Dnevnik jedne framašice, 5. ožujka 2017.
Nedjelja, 05. ožujka 2017. | Broj čitanja: 1393
 
 

Puno mi je ideja padalo napamet ovih dana. Ima puno tema o kojima bih voljela razgovarati s vama. Inače, uvijek imam običaj zapisati nešto što mi prolazi kroz glavu, ali toliko je tema frcalo iz mene da nisam bila sigurna o čemu je najbolje pisati u ovo vrijeme.


No sada znam - Korizma. Ono vrijeme kada crkva diše drugačiji zrak. Ono vrijeme kada je svaka misa svečana. Ono vrijeme kada kroz Put križa osjećaš Njegovu patnju. Ono vrijeme kada smo svi nekako povezaniji s Njim, jer ipak taj je Lik za nas umro. Ej! On se za nas mučio. Da bi otkupio naše grijehe. Pa, ej čovječe! Kad se toga sjetiš i kada o tome počneš razmišljati najradije bi kroz plač svih 40 dana zahvaljivao Bogu što si dio tog naroda koji je spašen. Koji je slobodan.

 
Zatim mi automatski na glavu pada onaj upitnik kako mi i nismo svjesni što je to Korizma. Tužno mi je, znate, da idemo u crkvu i da se molimo iako ne znamo čemu.
Ja osobno ne mislim da sam još svjesna što je Isus učinio za mene, no ipak kada slušam taj Put križa dođe mi da zaplačem, no ne plačem jer, kud ćeš plakat prid svitom. Znam ja sve te sheme i one izgovore što će narod reći. Tako sam se osjećala jedno vrijeme. No ovu korizmu sam odlučila, uz niz odricanja, također se odreći prikrivanja emocija. Plače mi se? Plakat ću. Jel' me stid? Nije.

 
Zašto bi me trebalo biti stid odati narodu do znanja da Ga volim? Zašto Njega nije bilo stid nosit svoj križ pred mnoštvom radi tebe i mene?
Prozivali su ga, vrijeđali, smijali mu se. Cijeli se život suočavao sa licemjerima – i sve to radi mene i tebe čovječe. I dok ovo pišem suze mi se u oku nakupljaju jer vam pišem nešto čega ni sama nisam uvijek svjesna.


Ali brate i sestro, možemo se potruditi. Mi se možemo potruditi ljubiti Ga više, suosjećati s Njim kroz ove dane promatranja. Mi to možemo, jer smo Njegovi.


Brate, ti si Njegov i ničiji više, dio si Njegove patnje, uzvrati mu svojom Ljubavi.
Sestro, ti si Njegova, On te voli baš takvu kakva jesi, baš radi tebe takve on je nosio svoj križ.

 
Ne smijemo se bojati uzeti svoj križ i nositi ga, jer On je s nama. Uvijek i zauvijek. Ne napušta, samo daruje, iznova i iznova.
Zato kreni za Njim, još nije kasno. Još nije kasno da uz Njegov križ prisloniš i svoj pa da skupa putujete do vječnosti - ti i Tvoj Isus.

- Franjino dite
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 61 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!