Važno je prepoznati Ga!
Četvrtak, 11. ožujka 2010. | Broj čitanja: 1588
 
 

Tog jutra krenula sam vlakom u Indiju - za mene nepoznatu sredinu. Idem malo putovati, odmoriti se. Na peronu me dočekalo mnoštvo nepoznatih lica. Pitala sam se zašto je tolika populacija baš u ovo vrijeme na ovom mjestu. Živcirala me pomalo sva njihova užurbanost, zbunjenost i zabrinutost. Postoji li netko smiren, skrušen i, na neki način, normalan. Na to pitanje nisam dobila pravi odgovor, ali ni nekog tko bi bar malo nalikovao zadanom opisu. Ulazeći u vlak, ugledah ispred sebe neku stariju ženu koja jedva hoda. Rekla sam sebi, pomozi joj, nije ona kriva. Tako je i bilo, sve dok se jedan, naizgled, intelektualac nije počeo naguravati. Bože, taj čovjek, kako je nestrpljiv i živčan (naravno, taj opis popratio je njegov jezik - znate na što mislim).

 

Starica ispred mene zgraža se od njegovih riječi, još više zaustavljajući promet. I polako hajde, ulazimo mi u kupee, ja sam već zauzela sjedalo, a sjedalo nasuprot mene ostalo je slobodno. Kad dolazi onaj kočijas i sjeda tu bez pardona. Zašto baš ti, pomislih. Ali ostadoh strpljiva i smirena, čekajući polazak. Polako, on, smiruje svoje živce i iznenada me upita gdje putujem i što sam po zanimanju, … Odgovaram ja njemu, priznajem pomalo bezvoljno, a u isto vrijeme pomislih što ja čovječe imam pričati s tobom vidjevši tvoje prethodno ponašanje. Studentica medicine, idem na odmor, kažem ja njemu. I tako, putujući, došlo je vrijeme da i ja njega nešto upitam. Pobijedila sam samu sebe i upitala ga tko je i što radi. Kaže čovjek - liječnik. Čovjek - liječnik, nestrpljiv, živčan – pa tko sad koga tu vara?! Završio medicinu prije petnaest godina i nakon specijalizacije otvorio svoju privatnu kliniku. Impresivno, pomislih. Ja oduševljena zbog toga, imamo nekakvih sličnosti, bar po pitanju zanimanja. Zapričavši se, upitah ga što je specijalizirao. Odgovorio mi je da je specijalist za pobačaje.


Sve više ta radost prestaje. Pa Bože, kako se tim može baviti? Pa on krši osnovna kršćanska načela. Nije mi jasno, kako to jedna žena može uraditi…?! Ona je luda, a on još luđi. Zastupala sam svoje mišljenje par sati rasprave i vjerovali ili ne nije bilo lako. Saznala sam da to čini samo radi novca i slave, da nije baš vjerski nastrojen i kako je kršćanin samo na papiru... Pričala sam mu malo o kršćanstvu, tko je pravi kršćanin, kako se treba ponašati, …, i zar je sve u novcu i slavi?! Znao je da nije, jer je to shvatio, poslije nekoliko padova u svom životu. Tada je počeo ići i u crkvu, čitati Bibliju, moliti se. Sav taj, recimo, dio mirnog i spokojnog života prestao je kada mu je sljedeći tjedan došla djevojka koja je željela što prije abortirati. Bila je u stanju platiti koliko god treba, ali samo je to trebalo što prije biti gotovo. Razmišljajući malo o Bogu, samom sebi i o mogućem dobitku odlučio se za ovo posljednje. Nažalost.

 

Nastavili smo razgovorati i ostatak našega puta. Liječnik je par puta prekidao naš razgovor pogledima kroz prozor, koji su odavali sve njegove skrivene misli o Bogu, ljubavi i dostojanstvu. Shvatila sam da sam uspjela probuditi kod njega onu božansku klicu malenosti, ono što otkriva postojanje Boga u nutrini svakog čovjeka. Osjećala sam se spokojno, ali, u isto vrijeme i ponosno jer sam uspjela pomoći običnom čovjeku da pronađe pravi smisao života na zemlji, života u slavi Boga Jedinoga.

 


 

 

- Anđela Mandić Mirkova
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 46 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!