Mir je u Bogu
Utorak, 06. rujna 2011. | Broj čitanja: 2336
 
 

Iz moje posljednje pjesme:


''...mir je u nama,
u srcu čistu,
u iskrenoj duši,
u Isusu Kristu!''


Posljednjih dana si nekako prazan. Zapravo, nije to baš zadnjih nekoliko dana, nego malo duži period. Nešto se u tebi mijenja, no ti ne znaš što. Primjećuješ da si često bio osoran prema svojim ukućanima, da se jednostavno nisi ustao s kauča kad je majka rekla da odeš po kruh, da nisi htio pomoći baki u vrtu, a kad su te roditelji pozvali da ujutro ustaneš, ti si se samo okrenuo u krevetu i rekao: ''Eto me, samo još 5 minuta''. Vjerujem da bi tako mogli nabrajati do u beskonačnost. Čini se poznato? Zasigurno nisi jedini.
I ja sam takva. Ne znam što da radim, dok grijesi preuzimaju moju svakodnevnicu, a sve češće pojavljuje se nemir. Riječi molitve samo mi prelijeću preko usana, a misli su mi negdje daleko dok izgovaram najvažnija imena u povijesti svijeta. Osjećam se užasno. Nikako ne uspijevam pronaći svoj put. I što se dogodi? Iduća misao rasvijetlila je tamu. Samo jedna riječ: ispovijed. Iskrena, prava ispovijed. Bez zatajivanja najškakljivijih sitnica - samo iskrenost. Čim sam počela govoriti ispovjedniku što me muči, odmah je znao lijek za mene. Odgovor je bio ustrajnost. Znam, teško je biti ustrajan. Lakše je nekome odbrusiti, nego prešutjeti nepravdu. Lakše je reći ''Ne da mi se'', nego nešto poduzeti. Lakše je odmahnuti rukom i reći ''Ni ja to ne znam'', nego pomoći nekome u stvari koju, zapravo, jako dobro poznaješ. Nije lako ni moliti. No, kad doista uspiješ uspostaviti kontakt sa svojim Stvoriteljem, tada ćeš znati da se svaki tvoj trud i pokora isplatila. Kad počinješ moliti, prva stvar koju ćeš reći, neka bude:

 

'Isuse, daruj mi ustrajnost i mir, da ti se mogu uistinu povjeriti. Iako znam da ti poznaješ sve moje putove, ipak ću ti ih reći, jer tebi je najdraže razgovarati sa mnom. Ti svaki dan kucaš na vrata mog srca, strpljivo čekajući kad ću ih otvoriti. Samo Ti si taj koji me može voditi kroz sva životna razdoblja koja trebam proći. Ne dopusti mi da se odvojim od Tebe, jer jedino Ti si pravi mir!''

p.s. Ne morate govoriti molitvu koja je protekla iz mog srca. Vi sami smislite svoju, Isus savršeno razumije svakoga od nas, samo je bitno da srce govori. :) 

- :)
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!