Dnevnik jedne framašice, 29. listopada 2011.
Subota, 29. listopada 2011. | Broj čitanja: 1133
 
 

Kada bih znala riječ, najmiliju od svih riječi, Tebi bih je izrekla. Kada bih barem znala djelo kojim bih Te mogla toliko razveselitit, ta Tebe bih sve učinila! Još sam tu. Još Te ljubim i ne planiram koračati kroz život bez Tebe.


Neki dan sam Sv.Pričest doživjela na poseban način. Stajala sam i čekala na red, a misli su mi lutale. Onog trenutka kada je svećenik stao ispred mene i pokazao mi Tebe, kao da je svijet zastao! Moj Gospodin! Onaj koji je umro za mene! Bog moj, sve moje! Ti Isuse, Ti si taj kojeg ljubi srce moje. Ti si taj kojeg slijedim stopama poniznog Asiškog siromaška. Ti! Zahvalna sam i radosna što Tebe mogu staviti na prvo mjesto, što se Ti i Tvoja Majka preko Vječnog Zaljubljenika zaokupili moje misli, ispunili moj život! I tako je divno znati da je sve to Tvoje djelo!


Razmišljam često o tome, provocira li moja radost, moja zanesenost druge? Može li netko tko takvo nešto nije doživio to shvatiti? Može li uopće zamisliti da ovakvi osjećaji, ovakva razmišljanja stvarno postoje? Da to nije nešto što tek tako izmišljam. Ovo je stvarno jer si Ti stvaran i dotaknuo si moj život. Samo treba biti otvorena srca za tebe.


Stojim pred Tobom i molim Te da mi oprostiš. Da mi oprostiš sve one trenutke kada se zamislim. Trenutke kada nisam potpuno prisutna. Kada lutam, tražim i ne vidim. Trenutke kada ne čujem, niti osjećam. Jer i takvi trenutci itekako postoje. Svjesna sam da nije sve uvijek ružičasto, ali uvijek treba biti svjestan da su trenutci prolazni. Dođu nekad teži, nekad lakši. Ali svaki trenutak prođe. To je život, to je rast, to je učenje. Učim rasti u Tebi i s Tobom. Skupljam darove koje mi Ti šalješ i učim ih koristiti Tebi na slavu. Znam da trebaš moje oči da vide bistro, uči da čuju i nečujno, jezik da govori razgovijetno, ruke da djeluju marljivo i noge da koračaju spretno. „Vi ste sol zemlje i svjetlost svijeta.“ – sjećam se, nisam zaboravila.


Isuse, još nešto Te želim zamoliti. Često razmišljam o dragim ljudima koji više nisu tu. Kako je njima, mogu li me vidjeti, čuti. Ne znam. Ali znam da im Ti možeš prenijeti moje misli. Čvrsto vjerujem da je Tebi sve moguće. Spomeni ih se zbog svih dobrih stvari koje su prenijeli na mene, sbog svih onih sitnica kojima su dotakli moj život i ostavili svoj trag. Samo nek znaju da nije bilo uzalud, da njihove riječi i njihova djela žive i da ih nikad neću zaboraviti.
Hvala Ti!

 

 

- framašica 2 :)
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!