Dnevnik jedne framašice, 13. kolovoza 2017.
Nedjelja, 13. kolovoza 2017. | Broj čitanja: 726
 
 

Vruć neki dan. Devetnice počele. Navještaj početka nove školske godine. Ja opet odlutala, kao uvijek ljeti.


Ali, poslije devetnice bilo je klanjanje. Bila sam na klanjanju i ostavila dušu na crkvenoj klupi. Isplakala potok za sve ožednjele vukove u šumi. Pogledala u onaj tamjan kako pleše po najljepšoj crkvi na svijetu. Svojim plesom me zadivio. Duh Sveti. Znam, to je bio On.


U jednom trenutku sam osjetila nenormalne trnce. Neke vruće trnce, koji u meni gore i hoće živjeti. Mislila sam da mi je došlo zlo i onda sam se odjednom sjetila što sam večer prije molila Boga. Molila sam ga da pokopa čovjeka koji je nekad u davnoj prošlosti ostavio svoje korijenje u mom tijelu i s vremena na vrijeme izađe na vidjelo. Htjela sam svim srcem pokopati tu staru osobu i u potpunosti završiti gradnju nove.


Ti trnci. To je bio lijek. Za moje misli, moju dušu, srce i tijelo. Ti trnci su bili čisti Duh Sveti koji mi uslišava molitvu i koji dopušta mom novom, boljem biću da diše, da diše plućima koje je stari čovjek gušio. I osjetim, ja dišem. I osjetim duša mi je izliječena. I osjetim da me opet primio. Osjetim da Ga moje srce opet shvaća kao Najboljeg Prijatelja, a na jedno vrijeme je u potpunosti zaboravilo na Njega.


Nisi mi jasan Isuse, iako toliko silno želim biti barem nalik Tebi.
Nije mi jasno što me primaš svako 3 mjeseca, što me primaš nakon svakog mog lutanja?
Nije mi jasno zašto ja ne mogu prema Tebi biti barem upola dobra kao što si Ti prema meni?


Sama sebi nisam jasna, kako uopće uspijem zalutat pokraj takve ljubavi. Najveće i čiste. Najčišće na ovom svijetu. Kako uspijem otići od svjetlosti u tamu. Zašto, kako, koliko još puta?
To mora da je ono ljudsko u meni što mi ne da mira, i čega se uporno pokušavam riješiti ali nisam dovoljno jaka.


Ali nekako mislim da jesam dovoljno Tvoja. Ustvari znam samo da sam Tebi u svakom slučaju dovoljna, a ostalo je na meni. Na meni je birati: svjetlo ili tama, ljubav ili mržnja, blizina ili udaljenost. Sasvim slučajno znam za što se od sada odlučno borim.


Isuse, vjeruj mi, ovaj put Ti stvarno vjerujem i ovaj put ću stati uz tvoju svjetlost vješto krijući tamu ljudskosti koja mi ne da mira, koja mi ne da Tebe. Ali Isuse, biti Tvoja je sve što ja želim biti, sve što trebam i sve što već jesam. Samo moram malo bolje kopati, u sebi, da iskopam još više Tebe. Jer ja znam Isuse, tu si. Uvijek si tu. Ti nikada i nisi otišao, hvala Ti na tome.

 

- Franjino dite
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Dnevnik jedne framašice, 25. srpnja 2017.
Utorak, 25. srpnja 2017. | Broj čitanja: 554
 
 

Ulazim na jednu svoju društvenu mrežu i počinjem čitati neku molbu. No ne bilo kakvu molbu, nažalost.


U prvoj rečenici pisalo je da budemo ljudi dobre volje i da doniramo novac djevojci koja želi uraditi pobačaj. Jer vremena je malo, vrijeme istječe piše. Još malo ako pričekaju, morati će roditi kaže. A na kraju molbe pisalo je ' God bless you' ili Bog vas blagoslovio.


Možete li zamisliti moj izraz lica i moj osjećaj žaljenja? Ne, nisam bila ljuta, nisam psovala, nisam se naživcirala, iako je to kod mene vrlo često, nisam. Samo sam ju žalila. Žalila jer ne zna što radi. Jer očito ne zna. Kako ne osjeti da je u njoj biće, posebno, Bog zna koliko potrebno ovom svijetu. I da joj dam novac? Da joj dam novac da ubije možda novog predsjednika ove jadne države? Da joj dam novac da ubije možda novu pop zvijezdu koju će moja djeca slušati?


Nikad nisam shvaćala ljude koji mogu udariti drugu osobu, bio udarac opravdan ili ne, nikad nisam shvaćala. A tek ubojstvo. To nikako, ali nikako ne mogu shvatiti. Niti trebam. Niti želim. Ja samo molim. Za neka bolja vremena, za neke bolje ljude. Molim i za ove gore, jer nisam od onih što ne vjeruju u dobro u svijetu. Ja vjerujem, itekako.


