Majka Terezija - svetica današnjeg vremena
Petak, 14. rujna 2018. | Broj čitanja: 397
 
 


U Skopju 25.kolovoza 1910. u albanskoj obitelji Bojaxhiu kao posljednje od troje djece, rođena je Majka Terezija. Kad je imala tek jedan dan, krštena je kao Agneze Gonxha. Još se kao učenica odlučila posvetiti Bogu i otići kao misionarka u Indiju. Ta je sićušna pognuta starica cijelim svojim životom bila živi znak Božje ljubavi među ljudima, osobito prema najsiromašnijima i odbačenima.


Što god napišemo ili izgovorimo o ovoj ženi malog rasta, bit će premalo za veličinu njezinog srca.
Majka Terezija bila je žena koja je oživjela Kalkutu, ali ne samo Kalkutu nego i cijeli svijet. Dokazala je kako se i u suvremenom svijetu, svijetu koji se okreće napretku, tehnologiji - može živjeti Božja riječ.


Perez de Cuellar na zasjedanju Ujedinjenih naroda predstavio je Majku Tereziju ovim riječima: “Predstavljam vam najmoćniju ženu na svijetu. Ona uistinu predstavlja Ujedinjene narode jer je u njezinu srcu trpljenje tolikih ljudi.” Majka Terezija slušala je te riječi u tišini a onda podigla ruku i pokazala u njoj krunicu koju je uvijek nosila sa sobom i rekla: “Ja sam samo siromašna žena koja moli. Moleći, Gospodin mi stavlja u srce ljubav kako bih mogla ljubiti siromašne.”


Agneze Gonxha potpuno se odrekla sebe kako bi čitavu sebe posvetila Kristu. Često je ponavljala " Moja tajna je Isus". Njezina prva i posljednja ljubav je Isus, kojeg je prepoznala u siromašnim ljudima današnjeg svijeta.


"Jednom me posjetio jedan bračni par, dvoje očajnika i ispričao mi: "Oženjeni smo već šesnaest godina i nemamo djece. Toliko čeznemo za djetetom. Hoćete li moliti za nas?". Dala sam im jednu čudotvornu medalju, iako su oboje bili hinduisti, te im rekla: "Tijekom dana često ponavljajte: Marijo, Isusova Majko, daj nam dijete." Tako su i učinili: molili i molili. Nekoliko mjeseci nakon toga muškarac se vratio i rekao: " Majko. moja žena čeka dijete."


Vidite li? Samo je potrebno imati duboko povjerenje u Nju. Ona je Isusova Majka i naša Majka. Nikada neće dopustiti da se nekakvo zlo dogodi obitelji, zato što Vas Ona voli isto tako nježno kao što voli svojega Sina. Neprestano je molite da vas učini roditeljima."
Ovaj tekst je dokaz da je ona uvijek nosila Isusa u svome srcu, da je živjela ono što govori i da je neprestano iznova drugima nosila Evanđelje.


Kada bi bilježili svaki njezin trenutak, vjerovatno bi nam bili potrebni deseci tisuća knjiga, jer je ona svaki svoj trenutak proživljavala iznova. Za nju je svaki čovjek bio poseban, uvijek se u ljudima trudila vidjeti dobro.
Govorila je: “Radost je molitva, radost je snaga, radost je ljubav, radost je mreža ljubavi kojom možete doći do duša. Bog ljubi onoga tko radosno daruje. Više daje koji s radošću daje. Najbolji način da očitujemo svoju zahvalnost Bogu i ljudima jest radosno prihvaćanje svih stvari. Ne dopustite da išta žalosno uđe u vas što bi moglo biti razlog da zaboravite radost Krista Uskrsloga.”


Majka Terezija svojim postupcima definirala je pojam ljubavi. Prepoznavši ljude u nevolji, u njenoj duši, kako sama kaže, javila se silna želja, ne da tuguje nad njihovom sudbinom, ne da ih sažalijeva… željela im je, bez obzira na opasnosti po vlastiti život, pomagati. U njenoj duši razbuktala se vatra ljubavi koja se, srećom, prenijela na druge i tako postala prepoznatljivom u cijelom svijetu.


Dana 5. rujna 1997. godine odjeknuo je glas svijetom: umrla je živa svetica. Tako bi se ukratko mogao sažeti životni put dug 87 godina, Nesebično poslanje i sjajna karizma Majke Terezije, koja je gotovo cijeli svoj život provela pomažući drugima. I to ne pukom pomoći, nego strastvenom samilošću u najmučnijim dijelovima svijeta, kakav je, na primjer, Kalkuta, gdje je sa svojim sestrama misionarkama ljubavi s ulica podigla na desetke tisuća gubavih, bolesnih i odbačenih ljudi.


Svijet nikada ne bi smio zaboraviti ženu čije je svjetlo svetosti svoje zrake iz Kalkute proširilo cijelim svijetom i postalo ZNAK NADE. 

- M.T.
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
05/05/19 | Broj čitanja: 91 | Autor: Franjin suputnik
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
» Izlet u Masnu Luku
17/06/19 | Čitanja: 136
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
17/06/19 | Čitanja: 17
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!