Recimo NE psovanju
Nedjelja, 11. veljače 2018. | Broj čitanja: 221
 
 

„Tko god opsuje Boga svoga, neka snosi svoju krivnju; tko izgovori hulu na ime Jahvino, neka se smakne- neka ga sva zajednica kamenuje; bio stranac ili domorodac, ako pohuli ime Jahvino mora mrijeti.“
Levitski zakonik (24, 15-17)


Dragi čitatelji, ove riječi iz Levitskog zakonika napisane su prije tisuće i tisuće godina, a tako dobro predočavaju sliku našeg današnjeg društva. Vidimo koji je zakon Bog dao Mojsiju što se tiče psovača, onih koji hule na ime Jahvino; kaže, moraju mrijeti. Ime Boga Izraelova, ime je sveto, ne huli ga ili te čeka smrt.

Čini nam se tako okrutna kazna, za grijeh psovke. A, zašto? Upravo zato jer nam se danas psovanje predočava kao nešto sasvim normalno, nešto što svi rade. Psovke su nam postale uzrečice, koje koristimo u svakodnevnom govoru i radu… Nitko nas ne opominje, nema nikakvog straha što se krši druga Božja zapovijed. Sve se rješava time da odemo na ispovijed, ispovjedimo psovanje i sutra ponovno isto. Ništa se ne mijenja. Nema nikakve svijesti kod ljudi da je ta psovka ljaga, koja napada naše duše, koja ih odvaja od Boga.

Zašto je ovaj običaj psovanja onda tako raširen, a posebno među kršćanima?; samo je jedno od pitanja. Zanima nas dokle će ovaj naraštaj šutjeti, dokle će kršćanska zemlja biti među prvima što se tiče psovanja? Kakva je to potreba ljudi da izgovaraju uzalud ime Boga koji ih je stvori, zašto se psuje majka, nositeljica života, zašto se psuju nebo i zemlja, prijestolja Božja?Ljudi znaju da nije dobro to što rade, ali ipak to čine.

Svaki grijeh, a tako i grijeh psovanja, posljedica je raskola s Bogom. I griješimo svi, ta ljudi smo, ali ako ne činimo ništa da se oslobodimo od grijeha, od ružnih navika, kamo to onda vodi? Potrebno je shvatiti da svaki grijeh, a tako i grijeh psovke boli Isusa, zadaje mu još jednom iste muke koje je prolazio na križu. Nazivamo se istinskim katolicima, idemo u crkvu, molimo se, a u isto vrijeme svojim riječima probijamo Isusov bok iznova i iznova. Jedno s drugim ne ide. Istina je da Isus oprašta svakome tko ga zamoli, zaboravlja grijehe.Vidimo da je u starom zavjetu kazna bila smrt, a Isus ne želi smrt svog djeteta, On mu daje priliku, On iskazuje ljubav, a mi opet tu ljubav tratimo.

Uistinu vam želimo ukazati na bolnu činjenicu, da psovanjem ranjavate Isusovo srce, koje svakog puta kada čuje psovku, krvari, krvari za svoje zalutalo dijete. Zaustavimo to, zaustavimo širenje ovog iskrivljenog i do svake granice pogrešnog trenda, u našem narodu, u većinsko katoličkom gradu. Neka naše riječi budu pune ljubavi, neka budu pristojne, neka budu u skladu naše vjere.

Recimo već jednom NE psovci, i upozoravajmo ljude. I to je naša zadaća. Ako moj brat psuje, ako griješi, a ja ga ne opominjem to je onda i moja krivica. Vratimo nevinost nama, našoj djeci i ne psujmo, ne hulimo ime Boga, ime nad svakim imenom! Bliži se korizma, milosno vrijeme. Neka ovih četrdeset dana pred nama budu dani u kojima ćemo napraviti promjenu, u kojima ćemo biti bolji. Dani, kada ćemo se odreći psovanja za ljubav Isusovu. Neka nam uistinu ovo vrijeme bude na spasenje!

Mir i dobro!  

- I.L.
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Pobijedio je smrt
01/04/18 | Broj čitanja: 323 | Autor: Marko Topić
» Dnevnik jedne framašice
25/03/18 | Broj čitanja: 328 | Autor: Franjin suputnik
» Dnevnik jedne framašice
25/02/18 | Broj čitanja: 467 | Autor: Franjin suputnik
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
» Obred primanja i obećanja Frame Dubrava
17/04/18 | Čitanja: 609
» Akcija čišćenja Grabovine
15/04/18 | Čitanja: 542
» Naš petak: Grupni sastanak
14/04/18 | Čitanja: 476
» Naš petak: Zabavni sastanak
21/04/18 | Čitanja: 258
Stol riječi
    Jednom je jedan čovjek otišao u brijačnicu kako bi se ošišao i skratio dugačku bradu. Kako je brijač počeo raditi svoj posao, počeli su razgovarati o mnogim stvarima i raznolikim temama iz života. Kad su se u jednom trenutku dotakli teme Boga, brijač je rekao: „Ja ne vjerujem da Bog postoji.”   „Zašto to kažete?”, upitao je čovjek. „Pa samo trebate izaći na ulicu kako bi shvatili da Bog ne postoji. Recite mi, ako Bog postoji, zašto postoji toliko bolesnih ljudi? Zašto postoje napuštena djeca? Da Bog postoji, ne bi bilo ni patnje ni boli. Ne mogu zamisliti milostivog Boga koji bi dopustio sve te okrutne životne stvari.”   Čovjek se zamislio na trenutak, ali nije odgovorio jer nije htio pokrenuti beskonačnu raspravu. Kad je brijač završio svoj posao, čovjek je napustio brijačnicu. Odmah nakon što je napustio brijačnicu, ugleda čovjeka na ulici s dugom, ljepljivom, prljavom kosom i i dugačkom neurednom bradom. Izgledao je prljavo i zapušteno. Čovjek se okrenuo i vratio se u brijačnicu te rekao brijaču: „Znate što? Sada sam uvjeren da brijači ne postoje.” „Kako to možete reći?”, upitao je iznenađeno brijač. “Ja sam ovdje i ja sam brijač. Sad sam radio na vama!” „Ne!”, uzviknuo je čovjek.  „Brijači ne postoje, jer da postoje, ne bi po ulici šetali ljudi s dugom kosom i neurednom bradom, kao što je ovaj čovjek na ulici.” “Ah, ali postoje brijači! Međutim, to je ono što se događa kada ljudi ne dolaze k meni.” “Da, vrlo lijepo ste to rekli.” reče nasmiješeno čovjek i nastavi dalje svojim putem.  
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.