Dnevnik jedne framašice, 5. ožujka 2017.
Nedjelja, 05. ožujka 2017. | Broj čitanja: 1254
 
 

Puno mi je ideja padalo napamet ovih dana. Ima puno tema o kojima bih voljela razgovarati s vama. Inače, uvijek imam običaj zapisati nešto što mi prolazi kroz glavu, ali toliko je tema frcalo iz mene da nisam bila sigurna o čemu je najbolje pisati u ovo vrijeme.


No sada znam - Korizma. Ono vrijeme kada crkva diše drugačiji zrak. Ono vrijeme kada je svaka misa svečana. Ono vrijeme kada kroz Put križa osjećaš Njegovu patnju. Ono vrijeme kada smo svi nekako povezaniji s Njim, jer ipak taj je Lik za nas umro. Ej! On se za nas mučio. Da bi otkupio naše grijehe. Pa, ej čovječe! Kad se toga sjetiš i kada o tome počneš razmišljati najradije bi kroz plač svih 40 dana zahvaljivao Bogu što si dio tog naroda koji je spašen. Koji je slobodan.

 
Zatim mi automatski na glavu pada onaj upitnik kako mi i nismo svjesni što je to Korizma. Tužno mi je, znate, da idemo u crkvu i da se molimo iako ne znamo čemu.
Ja osobno ne mislim da sam još svjesna što je Isus učinio za mene, no ipak kada slušam taj Put križa dođe mi da zaplačem, no ne plačem jer, kud ćeš plakat prid svitom. Znam ja sve te sheme i one izgovore što će narod reći. Tako sam se osjećala jedno vrijeme. No ovu korizmu sam odlučila, uz niz odricanja, također se odreći prikrivanja emocija. Plače mi se? Plakat ću. Jel' me stid? Nije.

 
Zašto bi me trebalo biti stid odati narodu do znanja da Ga volim? Zašto Njega nije bilo stid nosit svoj križ pred mnoštvom radi tebe i mene?
Prozivali su ga, vrijeđali, smijali mu se. Cijeli se život suočavao sa licemjerima – i sve to radi mene i tebe čovječe. I dok ovo pišem suze mi se u oku nakupljaju jer vam pišem nešto čega ni sama nisam uvijek svjesna.


Ali brate i sestro, možemo se potruditi. Mi se možemo potruditi ljubiti Ga više, suosjećati s Njim kroz ove dane promatranja. Mi to možemo, jer smo Njegovi.


Brate, ti si Njegov i ničiji više, dio si Njegove patnje, uzvrati mu svojom Ljubavi.
Sestro, ti si Njegova, On te voli baš takvu kakva jesi, baš radi tebe takve on je nosio svoj križ.

 
Ne smijemo se bojati uzeti svoj križ i nositi ga, jer On je s nama. Uvijek i zauvijek. Ne napušta, samo daruje, iznova i iznova.
Zato kreni za Njim, još nije kasno. Još nije kasno da uz Njegov križ prisloniš i svoj pa da skupa putujete do vječnosti - ti i Tvoj Isus.

