Dnevnik jedne framašice, 2. travnja 2017.
Nedjelja, 02. travnja 2017. | Broj čitanja: 1122
 
 

Razmišljajući u ovoj noći, koja izgleda kao da ne poznaje svoj kraj, shvatila sam neke stvari u životu. Možda sam te stvari shvaćala i prije, samo nisam pristala prihvatiti ih. Kako je uopće moguće da ljudski mozak funkcionira na način da sve shvaća, ali srce ne želi shvatiti?

 

U jednom čovjeku se nalazi mnogo organa, svi nadopunjavaju jedan drugog, ali srce i mozak uskladiti ponekad se čini kao kvantna fizika. Kao nešto nedokučivo i ovim mojim očima mutno. Kao da srce pokušava shvatiti nešto što je mozak davno zatrpao na dno svojih brazda. Pa onda pokušavaš to nešto iščupati i nekako kroz vene progurati do uha, da mu šapnu odgovore na neka pitanja. Neka svima nama nejasna pitanja, i upravo to što ti je prvo palo napamet je stvar koja te s vremena na vrijeme guši.

 

I tako dok sam gledala kroz prozor, daleko kroz noć, sve do briške ljepotice, shvatila sam da upravo tu vidim odgovore na neka pitanja. Uzmem Bibliju, pročitat ću citat, izvučem citat: ''NE BOJ SE,SAMO VJERUJ!'' Zapitala sam se čega li se bojim, više mi ništa nije jasno, jer sam mislila da me više ničega nije strah, ta On je uvijek kraj mene. Imala sam osjećaj da mi se cijelo biće pretvorilo u jedan veliki upitnik.

 

Kada sam skužila da nema ništa od dumanja, krenula sam spavati i počela moliti kao i svaku večer. Usred molitve dobila sam odgovor: ''I otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.'' Ovo vam je poznato, zar ne? Da čovječe, to je ona molitva koju moliš bar jednom u danu, pređeš preko nje kao preko tepiha, a ni ne shvaćaš što si upravo rekao. Kao i sve ostalo što mi ljudi radimo. Svaki dan učinimo milijun djela koja nisu u skladu sa našim riječima. I eto nam još jednog dokaza zašto je Isus bio drugačiji, rekao je da će nas spasiti, da će nas otkupiti, to je i učinio. Spasio me, jer me voli. Zamisli samo, čovječe, kako bi bilo lijepo biti što sličniji Njemu.

 

Sada ću ti reći jednu tajnu, svakim danom Mu možeš postati bliži, tako što ćeš živjeti ono što govoriš. Tako što ćeš živjeti 'Očenaš', tako što ćeš Mu zahvaliti na svakoj lošoj i dobroj stvari u životu. Jer znaš, sve je od Njega, možda da nas nagradi, a možda da nas nauči lekciju i ojača za neka nova pitanja, za neka nova razmišljanja, za neke nove noći kada ću shvatiti koliko sam blagoslovljena što Ga osjećam.

 

''Ti me zoveš imenom, nisam slovo ni broj, nego urezan u dlan Tvoj. '' I neka sam. 

- Franjino dite
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 46 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!