Svjetlo od Svjetla
Petak, 25. prosinca 2015. | Broj čitanja: 811
 
 

 Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega. (Iz 52,10)

 

Ponirati u otajstvo utjelovljenja uvijek je iznova izazov. Izazov vjere, načina života i djelovanja u ljudskoj povijesti. Duh Božji od početka bdije nad svakom riječi stvaranja. Uporno smo potaknuti bdjeti nad svojim postojanjem u krilu Očevu, kao što to On čini od početka, jer bijaše prije nego postade kopno i krug zemaljski. U naumu spasenja ljudskog roda Gospodin ogoli svetu svoju mišicu pred očima svih naroda i to tako da se pojavljuje u liku bespomoćnog djeteta. Daruje nam Sina svoga Jedinorođenca. Srce nam hita za takvim spasenjskim događajem, jer imamo isto iskustvo postojanja, od rođenja do sadašnje dobi, i na taj način uvelike lakše pristajemo za Božjom ponudom spasenja. Lako se poistovjetujemo s likom djeteta, srce nam postaje nevino i čisto. Jer upravo je takvo svako dijete svojim stvaranjem pod majčinim srcem. Svi krajevi zemlje vidješe spasenje Boga našega, spasenje koje je pripremio za nas poslanjem svoga Sina među nas da suuživljeni s Njime lakše hodimo do otajstva smrti i uskrsnuća.

 

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. (Heb 1,1)

 

Kakav li samo lijep izričaj imamo u poslanici Hebrejima, jezično stilski dotjerano, a teološki i spasenjski bogato. Sav navještaj i iščekivanja svih vjekova napokon se ostvaruju u Djetetu Isusu. Izričaj konačno izražava tisućljetnu želju za dolaskom Spasitelja i Mesije. Isus već svojim rođenjem izaziva buru u srcima nepokornih i nepromišljenih, a koliku li je samo oluju izazvao kod mnogih kada je počeo svoje javno djelovanje, a radost i nadu kod onih koji su Ga iščekivali. Kada nam Bog konačno progovori u Sinu, nije li to konkretan znak Božje odlučnosti i brige za čovjeka i sve stvoreno. A mi kao njegova djeca smo dužni djelovati u skladu s Očevom voljom. Stvoreni smo za djelatnu suradnju s milošću i milosrđem Božjim. Iskustvo života uvijek rado slušamo od starijih i pokušavamo učiti na iskustvu braće i sestara kršćana. Božji govor nam je odavna poznat i posvjedočen u Svetom pismu i tradiciji Crkve. Stoga ne bi se uvijek iznova trebali preispitivati o istinitosti događaja, nego srcem prionuti i osluškivati Božju riječ neprestano, kao što i košuta žudi za izvor vodom da i naše srce čezne za Bogom živim. Božje dijete odrasta, pa trebali bi zajedno s Njime odrastati i pripravljati se za ozbiljnost žrtve i ponude spasenja, koja se ne događa jednosmjerno, odgovor na Božju ponudu je neizostavan. S Božjom Riječju nema igre gluhih telefona. Živa je i djelatna, jer nam daje smisao životu i budi nas iz svakodnevne uspavanosti.

 

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. (Iv1,1-5)

 

Riječ Božja utjelovljena u Sinu Božjem Isusu Kristu. Isus Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla. Isus je neprestano svjetlo koje svijetli u svima tamama naših života. Teško je prebivati u vječitu svjetlu ako smo uprljani tamom ovoga svijeta, opačinama svojih riječi, misli i djela. No radost koju osjećamo kod rođenja Božjeg Sina i kod svake ispovijedi nije li dovoljan razlog neprestano biti dionikom vječnosti već ovdje na zemlji. Riječ koja je Isus od samog početka bijaše u Boga. Po Riječi je Bog sve stvorio. Bez nje ne postade ništa. Jer život bijaše u njoj od početka i taj život posta ljudima svjetlo. Pokušamo li ovoga Božića otkriti to svjetlo u svojim životima, pokušamo li vratiti vrijednosti našem ljudskom govoru i riječima, držati do riječi, bit ćemo dionici Isusove svjetlosti ovdje na zemlji. Istina i iskrenost neka budu odrednice naših života. S takvim stavom pripravnosti na promjenu zaželimo jedni drugima blagoslov u životu, a posebno blagoslov drugima zaželiti po rođenju našega Spasitelja.

 

Na dobro Vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo.

 

- fra Ivan Marić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 55 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!