Dnevnik jedne framašice
Petak, 02. studenog 2018. | Broj čitanja: 184
 
 

25. rujna 2018.

 

I eto, dogodi se da nađeš braću na najčudnijim mjestima. Možda.
Ja sam svoje krvno nesrodne našla u autobusu za Međugorje. Išli na duhovnu obnovu.

 

Znaš, koliko god puta sam čula da su prva obećanja nešto posebno, nisam to vjerovala.
Tek mi svanulo kad sam se penjala na Podbrdo. Kad sam dala sebe u onu molitvu, kad sam kleknula ispred Majke i zahvalila.
Opet ja i moj dramatični um, plakala dok sam molila. Dok sam izgovarala molitve, poput izgladnjela čovjeka.
Ispunila me ona Kuća Mira, baš time. Mirom. Dok su naši framaši pjevali, ja sam se osjećala tako puno. Toliko ljubavi sam tu večer imala u sebi da je moje srce osjećalo kao da će puknuti.
Majka me spasila. Doslovno. Ja dosad još nisam sišla s Podbrda da bar jednom nisam opalila na pod, ali tu večer ni jednom nisam pala. Znala sam da je to bio neki znak.
Tražila sam ga. Za neke svoje tamo stvari.
Isto kao da mi je rekla "Čuvam te. Idi."
Tu večer sam pogledala u njeno lice, njeno predivno lice.
I riječi samo izvirale iz mene. Rijeka.

 

Super je ta sreća bila, ali sam se dan poslije osjećala tako umorno i tamno. Jedva jedvice se natjerala da odem na misu, oči mi se sklapale. Ali otišla.
Znaš, tu sam se baš probudila. Kao da je fratar sišao s ambona i opalio mi zaušku. Odjednom sam se zapitala šta mi je bilo. Nešto kao da je opet planulo u meni.

 

Rekla sam sama sebi da ovo neću više uraditi.
Postoje dani koji nisu dobri, naravno. Ali opet, s dna imaš pogled prema nebu. Samo sklopi ruke i moli.
Moli ponovno, ponovno, ponovno. Pokušaj, uvijek vrijedi.

 

Da te Bog nije htio tu, na točno tom mjestu, ti ne bi ni postojao. On uvijek ima plan. Život je jedna velika, spetljana crta. Samo prati. Ostavit će prekrasnu rečenicu.

 

I zapamti: nikad nećeš proživjeti nešto dvaput.  

- Franjin suputnik
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
05/05/19 | Broj čitanja: 66 | Autor: Franjin suputnik
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
» PiO: frame Mostar
20/05/19 | Čitanja: 111
» Naš petak: Molitveni sastanak
19/05/19 | Čitanja: 26
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!