Ideali
Subota, 05. studenog 2016. | Broj čitanja: 1825
 
 

Svi mi imamo neke ideale, uzore koje slijedimo. No, koliko su ti naši ideali zaista naši, a koliko su nam oni nametnuti? Živimo u vremenu u kojem nam je većina toga nametnuto, pa tako i ideali. Nameće nam se ovozemaljsko, nešto što će proći u trenu. Dok se ono što je zaista bitno zanemaruje i stavlja u drugi plan. Većina mladih osoba će za svog uzora izabrati neku poznatu i slavnu osobu dok će neki odrasli kao svoj vrhovni ideal staviti novac.

 

Za ideal se uzima komad papira koji najvećim dijelom donosi zlo, a ne dobro. I takvi, prolazni, ideali nas vode u propast. Nasuprot tome, vjerski ideali poput našeg dragog Franje, sv. Klare i brojnih drugih svetaca, koji su svojim životom pravi primjer uzora kako treba ići za Bogom, nas umjesto u propast vode do vječnog blagostanja u okrilju Božjem. No, ljudi su nažalost zavedeni ovozemaljskim pa tako zanemaruju vjerske ideale, a time i svoju dušu.


Nedavno smo u školi trebali pisati školsku zadaću, a samim time moramo izabrati i jednu od ponuđenih tema o kojoj ćemo pisati. Ja sam izabrao pisati o svojim idealima. Moj ideal je nama jedna vrlo dobro poznata osoba. A u svom sam se sastavu i dotakao i naše Frame i toga što ona meni znači. I zato sam ovo htio podijeliti s vama.


Ideali koji uvijek iznova obasjavaju moj put


Tko ili što su moji ideali? Moj glavni cilj je slijediti osobu Isusa Krista, a na tom putu mi se javljaju mnogi ideali odnosno primjeri kako da slijedim Gospodina. Za mene osobno najveći ideal, to jest osoba na koju se želim ugledati je sveti Franjo Asiški. Zašto baš on?


Sv. Franjo je još jedan primjer velikog Božjeg plana za sve nas. Svi znamo kako je Franjo živio prije obraćenja. Bio je poznat kao „kralj gozba i zabava“. Prijatelje je skupljao trošenjem novca svoga oca. Kao i većina mladića tada, htio je postati vitezom. Ta pojava je i danas prisutna u svijetu gdje mladi žele postati vitezovi modernog doba, sportaši, pjevači, glumci baš poput mnogih drugih poznatih osoba gdje traže svoje ideale.


Franjo nije bio ni svjestan da je Bog za njega imao malo drugačiji plan. Bog je Franju pozvao da obnovi njegovu Crkvu, što je on i učinio. Da bi to uspio, prošao je trnovit put. Odrekao se svega što je imao, odrekao se i zemaljskog oca da bi mogao služiti nebeskome Ocu. I baš zato je on moj uzor, čovjek koji je spreman odreći se svega radi Boga. Franjo je započeo potpuno novi život nakon obraćenja, a taj život nije bio nimalo lagan, ali mu se isplatio. Uzalud su nama sva blaga ovog svijeta, ako nam je srce prazno, bez Gospodina. Mi blago trebamo stvoriti „gore“, a ne ovdje. Upravo je to Franjo i činio. Na zemaljskom svijetu nije imao ništa osim svoje braće i vjere. Vjere koja nas sve spašava.


Ja o sv. Franji nisam ni znao puno sve do prošle godine. Znao sam ono osnovno što nam je fratar u školi pričao. To se sve promijenilo kada sam se na dugi nagovor svog najboljeg prijatelja upisao u Framu. Zašto sam se toliko opirao? Vjerojatno zato što sam bio lijen i što mi se nije dalo svako malo ići na Brijeg. Nedugo nakon što sam se ja upisao, moj prijatelj se ispisao. Zbog istog razloga zbog kojeg se ja nisam htio upisati.


On je otišao, a ja sam ostao. Ostao sam čisto da vidim kako je to. A kada sam pobliže upoznao Framu, moj se život promijenio. Ne naglavačke, ali se promijenio. Promijenio se isključivo zbog sv. Franje. Prije mi se nije dalo dolaziti Brijeg, a sada jedva čekam sastanke da opet dođem na naš Brig zbog Franje. Frama je postala dio mog života i puta za Gospodinom.


Iako mnogi drugi ideale traže među brojnim poznatim osobama koje žive isprazan život, ja sam svog našao blizu i dostupnog svima. Sv. Franjo je uzor u mojoj vjeri i putu za Gospodinom. Naš cilj treba biti vječno spasenje, a ne ovaj život koji će proći u trenu.


Zato hvala mom prijatelju što me nagovorio na upis, ali još više hvala mom uzoru sv. Franji koji mi uvijek iznova obasjava put za Gospodinom.
 

- Marko Sesar
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!