Dnevnik jedne framašice, 26. studenog 2011.
Subota, 26. studenog 2011. | Broj čitanja: 1258
 
 

Isuse, Ti prilaziš tako pažljivo, da me ne prestrašiš; dotičeš tako nježno da me ne povrijediš; ljubiš tako snažno da me ozdravljaš!
Promatram ljude, sebe. Promatram ožiljke koje nosimo. Na dlanovima, licu, nogama, i one koji se ne vide ali su itekako prisutni, na našim srcima. Ožiljke nosimo, kao uspomenu na nešto što nas je ranilo, povrijedilo, boljelo. Na nešto što je zarezalo tako duboko, tako snažno i tako bolno da nikada nije uspjelo zacijeliti do kraja. Kao uspomenu na onoga tko nas je povrijedio.
Ukrao dio nas i jednostavno nas tako obilježio. To ranjavanje jedni drugih ne mora biti nešto veliko, to mogu biti sitnice, stvari koje činimo nehotice, bez razmišljanja i svakodnevno.

Promatram i vidim kako ožiljci oblikuju osobu. Kada zadobije ožiljak više nikada ne može biti ista. Ne zato što je ispunjena mržnjom, što ne želi zaboraviti, što ne želi oprostiti – i kada oprosti i nastavi dalje, ožiljak ostaje kao upozorenje. Kao nešto što te podsjeća da ne želiš ponovno proživljavati takvu bol. Ima ljudi koji pričaju o ožiljcima, koji su ih svjesni ali ima onih koji šute i u tišini podnose svoje boli. Možda se nikada ne usude ponovno otvoriti svoje srce. A sve što si nam „zapovjedio“ bilo je da ljubimo jedni druge kao sebe same.To je sve što si tražio od nas. Zar je to bilo previše? Nije. Ali ljudi smo. Često činimo stvari bez razmišljanja o posljedicama.

 

Promatram Isuse, Tebe na križu. Raspet, izranjavan, popljuvan, pribiven čavlima na obični komad drveta, ponižen na očigled svih. I sjetim se Uskrsa – Ti si i dalje Ti. Emanuel – s nama Bog. Ni jednog vidljivog ožiljka! Tvoje srce i cijelo biće i dalje su ispunjeni ljubavlju za nas! Za one koji su Te raspeli, za one koji Te nisu branili. I svaki put kada Te našim grijehom povrijedimo, Ti nam opraštaš i – zaboravljaš. Kod Tebe nema ožiljaka koji će podsjećati na naše pogreške. Ti i dalje ljubiš. Silno i bezuvjetno.
Učini moje srce takvim, Gospodine. Ispuni me ljubavlju. Nauči me kako ljubiti. Nauči me kako poštivati osobu. Kako doživljavati ljude kao ono što oni jesu – Tvoja ljubljena stvorenja. Kao bića koja su žedna ljubavi, kao bića koja osjećaju.

 

Gospodine, nauči me da dotičem druge onako kako Ti dotičeš mene – da ne ostavljam ožiljke nego tragove. Tragove koji će podsjećati na dobro. Tragove koji će izgrađivati, a ne razarati. Nauči me živjeti otvorenog srca. Nauči me da postoje bića koja prilaze poput Tebe nježno da me ne prestraše. Kada me netko i prestraši, kada ukrade dio mene, Ti me nauči opraštati. Potpuno i s puno ljubavi. Onako kako Ti opraštaš.


Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome.

 

 

- framašica 2 :)
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!