Dnevnik jedne framašice, 30. listopada 2016.
Nedjelja, 30. listopada 2016. | Broj čitanja: 841
 
 

 Pismo djevojčici


Još uvijek te ćutim negdje duboko u sebi. U samoći čujem tvoje male korake poput snažnih otkucaja moga srca. Znam, kada pogledam u svoj odraz, da se još šuljaš iza mojih modrih zavjesa da me samu zaskočiš kada ti se najmanje nadam. Sve promjene vremena nisu te mogle uništiti, draga djevojčice sa svijećom. Koliko god se borile tvoja zaigranost i moj razum, tvoja iskrenost i moja nevjera, na kraju opet završimo plešući zajedno. Niti jedno sjajno odijelo, koje sam u svojim lutanjima obukla, nije mi moglo dugo pristajati.

Moja nastojanja da dosegnem zrelost nisu mogla nadmašiti tvoju upornost da u mome srcu ostaneš najveća stvarnost. Još uvijek u tom malom plamenu svijeće nosiš sve moje snove.

Dok svi odrastaju, ja odlučnije ostajem dijete. Skrivam te, draga djevojčice sa svijećom, da mi ne bi pogledi iščuđavanja i osude oduzeli tu tvoju čarobnu slobodu. Kada tebe nema nedostaje mi osjećaj da mogu dotaknuti oblake i da još imam vremena postati osoba kakva sam oduvijek željela biti. Ponekad mi se čini da je ono što nazivaju „procesom sazrijevanja“ zapravo proces gubljenja vjere da smo uistinu čudesni. Zakopala sam te duboko u sebi, ne bi li nekako sačuvala taj tvoj mali plamen i obećanja koja sam sama sebi dala kao dijete.

 

Nemoj se ljutiti, draga, što tebe, koja si moj najveći ponos, od svih tajim.Voljela bih kada bi te mogla sačuvati od svih pokvarenosti. Nevjerojatno je kako si uopće uspjela preživjeti u meni u svijetu koristoljublja koji i mene neizbježno uvlači u svoj vir. Ponekad se između nas stvori takav jaz, kada se u meni probudi ona druga strana koja silno želi ispuniti i više od očekivanja, koja samo silno želi biti uspješna. Tada se pitam zaslužujem li te još uvijek? Strah da ću nekoga razočarati često me primorava da te zapostavim ispunjavajući želje drugih.

 

Moj život čini mi se kao hod po žici. Očajnički pokušavam naći ravnotežu između društvenih normi i poziva kojeg sam osjetila kada sam još bila sasvim malena. Svima je potpuno prirodno ostaviti dječja maštanja iza sebe jednom kada počnemo sazrijevati. No, ta „dječja maštanja“ još uvijek su moja najveća snaga. Voljela bih kada bi moj život mogao biti poput kruga, tako da na kraju uistinu ostvarim ono što sam sebi zacrtala na početku.

Znam koliko mi još nedostaje hrabrosti da se opredijelim za vlastite snove. Morat ćeš se još dosta strpjeti, djevojčice, dok se ja izborim sa svim strujama. No, molim te, nemoj me nikada napustiti. Obećavam da ću učiniti sve da tvoj mali plamen jednoga dana preraste u vatru.

- Jedna framašica
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!