Kada sam vidjela ovu molbu, u trenutku sam pustila suzu, jer ime moga Boga spominju u istoj rečenici sa ubojstvom. Jer zazivaju blagoslov na ljude koji su pomoćnici ubojstva, koji pomažu da jedne malene oči nikad svijetla ne vide. Oni zazivaju blagoslov na nekoga, oni kojima je Božja milost najpotrebnija. Upravo to sam i ja učinila.


Plačući molila za sve te ljude koji nisu svjesni koliko je njihov život važan. Jer da znaju koliko je njihov život važan nikad se ne bi usudili ugasiti drugi, znali bi da i nerođeno dijete ima pravo biti rođeno.


Zgražam se na pomisao do kuda je ovaj svijet dogurao. Dogurao do onoga da ljudi ubijaju svoju vrstu, do onoga da ljudi ubijaju sami sebe, ubijaju čovjeka unutar sebe. Svoj život svode na minimum. Igraju se Boga. A što nam je sve dano. A koliku milost imamo. A nismo ni svjesni.


Molim se dragom Bogu, da ćemo jednog dana postati ono što i jesmo, ono što smo oduvijek i trebali biti. Ljudi ispunjeni moralom i dobrotom. Ali najviše, ispunjeni ljubavlju.
 

- Franjino dite
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Dnevnik jedne framašice, 9. srpnja 2017.
Ponedjeljak, 10. srpnja 2017. | Broj čitanja: 829
 
 

 Ovih dana događaju mi se čudne stvari. U svakom svom koraku, u svakom pogledu imam nešto skriveno, pronalazim neku poruku koju nikako ne mogu otkriti,a voljela bih.

 

Dok pričam sa drugim ljudima čitam između redaka i pronalazim neke skrivene poruke upućene upravo meni. Dok gledam televiziju naiđem na emisiju točno o onome što me muči. I onda razmišljam i ubijam glavu mislima je li to mi On želi nešto reći. Pa razmišljam toliko da želim pronaći neki prekidač u glavi koji mehanizmu mozga naređuje STOP. Ali ne može. I ove nedjelje mi se dogodilo isto. Bila sam na misi, bilo je vruće, bila sam na rubu gubljenja svijesti, i onda su me odjednom riječi svećenika trgnule, pričao je točno o onome što me muči. Osjetila sam mučninu, htjela izaći iz crkve i ne čuti ono što mi Bog preko svećenika želi reći. To je onaj unutrašnji grijeh koji nas nagovara na stvari koje su protiv Njegove volje. No ustrajala sam. U sebi sam govorila da ću samu sebe pobijediti jer imam Njega, koji je i inače spašavao situacije poput ovih.

 

I ne, ne mogu reći da i dalje ne razmišljam o tim nekim stvarima. No mogu sa sigurnošću reći da dozrijevam, da odrastam, da sam jača od same sebe. Ali isto tako znam da nisam jača bez ikakvog razloga, i ne mogu reći da sam ja 'nabildala' brazde svoga bića, nisam ja, On je. Kao i uvijek. On.

 

I više se ni ne čudim. Samo i dalje čitam između redaka i prisluškujem što mi to govori i što to od mene traži. Slušam koliko me voli i koliko mi dobro želi. Slušam i osjećam da nikad nisam sama. Jer eto i kada se sama guram od sebe, On me spaja. Stvara neko isto biće,ali jače i sa većim osmijehom. On spaja biće rasuto radi tjelesnog, u jednu veliku ljubav koja se samo duhom dobiva. Nekako volim da je tako, jer nekako tako se prisjetim koliko Ga volim. Ali jedno nikad ne zaboravljam, a to je ona prevelika ljubav koju on ima prema meni. I brate, sestro, prema tebi. Probaj jednom malo bolje pogledati stvari oko sebe, ljude oko sebe, pogledaj i gledaj dovoljno dugo dok ne shvatiš što ti je činiti po Njegovoj riječi. Jer eto, ne da nam da idemo od Njega, jer nas eto svim silama vraća k Sebi ako se kojim slučajem izgubimo.

 

I trudi se biti ona nađena ovca, a ne izgubljena, jer sam sigurna da On ima već i previše posla što se traženja tiče, pa bar mu ti olakšaj leđa svojom ljubavi.

 

- Franjino dite
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Dnevnik jedne framašice, 25. lipnja 2017.
Nedjelja, 25. lipnja 2017. | Broj čitanja: 648
 
 

Zaštekao mi je dar pisanja u zadnje vrijeme, ne znam što se događa, nikako svoje osjećaje ne mogu prenijeti na papir ili na tipkovnicu. Osjećam se kao da ne govorim dovoljno razgovijetno i da ne pišem dovoljno čitljivo. Ali davno mi je rečeno da svoje talente Njemu treba predati, Njemu trebaju služiti. Svaki svoj talent koristi kako bi proslavio Njega. I to sam i činila, bar sam se trudila to činiti.
Činim i sada, ali kao da ne znam više kako.


