Dnevnik jednog framaša, 26.listopada 2014.
Nedjelja, 26. listopada 2014. | Broj čitanja: 963
 
 

Posljednja stranica svake knjige je najljepša iz više razloga. Jedan od razloga je taj što smo postali bogatiji za još jednu knjigu, a drugi razlog je taj što imamo vremena za neku drugu knjigu. Nisam dugo bio u funkciji „Framaša“ koji se obraćao svome bratstvu kako bi ih potaknuo na razmišljanje, ali sam pokušao birati teme koje su kvalitetne. Poslije sam shvatio da ih se većina čini banalnima i svakodnevnima, ali nažalost, upravo takve teme se danas najviše zanemaruju.


Ne želim se opraštati ni od koga, jer ću uvijek biti tu. Fizički ili duhovno, manje je bitno, ali uvijek ću biti „jedan od Franjinih“. Ono što želim je potaknuti mlade naraštaje na razmišljanje o stvarima koje se u današnjem svijetu čine nebitne. Predbračna čistoća, konzumacija alkohola, odnos prema drugim ljudima, ljubav prema bližnjemu, izgradnja sebe kao osobe, važnost vjere i Boga u životu...


Znate li kako je važno izgraditi se kao osoba? Nema ih mnogo takvih danas. