Dnevnik jedne framašice
Subota, 25. kolovoza 2018. | Broj čitanja: 546
 
 

Osjećam se kao da je ovo ljeto prošlo tako brzo, a ja ništa nisam uradila. Kažu da vrijeme brže prolazi kad stariš. A ja, kao da se držim da ne ostarim. Ne želim potratiti mladost u starenje, a kad mi bude pedeset i neka, žaliti za time.

Mnogo mi se stvari izdogađalo, koliko dobrih, toliko i loših. Shvatila sam da se treba moliti i za sebe koliko i za druge, moliti da On prvo tebe promijeni, pa tek onda druge. Treba posaditi svoje vrtove, ukrasiti svoju dušu, ne čekati da ti drugi donesu već napola suho cvijeće.

Shvatila sam isto da volim filozofirati u tri ujutro, ležeći na balkonu, zavuljana u deku i pijući čaj.
Ponekad je teško izaći iz rupe kad se uvučeš u nju. Trenutak sam na temi bivšeg s prijateljicom na mobitelu, drugi trenutak razmišljam o vanzemaljcima i kakav bi svemir bio da mi ljudi nismo – ljudi.


Pa onda počinje tema Božje ljubavi. Tu, tu se uvijek zadržim dulje nego bih trebala.
Nikad ne sumnjam u tu ljubav, ali previše razmišljam o njoj. Kako sam ja malena, kako ponekad pomislim da Bog nije uz mene. A onda shvatim da postoji toliko vrsta ljubavi na svijetu, ali nijedna nije kao Njegova. Nijedna ljubav neće žrtvovati vlastitog sina za nas malene, obične, napola pokvarene ljude. Zamisli veličinu. Koliko god mi Njega izdavali, On sve oprosti. Primi nas u svoje okrilje. Zagrli. Poljubi. Blagoslovi. Pokazuje da nas želi, toliko puta iznova, toliko puta nas pogurne kad trebamo potrčati, toliko puta nas uspori kad trebamo hodati. Toliko puta nas podigne kad zapnemo o korijen u stazi života.
Nezamislivo je. Meni bi to dosadilo nakon trećeg puta. Nestrpljiva sam, možda i previše.


Bog testira moje granice. Svaki dan. Svaki dan ih pomiče dalje. Svaki dan me oslobađa zla. Svaki dan mi daje sve više i više dobra.


Pokušaj se i ti moliti da te promijeni. I vidjet ćeš. Bog je Snaga.
 

- Franjin suputnik
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
05/05/19 | Broj čitanja: 91 | Autor: Franjin suputnik
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
» Izlet u Masnu Luku
17/06/19 | Čitanja: 136
» Naš petak: Posljednji službeni sastanak
17/06/19 | Čitanja: 17
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!