Hvala Ti!
Utorak, 18. listopada 2011. | Broj čitanja: 1951
 
 

Iako je zahladilo vani, današnji dan mi je bio većinom "sve po starom". Ali ipak nešto novo se tu dogodilo, čega sam tek kasnije postala svjesna. Tražeći po hrpi knjiga onu koja mi je trebala, stvorilo se nešto na podu. Bio je to obični papir, koji mi se ispočetka nije dao ni dignuti s poda, al’ ipak sam ga na kraju dignula s namjerom da ga zgužvam i bacim, jer s prve strane je bio prazan. Međutim, kad sam ga uzela, opet mi je ispao iz ruke, okrenuvši se na drugu stranu koja je bila ispisana sa puno podcrtanih riječi. Naravno počela sam čitati, i na samom naslovu već sam stala i zamislila se... Samo Ti - to su bile riječi naslova. Djelovale su mi tako snažne. Onda sam se svega sjetila, to je pjesma koju sam napisala prije nekoliko mjeseci. Pjesma zahvale za moju uslišanu molitvu. Taj trenutak mi se to nije činilo tako davno, iako zapravo je bilo, jer nekad je i jučer "davno". Počela sam čitati stihove, koji su bili puni hvale Njemu, našem Spasitelju čije korake slijedimo dobrotom i poniznošću.


Zvuči glupo, al' opet sam se zamislila… Shvatila sam, da sam većinom zahvalna Bogu kad mi ispuni neku moju molitvu, želju, čežnju. Zaboravim Mu se zahvaliti na svakoj sitnici, osmijehu, prijatelju, zdravlju, roditeljima, svakom danu, pa i ovom danas kada sam postala svjesna da Boga treba uvijek ljubiti, moliti mu se, i kad smo tužni i radosni, pa i onda kad nam ništa ne treba. Trebali bismo zahvaliti i na tome, jer On je uvijek tu za nas. Spremno otvorimo svoja srca i dopustimo Mu da nas ispuni svojom ljubavlju!


U zadnje vrijeme uvijek sam molila za nešto, nije da se opravdavam al' većinom su to bile "sitnice" iako to nije bio razlog da se ne zahvalim, uslišalo se to ili ne. Postalo mi je jasno da je danas jako malo ljudi koji su iskreno zahvalni Bogu na svemu, i tu sam se pronašla, jer sam „zaboravila“, a nisam smjela… Kako da te pozdravim? Kako reći hvala?… Danas ta riječ ‘’Hvala’’ tako bezvrijedno zvuči, a ne bi smjela. Trebala bi biti iskrena, topla i ponizna. Ponovno čitanje pjesme navelo me je da ne smijem zaboraviti biti zahvalna, i kasnije sam se osjećala puno bolje.

Stoga se i vi ne bojte reći: Hvala Ti ! Riječi su kratke, al' su zato snažne.

 

 

- Anamarija :)
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 87 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!