Uz prvu svijeću Došašća
Nedjelja, 28. studenog 2010. | Broj čitanja: 1356
 
 

 

 

Pomalo glupo. Zar ne, Isuse?!

 
 

Planiram ti reći kako mi je sada, dok ovo pišem, hladno; kako su mi prsti pocrvenili od hladnoće; kako mi usne poprimaju blagu modru boju, a uši mi se slažu sa prstima. Kao da ti to ne znaš! Planirao sam ti reći i kako sam obukao tatin džemper. Opet jer mi je hladno. Samo, imam jedan problem – tata je u struku malo uži od mene. Obuo sam pređene čarape što ih je isplela moja baba dok je još vidjela plesti. I iako su stare i poderane, meni su one najdraže. Stvarno je hladno u mojoj sobi, Isuse. Mogu odviti radijator i soba će se ugrijati, ali nekako, ne želim to učiniti. Na neki čudan način uživam u ovoj hladnoći.

 
 

A i Tebi je, Isuse, bilo hladno. Zar ne?! One noći kad si se rodio u štalici sigurno si drhtao. Životinje su dahtale u tebe da te ugriju kao što ja upravo dahtah u svoje ruke da nastavim ovo pisati. Tebi je, Isuse, bilo teže. Ja sada sjedim na udobnoj stolici, a ti – ti si bio na slami. Sigurno nije bilo ugodno, Isuse. Zamišljam kako bi to bilo staviti dijete na slamicu. Sigurno te je slama bola, a možda pomalo i škakljala. U svakom slučaju nije ti bilo baš nezaboravno. Čovjek bi nakon takvog jednog iskustva učinio sve da se to ne ponovi, ali ti Isuse, ti to činiš svake godine. Činiš to, Isuse, jer me ljubiš. Kako je moćna ta spoznaja! Kako je uzvišen taj osjećaj! Kako se lijepo osjećati ljubljenim. Hvala ti Isuse što me ljubiš.

 
 

Malo sam rastresen, Isuse, ali ti mi to nećeš zamjeriti. Zar ne, Isuse?! Tamo negdje u mojoj podsvijesti počinje ona poznata melodija: Padaj s neba roso sveta… i ja počinjem zamišljati kako će izgledati paljenje prve svijeće Došašća u nedjelju na našoj Večernjoj Misi. U dnu crkve stajati će anđeo obučen u dugu bijelu haljinu, u rukama držeći svijeću koja navješćuje: Već se bliži vrijeme blago…

 
 

I kada svijeća podno našega oltara bude upaljena počelo je – počelo je još jedno Došašće. Pred nama je malo vremena do tvojega Dolaska. I ove ćeš se godine, Isuse, Utjeloviti među nama i postati čovjek kao i mi kako bi otkupio jedino vrijedno u nama – naše dostojanstvo. Ti nam, Isuse, pružaš svoje djetinje ruke i čekaš naš zagrljaj; čekaš da se Božić u nama dogodi. A Božića nema bez proživljenoga Došašća. Zato ću ja, Isuse, učiniti sve da proživim Došašće i doživim Božić, da se ti rodiš u mojem srcu, a prvo što ću učiniti je izmiriti se s Tobom u sakramentu Ispovijedi. Odviti ću radijator i dopustiti da toplina tvoje Milosti ispuni svu hladnoću mojega grešnoga srca. To je najbolji način do doživljenoga Božića. Dopustiti ću da me oblije nebeski dažd i da moje srce i moj život prilagodi Isusu koji dolazi. Dođi Gospodine Isuse…

 

- Antonio Musa - Coka
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 46 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!