Dnevnik jedne framašice, 4. rujna 2016.
Nedjelja, 04. rujna 2016. | Broj čitanja: 1084
 
 

 Tko me poznaje? Ljudi iz moje ulice? Susrećemo se svaki dan i tiho pozdravimo. Znaju u koju školu idem i idem li pješice. Neki stariji možda poznaju i dio moje povijesti. Pamte vjenčanje mojih roditelja ili kako smo gradili kuću. Znat će bez puno pogrešaka izdiktirati dio obiteljskog stabla. Teško bi me zamijenili s nekim drugim.

 

Tko me poznaje? Daleki rođaci? Susrećemo se na velikim obiteljskim okupljanjima. Vjerojatno nisu sigurni kako se zovem ili me zamijene s mojom sestrom. Svake se godine iznenade koliko sam narasla. Često mi kažu da me se sjećaju kad sam bila mala i kakva sam bucka onda bila! No, ne znaju zapravo ništa više o meni doli da sličim na svoga oca. Ako netko pita znamo se, ista smo krv, dakle bliski smo.


Tko me poznaje? Ljudi iz moje škole? U svakoj postoje neizbježni komentatori s opsežnom analizom svakog tko pored njih prođe na velikom odmoru. Znaju kako se oblačim, šminkam li se, imam li dečka. Možda nagađaju tko mi je simpatija. Iz mojih koraka donose zaključke o mome samopouzdanju. Moje tenisice govore im o mome financijskom stanju. Mogu lako prepoznati trudim li se oko svoga izgleda ili jesam li štreberica s torbom preteškom od knjiga. Znat će vam reći tko su mi prijatelji i jesam li uopće omiljena u društvu.


Na prvi pogled čini se da me mnogo ljudi poznaje. Tako je to u maloj sredini. Rijetki su oni koji sebi uskraćuju pravo od komentiranja svakoga. Poneki se čine precizniji od sigurnosnih kamera kada na ulici svakog tko prođe odmjeravaju od glave do pete. To su žive baze podataka o tvojim roditeljima, njihovoj prošlosti, tebi, onome što su čuli o tvome ponašanju, odijevanju, navikama, ambicijama, onome što su čuli da drugi misle o tebi...


No, znače li uistinu išta svi ti detalji koje su spremni iznijeti o meni?


Ponekad jabuka pada daleko od stabla. Ne predstavljaju svi pokreti govor tijela. Ne krije se uvijek nešto značajno iza našeg modnog stila.


Ponekad je samo tišina ta koja uistinu govori o osobi. Nju samo ti možeš pružiti. Neponovljiv je osjećaj kada sjediš pored nekoga komu dovoljno vjeruješ da mu ne moraš govoriti ništa. Postoje osobe kojima nisu potrebni detalji o tvojoj garderobi, novcu, obiteljskoj prošlosti da bi mogli reći da te poznaju. Ne zanimaju ih priče o tebi sa strane. Razumiju te dovoljno da mogu prepoznati kada nisi spreman govoriti. Blizina koju ti pružaju neprocjenjiva je, jer u njoj nema potajne analize s ciljem da o tebi znaju ponešto ispričati. U toj smo tišini, jedno pred drugim, onakvi kakvi uistinu jesmo.

 

Nadam se da postoje osobe koje me neće gledati površno, kroz priče koje se prepričavaju na kavama, prenose šapatima. Vjerujem da se prava istina o nekome krije puno dublje, da se o njoj ne može govoriti riječima. Ona se jedino osjeća.

- Jedna framašica
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!