Ne mogu reći da ne osjećam način, znam koji su moji talenti, svjesna sam ih, ali nekad se i oni umore pa pritisnu tipku 'Stop', a ja ih silim da pritisnu onu 'Nastavi'.


Jesi li ti svjestan svojih talenata? Jesi li svjestan koliko posjeduješ? Je li znaš na koji će se On način proslaviti kroz tebe? Jako je teško to otkriti, zar ne? Nekad se ti talenti toliko ukopaju u nama da ni ne znamo imamo li ih uopće. Zatim nam dolaze misli da nas manje voli Onaj gore, da smo mu manje potrebni. Pa čak i da mu nismo uopće potrebni da bi se On očitovao u svijetu.


Sada ti On preko mene govori da nisi u pravu. Govori ti da imaš talente veće od mojih, veće od svih na ovom svijetu. Govori ti kako ćeš ih upotrijebiti. Kako ćeš se odužiti za njih. Ali ne čuješ dovoljno dobro, ili se uopće ne trudiš čuti? Toliki su poklopili uši i spustili pogled trudeći se da ga ne čuju i ne vide, a nisu ni saznali kolika je radost živjeti Njemu na čast i upotrijebiti sve dobro što posjeduješ, s Njim.


Ni ne znaju kako je drugačije živjeti da znaš zašto živiš i komu živiš. Kako je posebno znati da nisi sam. Kako je veliko življenje radi bolje smrti. Mnogi me ne razumiju što im pokušavam reći, jer eto moji talenti nikako da se probude iz sna kojeg su nedavno počeli snivati. Ja ih trzam, ali znam samo će ih On trgnuti.

 

No ima jedna razlika između mene i tebe. S ponosom ću je reći. Ja ću sa molitvom na usnama čekati Njega da mi kaže sada si opet spremna nositi Moju riječ po svijetu, sada su tvoji talenti jači, sada su spremniji za Mene. Sada pođi. Idi i stvaraj! Stvaraj moje kraljevstvo u svom malom kraljevstvu. Stvori svoju malu riječ koja će Moju veliku prenositi. Idi i pomozi drugima da me nađu, stvaraj tako da drugi vide stvoreno.


Moli, pa ćeš osjetiti isto ovo što osjećam. Vjeruj mi. Vrijedi. Pokušaj, pa ćeš shvatiti.
Sada, idi i stvaraj!
 

- Franjino dite
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
» Izabrano novo Vijeće naše Frame
14/10/17 | Čitanja: 781
» Naš petak: Molitveni sastanak
21/10/17 | Čitanja: 253
Stol riječi
 Gospodine Isuse, i večeras u tišini prebirem svoje misli. Svjesna sam toga da puno stvari ne štima. Cijelo ljeto je za mojim leđima i puno se stvari dogodilo, i svi ti događaji kao da su se prelomili u meni. Prohujali su samo tako i sad se s okusom gorčine u ustima pitam „Jesam li mogla bolje?“ Odmor se približio kraju, ali ja ne osjećam radost u sebi. Osjećam neku težinu koja iz dana u dan pritišće moje biće. Prošla su ta tri mjeseca gdje je bilo previše svega, a premalo Tebe. Letio je dan za danom, a ja sam ostala zatvorena u svojoj ljusci daleko od Tebe.   Isuse, trebam Te. Isuse, dođi i nahrani moje srce, poravnaj sve ono krivudavo, dodirni me svojom ljubavlju. Ispred mene je puno toga, bliže se i naša primanja i obećanja. Pripremi moje srce da ti odlučno i iskreno obećam da ću Te slijediti. Daj mi samo djelić Tvoje snage da krenem ispočetka, da ne očajavam nego da budem uistinu radosna što Te imam za prijatelja. Isuse, pruži mi svoju ruku i povedi me na pravi put. Hvala Ti, jer već osjetim da rasvjetljuješ ovu tamu koja se nastanila u meni.   Kroz glavu mi prolaze Tvoje riječi :“ Gdje su vladari naroda, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, gdje oni koji se igrahu ptica nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato- u što se ljudi uzdaju, te ne bijaše kraja njihovu zgrtanju? I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? Isčezli su, otišli u Podzemlje.“ Tvoje me riječi Isuse još jednom podsjećaju da trebam usporiti svoj korak i ostati blizu Tebi. Pomozi mi da se ne izgubim u vrtlogu svojih želja, zaboravljajući da samo Ti možeš pružiti ono što moja žedna duša traži. Hvala Ti, dragi moj Prijatelju <3
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.