Dnevnik jedne framašice
Petak, 25. svibnja 2018. | Broj čitanja: 154
 
 

Ponekad se pitam, Bože, je li stvarno bilo potrebno da Te toliko dugo ne znam?
Da Te toliko dugo ne poznajem, ne prepoznajem?
Znam da si Ti tu glavni, Oče.
Ponekad ja prelako odustanem. Bacim sve ovo izgrađeno nazad u rupu i počinjem ispočetka.


Ne kažem da je ispočetka nužno loše, ali kažem da nije ni najbolje. Da se ne trebam sramiti onoga što jesam. Da ne trebam kriti svoje pravo lice, puno nesavršenosti.


A Ti, Bože. Ti vidiš te nesavršenosti, i opet me voliš. Tvoje oči vide ravno kroz mene, a nije Te strah ljudske gluposti koju vidiš.
Jer znaš da sam slabašna u usporedbi s tobom. Ja, živo biće, i Ti, Stvoritelj.


Treba dugo vremena da se shvati Tvoja ogromna ljubav prema meni. Prema svemu. Stvorio si me, a ja svaki dan sve više i više nezahvalna na tome. Previše sam pogrešnih stvari odabrala u životu, pa sve krivim na Tebe. Uporno. Uporno guram dalje, kroz šikaru i draču iz koje me izvučeš, a ja nazad po svom. Magare, magare.


Znam, Oče, da je ovo toliko nepovezano, neznatno, nevažno. Ali znam i da Ti uvijek vidiš moje proturječnosti, da znaš da pokušavam. Ali, Bože, ja sam samo čovjek. Jedno malo Ništa. Veliko u Tvojim očima.


Zato se i utječem Tebi, da me spasiš od zla koje polako ruši ovaj svijet. Ne daj da sruši i mene. Molim Te.  

- Franjin suputnik
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Dnevnik jedne framašice
Srijeda, 25. travnja 2018. | Broj čitanja: 225
 
 

Evo, četvrti mjesec već pri kraju, a kao da sam jučer počela pisati. Još jedanput, i školska godina gotova.


Trenutno se osjećam tako maleno, kao da je Tvoj trenutak, Bože, meni čitava vječnost. Nekada je to tako strašan osjećaj, tako... Pogađa. Ogroman si. Ti si kao val podivljalog mora, a ja stojim na plaži. Tako bespomoćna, ali znam da me nećeš povrijediti. Odlučujem ući u more, danas. Sutra. Kad god budem spremna, znam da me čekaš.


Nikad nisam shvaćala da Ti nisi krotak. Da ne plešeš kako mi sviramo. Da nisi neki duh iz boce koji će mi ispuniti tri želje i ispariti u magli, prohujati sa vihorom. Nikad nisam shvaćala da ćeš ostati. Kroz svaki trenutak mog malog, tako nevažnog, ali tako važnog života.
Nisam shvaćala da me ovakvu trpiš, iako ja nisam sama sebe trpjela.


Uvijek si tu. Uz mene. Svaki put kad se loše osjećam, tu si. I tješiš. Nisi krotak, ali shvaćaš koliko daleko mogu. Koje su moje granice. I svaki put me guraš dalje i dalje van granica. Ali ne odustajem. Jer Ti si tu, točno tu, u središtu svake koščice moga tijela, u svakom udisaju mojih pluća, u svakom impulsu koji ovaj moj mozak šalje tijelu, u svakom kucaju moga srca.
U svakom kutu moje sobe.


Hvala Ti za to, Bože.
Hvala, što, tako velik, trpiš mene malu, čak kad ni ja sebe ne mogu.
Jer Tvoja ljubav, Bože... Neizmjerna je.  

- Franjin suputnik
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Pobijedio je smrt
Nedjelja, 01. travnja 2018. | Broj čitanja: 510
 
 

 Jutros kao da je sunce drugačije sjalo, kao da su ptice pjevale neku drugačiju skladbu. Pjevale su „Uskrsnuo je“. Uskrsnuo je Sin Boga živoga. Pogledaj, kako je lijepo bilo probuditi se jutros, kako je lijepo danas disati, u svakodnevnici uživati. Ali znaš li zbog čeka sve to imaš? Zaboravljaš li tko te je otkupio? Život nismo zaslužili, život smo dobili po ljubavi. Jesi li ikada zahvalio ili zahvalila Bogu na svemu što imaš? Jeste li mu zahvalili? Prošlo je vrijeme Korizme, vrijeme kušnje, vrijeme odricanja i šutnje.


Danas je svanuo novi dan koji ti daje snagu za nastaviti, za sve što te muči izdržati. Podigni glavu i pogledaj Njega, pogledaj onoga koji se ponizio, na križ prikovan bio kako bi ti punim plućima danas disao. Ne daj se obeshrabriti, nemoj odustati. On koji je Bog sve je prošao i bol i patnju, ali danas je uskrsnuo, danas je iz groba ustao. Htio ti je pokazati da možeš izdržati, da smiješ nastaviti, da te čeka nada, nada uskrsnuća. Upamti da je križ jedino što te dovodi do Uskrsa!


