Bez Golgote nema Uskrsnuća
Petak, 26. ožujka 2010. | Broj čitanja: 2087
 
 

Bez Golgote nema Uskrsnuća? Što Kranjčević time želi reći? Ako se vratimo par tisućljeća natrag u povijest, u antičkom svijetu nailazimo na inačicu ovog stiha, nama svima znanu izreku „Per aspera ad astra“(Preko trnja do zvijezda). U tim vremenima u kojima su zvijezde jedino željeno odredište i ono prema čovjek teži, ljudi smišljaju tu izreku koja jako dobro opisuje životni put svakog pojedinog čovjeka, jer svi znamo da ako želimo nešto dobiti, da nešto moramo i dati.

 

Dok čitam ovaj Kranjčevićev stih pred očima mi se odmah pojavljuje naš sv. otac Franjo, jer je on doslovno živio ove stihove. Cijeli svoj obraćenički život ovdje na zemlji prožeo je Golgotom, a vrhunac te Golgote je onaj kada ga Gospodina dotiče i čini na njegovu svetom tijelu svoje Presvete Rane. Franji Golgota nije bila danas ili sutra. Ne! Uvijek! Uvijek je Franjo u svome životu razmišljao o Golgoti, želeći svojim molitvama, pjesmama i svojim plačem pomoći Gospodinu na Njegovoj Golgoti. Zato Franjo i oblači običnu vreću na sebe, opasava se užetom i hoda bos; zato Franjo i moli Kristovu Muku. I ako pogledamo sve ovo, zapravo shvaćamo da je Franjo bio Golgota, da se On toliko poistovjetio s Kristom, da danas možemo reći da je Alter Christus- drugi Krist. Ali nije Franjo ostao samo na tome. Naprotiv, Franjin život je uskrsnuo, kada je Franjo strašnoj smrti pjevao: Dobro mi došla sestrice smrti…! Franjo tada u najvećoj mjeri dopušta Gospodinu, da preobrazi njegovo srce, da ga „ovaj kalež ne mimoiđe“. I Franjo doživljava Uskrs. Uskrs u pravom smislu te riječi, jer se on ne ograničava na nešto ili nekoga, Njegova jedina granica je Isus Krist i Njegova slava, odakle se sada slatko smiješka na nas, svoje nasljedovatelje.

 

Bliži se Golgota, a iza nje i Uskrs. Kao vjernik i baštinik sv. Franje nemoj klicati sa poganima: Preko trnja do zvijezda! Poistovjeti se s Kranjčevićem i kliči s njim: Bez Golgote nema Uskrsnuća! Jer stvarno nema, Franjo je najbolji primjer. On je cijelog sebe i svoj život dao za Golgotu i zadobio Uskrsnuće. Neki bi rekli: platio je preveliku cijenu; ali što je ono što je dao u usporedbi s onim što ga čeka u vječnosti. A ti, želiš li malo dati, a puno toga zadobiti…?
 

- Antonio Musa
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 46 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!