ono što i jesmo, ono što smo oduvijek i trebali biti. Ljudi ispunjeni moralom i dobrotom. Ali najviše, ispunjeni ljubavlju.
 

- Franjino dite
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
» Škola animatora 2017./2018.
14/01/18 | Čitanja: 437
» Naš petak:Molitveni sastanak
20/01/18 | Čitanja: 302
» Primanja i obećanja Frame Međugorje
22/01/18 | Čitanja: 66
Stol riječi
 Gospodine, razgovaram s Tobom kako mi je pri srcu. Daj mi doživjeti da budem povezan s Tobom. Jedan mali djelić moga života ponovno je prošao. Ti i ja, nas dvojica bogatiji za jedan dan, Ti jer ljubiš, a ja, jer sam ljubljen. Učini me otvorenim Tvomu Svetom Duhu. Hoću mu dati prostora u svojoj nutrini. Moju osobnu situaciju stavljam u Tvoje ruke. Znam, prihvaćaš me kakav jesam. Hoću u svome životu tražiti Tvoju volju. Daj mi odvažnosti vjerovati i djelovati. Štiti me od štetnih utjecaja. Daj mi mudrosti tražiti i činiti dobro. Radujem se što živiš sa mnom, i što sam zaklonjen u Tvome srcu. Hoću pripadati Tvomu novom svijetu, radovati se u Tebi i slobodno Ti se povjeriti. Gospodine, Ti budi središte moga života. Ti budi moj put – prema Tebi ću se orijentirati. Ti budi moj ideal – za Tobom ću poći. Ti budi moj učitelj – Tebe ću slušati. Ti budi moj prijatelj – Tebe ću nasljedovati. Ti budi Gospodar moga života i prati me. Daj mi s Tobom iznova započeti.
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.