Zapanjujuće je to koliko je vrijeme i svijet Klare sličan današnjem svijetu i vremenu. Kao i danas, i u Klarino doba bilo je pregršt pohlepe, mržnje, ratova, borba… Mlada , zlatokosa djevojka svijetlih očiju, jako nadarena, rođena u imućnoj i plemenitoj obitelji nije htjela takav svijet i život. Klica vjere koju je njezina majka uvijek njegovala u njoj, iz dana u dan postajala je sve veća i snažnija. Brojni uglednici nudili su Klari brak, ali ona bi ih uvijek nekako vješto izbjegla.

U njezinom životu trenutak preokreta događa se kada upoznaje Franju. Počeli su se često međusobno posjećivati i Franjo bi Klari govorio o bijednosti ovoga svijeta i veličini Isusa Krista. Tada Klara u Franji prepoznaje budućnost, savršenu budućnost - budućnost potpunog predanja Kristu. Franjo je Klari odrezao kosu i odjenuo joj habit . Upravo tada, kad je odbacila sav nakit i prihvatila siromaštvo, Klara se osjećala najbogatijom. Ubrzo za to saznaju njezini rođaci i obitelj i odluče vratiti Klaru, jer ih je javno osramotila. Tada Klara moli za obraćenje svoje sestre Katarine. Milosrdni Bog je uslišao vjernu službenicu i Katarina prihvaća Klarin stil života. Kada su Katarinu rođaci htjeli odnijet Bog je po svojoj Providnosti učinio da ona postane toliko teška da je ne mogu podići. Franjo prihvaća Katarinu u red i daje joj ime Agneza.

Siromašne gospođe odlaze u samostan kraj crkvice sv. Damjana gdje dobivaju siromašne i poluprazne sobe, ali njima su bile savršene. Nakon nekog vremena pridružuju im se nove sestre koje se zajedno s Klarom i Agnezom „hrane Evanđeljem“. Najdraže Evanđelje za Franju i Klaru bilo je Matejevo, a „Govor na gori abeceda duhovnog života“.“ Riječi nisu bile dovoljne, uzdasi nisu bili dovoljni, suze nisu bile dovoljne. Klarina je ljubav još od mladosti nalazila izraz, gotovo olakšanje, u postu i djelima pokore“. Klara je često postila, čak i prekomjerno, od posta se razbolila. S vremenom je postajala sve bolesnija, a ubrzo umire i Franjo, te Klara gubi svog duhovnog oca. Iscrpljena dugom bolešću, ali vjerom i pouzdanjem u Svesilnoga, nikad jača Klara napušta ovaj svijet 11. kolovoza 1253. na blagdan sv. Rufina, zaštitnika grada Asiza. U času njezine smrti sestra Bervenuta iznad njezinog tijela je vidjela „svete djevice“ i „Djevicu Djevica“. Riječima: „ dragocjena je u očima Gospodnjim smrt svetaca njegovih“ . Klara umire ostavljajući neizbrisiv trag ljubavi za Gospodina i braću ljude.

Sveta naša Majko Klara – po svom moćnom zagovoru daj nama nasljedovateljima sv. našeg oca Franje snage i ustrajnosti na putu kojim su odlučili krenuti!