Dnevnik jedne framašice
Četvrtak, 22. studenog 2018. | Broj čitanja: 239
 
 

25. listopada 2018.

 

Brundanje auta i otpalo lišće. Kava za ponijeti u ruci dok se druga krije u toplini džepa moje jakne.
Stigla jesen. Priroda pokazuje svoje najljepše boje, kao da se želi pokazati. Zadnji udarac prije potpunog mraka.
Kako u jesen biljke znaju stagnirati sa svojim procesima, nešto se slično događa i sa mnom.

 

Sa svim stresovima, pogotovo slatkim školskim mukama, ja totalno zaboravim na Njega. I tebe, dnevniče. Nekako sam te smetnula s uma, a tvoje plave korice su me tjerale na povraćanje, da budem iskrena. Nekako sam osjećala kao da nemam volje ni za ičim, a kad bih pokušala pisati, sve što mi je padalo na pamet su bile formule iz matematike i stranice zemljopisa.
Negdje je nestala ona čvrsta ja, vratila se ona koja pada i na najmanje kušnje.

 

Ali Ljubav, ta prevelika, beskonačna, smiona Božja Ljubav! On, uvijek spreman primiti svoju izgubljenu ovcu. Jer Otac bira svoje ljude gledajući na to koliko su spremni poslušati Riječ, a ne koliko su savršeni.

I tako sam jednog četvrtka na klanjanju osjetila Njega kako me prima u svoje okrilje. Ponovno, bez obzira koliko sam ja zaboravila da je On prisutan, bez obzira koliko sam ignorirala Njegovo lice u gužvama, On je čuo moj vapaj i bio pokraj male, jadne, slabe mene u tren oka.

Bog je velik.
Pokušala sam tragati za Njime u šuštanju lišća, zvuku vjetra i mirisu kiše. Našla sam Njegova djela, koliko je savršeno stvorio svijet i nas i sve procese koji se događaju.
Tako savršeno funkcionira, zar ne? Voda i lišće i čovjek i gusjenica i leptir... Ništa ne bi moglo postojati jedno bez drugog.
Bog me uči zajedništvu. Koliko, izostankom samo jedne stvari, čitav sustav propada.

 

Shvatila sam da je tako i sa mnom.
Izostavila sam Boga. I tebe, dnevniče.
I shvatila sam da, čim ubacim malo svega u svoju dušu, opet postanem uravnotežena.
Valjda je tako sa svim ljudima, a ne samo sa mnom.

 

I nije valjda da se samo ja tako bljutavo osjećam bez Njegovog prisustva, zar ne? 

- Franjin suputnik
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
26/03/19 | Broj čitanja: 93 | Autor: Franjin suputnik
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
» Naš petak : Molitveni sastanak
15/04/19 | Čitanja: 92
» Tribina za mlade - Usridu
13/04/19 | Čitanja: 28
Stol riječi
 Svakoga dana o podne, neki mladić bi se pojavio na vratima crkve, zaustavio se nakratko i odlazio. Na njemu bijaše košulja s kockastim uzorkom, poderane traperice i jakna, baš kako se obično odijevaju mladi njegove dobi. U ruci je nosio papirnatu vrećicu s pecivom za ručak. Župniku je bio sumnjiv, pa ga upita zašto dolazi pred crkvu. Bijaše, naime, i ljudi koji su u crkvu dolazili krasti. „Dođem se pomoliti“, odgovorio je mladić. „Pomoliti se?! Što možeš izmoliti za tako kratko vrijeme?“ „Pa… svakoga dana dođem u crkvu o podne i kažem: „Isuse, Jim je“, a zatim odem. Molitva je kratka, ali siguran sam da me Isus čuje.“ Nekoliko dana kasnije, mladić je teško stradao u nesreći koja se dogodila na poslu, pa je prevezen u bolnicu. Ležao je u sobi s ostalim bolesnicima, ali njegovim se dolaskom raspoloženje potpuno promijenilo. Uskoro je ta soba postala sjecište svih bolesnika na odjelu. Mladi i stari često bi se našli pored njegova kreveta, a on bi svima udijelio smiješak, riječ ohrabrenja i poneku šalu. Posjetio ga je i župnik. U pratnji medicinske sestre sjeo je pored njegova kreveta. „Rekli su mi da si teško stradao, ali da unatoč tome hrabriš sve druge bolesnike. Kako u tome uspijevaš?“ - „Zahvaljujući onomu koji me posjećuje svaki dan o podne.“ „Ali ovamo nitko ne dolazi o podne“, upadne mu u riječ sestra. „Dolazi, dolazi, svaki dan o podne. Stane na vrata moje sobe i kaže: ‘Jim, Isus je.’ I onda ode.”  
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!