Dnevnik jedne framašice, 13. kolovoza 2011.
Subota, 13. kolovoza 2011. | Broj čitanja: 1122
 
 

Poslušaj Gospodine večeras moje srce. Poslušaj kako veselo kuca nešto što si Ti stvorio. Pogledaj moje oči Gospodine, večeras posebno sjaje. I one su dar od Tebe. Pogledaj ovaj osmijeh i neka Ti on izrekne najveću hvalu, hvalu za sve ovo što me čini radosnom. Što si Ti stvorio i stavio oko mene da mi uljepšava život. Ovakvu radost ne mogu držati u sebi, ona se treba širiti!

 

 

Stojim pred Tobom puna prekrasnih osjećaja i pitam se: “Kako? Od kud sad to?“ Dolazim do jednostavnog odgovora – lako, iz vedra Neba! Ti ne možeš iznevjeriti, Ti ne ostavljaš da čekam. Sve što trebam učiniti je – otvoriti svoje srce i biti spremna na oluju radosti koja me čeka.

 

 

Razmišljala sam ovih dana o strahovima. Popis stvari kojih se bojim se poprilično odužio i baš kad sam pomislila da mu nema kraja zaustavila sam se i zasmijala samoj sebi. Čega se trebam bojati? Što mi se može dogoditi kada si Ti moj štit? Moja snaga i moja zaštita, sve što dobivam je od Tebe, a od Tebe ne može biti ništa loše! Neumorno bdiješ, čuvaš me radosno, nježno, strpljivo. Jer Tvoje sam dijete. A ja se bojim. Ma ne bojim se ja, već zaboravljam, a ne bih trebala. Toliko se zaokupim ovim svijetom, ovim životom da zaboravim živjeti. Onog trenutka kada zaboravim da bez obzira na moju dob ja sam još Tvoje dijete jave se moji strahovi. Malo dijete u majčinom naručju je tako sigurno i ono se ničega ne boji, jer zna da majka budno motri na njega. Tako je i s Tobom. Da sam bar uvijek svjesna da sam dijete, Tvoje dijete, ne bih poznavala riječ STRAH. Hvala Ti što me ti podsjetiš da mogu ostati dijete u srcu, jer na taj način sam sigurna.

 

 

Gospodine, mislila sam Ti reći da mi je ova radost dovoljna ali onda sam nešto shvatila. Radost koju daruješ meni, nije moja. Ona je od Tebe ali za druge. Što više radosti izliješ u moje srce, više će je preko mene doći do drugih. Kad bi bar mi ljudi naučili da se radost ne čuva, da se na njoj ne štedi, da se ona treba dijeliti, dijeliti i dijeliti – bez prestanka.

 

 

Često poželim da se vrate neka stara vremena, neki davni običaji, kako bi volila da sam se rodila nekad davno ali ovaj svijet je onakav kakvim ga ja činim. Rodila sam se sada i ovo vrijeme mogu učiniti boljim, radosnijim uz samo malo truda i otvorenosti srca.

 

 

Bože, umiri ovo moje srce. Da ne čini ništa ludo i nepromišljeno u ovom naletu radosti. Nauči moje srce čekati, strpljivo i smireno, čekati trenutak kada će čuti Tebe.


 

- framašica 2 :)
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!