Večeras sam opet doživio Isusa…
Uzeo sam Ga u svoja usta i osjetio svu Njegovu slast i ljepotu.
Zaboravio sam bio kako On ima predivan okus,
Kako je Njegova prisutnost u meni snažna i kako me smiruje.
Spoznao sam svoju besmislenost bez Njega
i svoju malenost pred njim.
Primio sam Ga s onom ljubavlju koju ima majka
gledajući svoje dijete kako se bezbrižno igra.
Poželio sam vječno ostati s Njim i da On ostane u meni.
U meni je moj Isus pronašao utočište,
kutak doma, toplo ognjište;
A ja, ja sam u Njemu našao utjehu i nadu.
On se topio u meni i ja sam se topio s Njim:
Ljubeći više no ikad;
Vjerujući čvršće no ikad;
Nadajući se snažnije no ikad…
Osjetio sam za Njega i za svijet istu onu radost
koju je i Franjo osjećao kličući u svojim pjesmama i molitvama,
osjetio sam i onu božansku smirenost
koju je Franjo našao u Njemu kada je pjevao:
Dobro mi došla sestrice smrti…
Ništa nisam tražio, ništa nisam trebao,
Samo sam Ga zamolio da zauvijek ostane tu.
On, moj Gospodin, Bog sa mnom,
Moj predragi Emanuel…
19/07/10 | Broj čitanja: 180 | Autor: Sanja Đolo

