Dnevnik jedne framašice, 21. kolovoza 2011.
Nedjelja, 21. kolovoza 2011. | Broj čitanja: 2216
 
 

Kad sam bila mala čvrsto sam vjerovala da kada zatvorim oči i mislim na nekog Ti učiniš da taj netko to osjeti.

 

Večeras mislim na osobe. Drage osobe. Osobe koje su u mom životu ostavile trag, neizbrisivi trag. Mislim na osobe koje su bile oko mene, a više ih nema u mojoj blizini. Neke koji su tu i sada ali kao da nisu. Stvari se mijenjaju ali ja i dalje mislim na njih. Ponekad je to teško reći. Ponekad je teško dati do znanja nekom da ti je u mislima. Zato Bože, govorim Tebi – ja još vjerujem. Ne vjerujem u nešto daleko, nešto nemoguće, jednostavno vjerujem Tebi. Vjerujem da ovog trenutka kada zatvorim oči, ovog trenutka kada moje srce misli na nekog, Ti činiš da taj netko zna. I to je dovoljno.

 

Razmišljam kako ljudi ulaze u život s razlogom. Ti si mi ih poslao, to je Tvoj plan. Kada god razmišljam o nečem što je bilo imam neobičan osjećaj. Ne mogu razaznati jesam li tužna ili možda samo sjetna? Ili sam ipak radosna? Tužna jer ništa nije kao što je bilo, a sada mi to izgleda tako bezbrižno i lijepo. Sjetna što mi nedostaju takva vremena. Radosna što sam imala priliku proživjeti sve i sjećati se. Čuvati uspomene duboko u svom srcu.

 

Znam, treba ići dalje. Koračati naprijed, ispisivati nove stranice, a ne provesti život čitajući one koje su već odavno stvar prošlosti. Ali…lijepo je sjetiti se. Sjetiti se osobe kakva sam bila, upravo zbog tih ljudi koji su me činili boljom osobom. Sjetiti se stvari koje su me okruživale i koje su me obilježile.

 

Mislim na neke osobe i radosna sam. Radosna sam Bože zato što čvrsto vjerujem da ćeš ih blagosloviti i zagrliti tako snažno. Znam da ćeš im prenijeti radost i to mi je dosta. Oni će znati da sam ja dobro. Znati će da sam i dalje ja ista, sa osmijehom na licu, možda sada malo nesigurna, plašljiva ili samo oprezna ali s osmijehom. Ja sam i dalje ja. Ona koju si Ti stvorio. Ona koju Ti svaki dan iznova daruješ i raduješ. To je ono što je uvijek isto i to je zapravo ono što nas sve povezuje – Tvoja ljubav prema nama. Radosna sam što je sve baš ovako kako je. Radosna što se srcem sve tako jasno vidi i spozna. To me tješi. Jer ja sam znala osobe koje su srcem gledale, srcem slušale, srcem živjele. I znam da te osobe još uvijek postoje. Još uvijek imaju srce kojim vide, slušaju i žive.

 

Očisti mi srce Gospodine. Da vidim, da čujem, da živim.


 

- framašica 2 :)
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!