Dnevnik jedne framašice, 16. listopada 2016.
Nedjelja, 16. listopada 2016. | Broj čitanja: 748
 
 

Svoje slobodno vrijeme ne mogu zamisliti bez youtube-a. Preko njega dolazim do najdraže glazbe, moga glavnog izvora inspiracije, gledam video tutorijale, Tonija Miluna i bezbroj drugih stvari.


Ipak, nisam mogla sakriti iznenađenje kada mi je prijateljica rekla da želi biti youtuberica. Iako mi je teško zamisliti svoj život bez youtube-a, nikad ga nisam vidjela kao ništa više nego hobi. Nisam bila svjesna javljanja tog novog zanimanja s vlastitim pravilima, očekivanjima i izazovima.
Rijetki koji su uspjeli dosegnuti slavu svojim youtube videima uzori su modernoga doba. Biti youtube zvijezda postupno se pretvara u životni poziv poput doktora, učitelja, glumca, glazbenika, pisca, sportaša...


Za youtubere počela sam se zanimati u završnim razredima osnovne škole. Tada sam pratila youtubericu o kojoj su pričale sve moje prijateljice. Ona je bila velika modna ikona i predmet gotovo svakog našeg razgovora. Tematika većine njezinih videa bila je na primjer: njezina jesenska rutina, „back to school“, njezin modni stil... Još uvijek mi ti filmići izgledaju poprilično atraktivno s lijepim bojama i najpopularnijom glazbom. Ipak prava ideja iza tih video uradaka postala mi je jasna tek kada sam naišla na one njezinih obožavateljica. Njihov sadržaj može se svesti na:“Otišla sam, kupila sam i sada to snimam.“


Nisam se mogla ne zapitati je li želja moje prijateljice da u životu krene njihovim stopama promašena ambicija? Čovjek je kroz cijelu svoju povijest osjećao nagon za stvaranjem i ispunjavao ga na različite načine. To se vjerojatno može smatrati uzrokom nastanka toliko različitih zanimanja. Značaj većine njih ne može se pronaći u nečemu opipljivom. Na primjer uspjeh u sportu postignut mukotrpnim radom preobražava i uzdiže čovjeka. Na sličan način djeluju glazba, književnost i mnoga druga zanimanja. Smatram da ona ispunjavaju dio čovjekove svrhe na zemlji. No, možemo li reći isto za youtubere?

 

O tome bismo mogli raspravljati satima, jer youtube nudi različite sadržaje. U moru objavljenih videa uvijek se može naći nešto korisno, zanimljivo i poticajno.
Nažalost, većina videa youtubera, koji imaju najveći broj sljedbenika među mojim vršnjacima, zapravo ne pokazuje nikakav njihov talent ili sposobnost. Jedino što mi je bilo zanimljivo u videima te youtuberice, koju sam nekada pratila, bila je njezina šminka, odjeća ili starbucks kava.

 

Ono što je u početku bilo izvor zabave postalo je životna ambicija mladih diljem svijeta. Postalo je nevažno to što se u takvim videima teško može prepoznati nekakva vrsta kreativnosti ili pozitivnih vrijednosti. Predmet divljenja ne samo nekih mojih vršnjakinja, nego i medija općenito bila je samo činjenica da se tim putem može privući mnogo pozornosti. Čini mi se da je životni moto modernoga doba postao:“ Nije važno što ćeš činiti, samo je važno biti primijećen.“ Uistinu je teško odreći se toga užitka slave.


Nakon što bi neki od tih youtubera postali slavni, nitko više ne bi dovodio u pitanje vrijednosti koje oni zastupaju. Broj obožavatelja postao je važniji od svega pa i od samog smisla našeg djelovanja.
 

- Jedna framašica
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!