Bog ti pokazuje da je u križu spas. Križ je nada za tebe, on je šansa koju ne trebaš prokockati. Danas se dogodilo nešto zaista posebno, Kristov grob se otvorio. Shvaćaš li što ti to govori? Ne, nije mrtav, živ je i danas živi. Živ je i u mome i tvome životu brate i sestro, framašu ili framašico, čovječe ma kakvu titulu nosio, danas čuj pjev ptica koje pjevaju: „Uskrsnuo je, Aleluja, Aleluja!“

- Marko Topić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Dnevnik jedne framašice
Nedjelja, 25. ožujka 2018. | Broj čitanja: 525
 
 

 Devet sati navečer, subota, a ja u kući, sjedim na kauču i taćam noge u lavoru ledene vode. Dođe čovjeku da se počeška po glavi i upita je li to stvarno, ja da ne izlazim subotom.


Prvi razlog su žuljevi. Ono kad hodočastiš u Međugorje, pa nemaš žuljeve nigdje drugo osim na tabanima.
Svejedno, meni drago što sam otišla. Nema mi ništa draže nego kad dođem kući sva premorena, ubijena, prljava i onda samo odem pod tuš i sperem prljavštinu i umor. Čovječe, kao nov se osjećaš.


Ali put u Međugorje... Nešto toliko predivno. Nešto toliko krasno. Onaj osjećaj kad sjedneš na klupe ispred crkve, pogledaš u crkvu i shvatiš da si ti to uradio. Nitko drugi. Uspio si.
U korizmi je onaj put nekako intimniji. Slaviš Isusa. Njegovu smrt, njegovo uskrsnuće. Shvaćaš njegovu patnju i bol. Napola, jer je on puno više patio.

I sve te pokore, sva ta bol i svi ti žuljevi će nestati za nekoliko dana, a ti ćeš se sjećati one korizme 2018. kad si otišao pješke u Međugorje i uzeo učiti čim si došao kući.


I ako se pitaš vrijedi li? Uvijek vrijedi. Bol je privremena, a u Oca to vrijedi puno više nego ovdje. Vjeruj mi.

- Franjin suputnik
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
» Literarni natječaj na temu „Majka”
11/06/18 | Čitanja: 529
Stol riječi
 U jednom španjolskom selu kći zamoli svećenika da pođe u njezin dom kako bi se na trenutak pomolio s njezinim jako bolesnim ocem. Ušavši u siromašnu kuću, svećenik ugleda muškarca u krevetu kako leži glave uzdignute na dva jastuka.   Pokraj kreveta nalazila se stolica. Svećenik pomisli da je tu postavljena zbog njegovog posjeta. – Pretpostavljam da ste me očekivali – reče mu. – Ne, tko ste vi? – upita ga bolesnik. – Ja sam svećenik kojega je vaša kći pozvala da se pomoli s vama. Kad sam ušao primijetio sam praznu stolicu pokraj vašega kreveta i pomislio sam da je tu postavljena za mene.   – Ah, stolica – reče muškarac. Zatim nastavi: – Biste li bili tako ljubazni da zatvorite vrata? Svećenik, iznenađen, zatvori vrata. Bolesnik mu reče: – Ovo nisam nikada nikome rekao. Čitav sam život proveo ne znajući kako moliti. Dolazeći u crkvu uvijek bih slušao kako mi se govori o potrebi molitve, kako valja moliti i o blagodatima koje sa sobom donosi molitva… međutim, sve su mi te riječi, ni sam ne znam zašto, ulazile na jedno, a izlazile na drugo uho. Jednom riječju, nisam znao kako moliti. Onda sam napokon jednoga dana sasvim prestao moliti. Tako sam nastavio sve do pred oko četiri godine. Jednog sam dana o tome razgovarao sa svojim najboljim prijateljem koji mi reče:   – Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće: – Sjedni na stolicu i postavi drugu praznu stolicu pred sebe, zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom. Nije to nikakva glupost, jer nam je On sam rekao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Zatim mu govori i slušaj ga isto tako kao što to sada činiš sa mnom. – Pokušao sam jedanput, zatim drugi put i toliko mi se dopalo da to odonda činim barem nekoliko puta na dan. Uvijek dobro pazim da me moja kći ne vidi… inače bi me odmah zatvorila u ludnicu.   Svećenik je na te riječi bio vrlo ganut. Zatim objasni Josipu kako je ono što čini jako dobro i savjetova mu da to nikada ne prestane činiti. Zatim se pomolio s njim, blagoslovio ga i vratio se u crkvu.   Dva dana kasnije nazvala ga je Josipova kći kako bi mu saopćila da je njezin otac umro. Svećenik je upita: – Je li umro smireno? – Da. Kad ste izašli iz kuće, pozvao me u dva sata poslije podne. – Došla sam k njemu i ugledala ga u njegovom krevetu. Rekao mi je da me puno voli i poljubio me. Izašla sam u kupovinu, a kad sam se nakon sat vremena vratila pronašla sam ga mrtva. Ima tu međutim nešto čudnoga. Izgleda da se malo prije nego je umro digao i približio stolici koja je bila kraj kreveta. Vrativši se, našla sam ga glave naslonjene na stolicu. Što vi mislite o tome? Svećenik, duboko ganut, obrisa suzne oči i odgovori: – O, kad bi bar svi mi mogli tako umrijeti!
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.