- Franjino dite
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
25/05/18 | Broj čitanja: 154 | Autor: Franjin suputnik
» Dnevnik jedne framašice
25/04/18 | Broj čitanja: 225 | Autor: Franjin suputnik
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
» Literarni natječaj na temu „Majka”
11/06/18 | Čitanja: 529
Stol riječi
 U jednom španjolskom selu kći zamoli svećenika da pođe u njezin dom kako bi se na trenutak pomolio s njezinim jako bolesnim ocem. Ušavši u siromašnu kuću, svećenik ugleda muškarca u krevetu kako leži glave uzdignute na dva jastuka.   Pokraj kreveta nalazila se stolica. Svećenik pomisli da je tu postavljena zbog njegovog posjeta. – Pretpostavljam da ste me očekivali – reče mu. – Ne, tko ste vi? – upita ga bolesnik. – Ja sam svećenik kojega je vaša kći pozvala da se pomoli s vama. Kad sam ušao primijetio sam praznu stolicu pokraj vašega kreveta i pomislio sam da je tu postavljena za mene.   – Ah, stolica – reče muškarac. Zatim nastavi: – Biste li bili tako ljubazni da zatvorite vrata? Svećenik, iznenađen, zatvori vrata. Bolesnik mu reče: – Ovo nisam nikada nikome rekao. Čitav sam život proveo ne znajući kako moliti. Dolazeći u crkvu uvijek bih slušao kako mi se govori o potrebi molitve, kako valja moliti i o blagodatima koje sa sobom donosi molitva… međutim, sve su mi te riječi, ni sam ne znam zašto, ulazile na jedno, a izlazile na drugo uho. Jednom riječju, nisam znao kako moliti. Onda sam napokon jednoga dana sasvim prestao moliti. Tako sam nastavio sve do pred oko četiri godine. Jednog sam dana o tome razgovarao sa svojim najboljim prijateljem koji mi reče:   – Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće: – Sjedni na stolicu i postavi drugu praznu stolicu pred sebe, zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom. Nije to nikakva glupost, jer nam je On sam rekao: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Zatim mu govori i slušaj ga isto tako kao što to sada činiš sa mnom. – Pokušao sam jedanput, zatim drugi put i toliko mi se dopalo da to odonda činim barem nekoliko puta na dan. Uvijek dobro pazim da me moja kći ne vidi… inače bi me odmah zatvorila u ludnicu.   Svećenik je na te riječi bio vrlo ganut. Zatim objasni Josipu kako je ono što čini jako dobro i savjetova mu da to nikada ne prestane činiti. Zatim se pomolio s njim, blagoslovio ga i vratio se u crkvu.   Dva dana kasnije nazvala ga je Josipova kći kako bi mu saopćila da je njezin otac umro. Svećenik je upita: – Je li umro smireno? – Da. Kad ste izašli iz kuće, pozvao me u dva sata poslije podne. – Došla sam k njemu i ugledala ga u njegovom krevetu. Rekao mi je da me puno voli i poljubio me. Izašla sam u kupovinu, a kad sam se nakon sat vremena vratila pronašla sam ga mrtva. Ima tu međutim nešto čudnoga. Izgleda da se malo prije nego je umro digao i približio stolici koja je bila kraj kreveta. Vrativši se, našla sam ga glave naslonjene na stolicu. Što vi mislite o tome? Svećenik, duboko ganut, obrisa suzne oči i odgovori: – O, kad bi bar svi mi mogli tako umrijeti!
Fokus
 Od 5. do 7. svibnja 2017. godine u samostanu Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju (Mostar) paralelno su održani Nacionalni izborni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) i Nacionalna izborna skupština Franjevačke mladeži (Frame). Sudjelovali su članovi nacionalnih vijeća Frame i OFS-a, područnih vijeća, odabrani delegati, nacionalni duhovni asistent Frame, fra Antonio Šakota,  nacionalni duhovni asistent OFS-a, fra Domagoj Simić te fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asistent OFS-a u Hrvatskoj i Ana Fruk iz međunarodnog vijeća Frame. Nacionalna skupština započela je sv. Misom u petak koju je predvodio fra Domagoj Šimić. Nakon kratkih pozdrava i međusobnog upoznavanja Skupština je započela svojim aktivnim radom izvještajem područnih predsjednica, Marije Trogrlić za Framu Bosne Srebrene i Magdalene Musa za Framu Hercegovina o životu i radu Frame na područnoj razini u protekloj godini. U subotu su svoj izvještaj podnijeli nacionalna predsjednica, Anđelka Oreč,  nacionalna voditeljica formacije, Ana-Marija Knežević i nacionalni duhovni asistent, fra Antonio Šakota. Po završetku izlaganja izvještaja otvorena je rasprava Skupštine s ciljem donošenja smjernica za rad u idućoj godini. U nastavku je uslijedilo predavanje fra Antonia Šakote na temu Ljubavi. U poslijepodnevnim satima održana je izborna skupština koju je predvodila Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a. Novo vijeće Frame Bosne i Hercegovine čine: Predsjednica: Doris Trogrlić (Frama Sarajevo) Potpredsjednica: Ana Galić (Frama Mostar) Tajnica: Klaudija Vujica (Frama Brestovsko) Blagajnica: Marija Brbor (Frama Humac) Voditeljica formacije: Ana-Marija Marijanović (Frama Mostar)              Međunarodni delegat: Nikolina Konta (Frama Tuzla)   U nedjelju nam se pridružila Andrea Odak, međunarodna koordinatorica Frame, te uz konstruktivne savjete pomogla u donošenju smjernica za rad Nacionalnog vijeća u idućoj godini. Smjernice Nacionalne skupštine su: Neka Nacionalno vijeće Frame BiH: Organizira Drugi Nacionalni susret Frame BiH 2019. godine, prije Nacionalne skupštine Frame BiH; Raspiše natječaj za logo i himnu Frame BiH koje će predstaviti na Drugom Nacionalnom susretu Frame BiH; Nastavi s organizacijom Nacionalne duhovne obnove; Razmotri i donese moguća rješenja o izmjenama Statuta Frame BiH do sljedeće Nacionalne skupštine Frame BiH; Razmotri moguće izmjene u Pravilniku Framafesta BiH; Organizira Humanitarnu akciju Frame BiH o svetkovini svetog Franje;   Neka Nacionalno povjerenstvo za formaciju Frame BiH, u suradnji s Nacionalnim vijećem Frame BiH: Nastavi s organizacijom Nacionalnog seminara za voditelje formacije; Nastavi zauzeto raditi na formaciji imajući u vidu Nacionalni priručnik za formaciju   Kapitul i skupština su završeni zajedničkim nedjeljnim misnim slavljem.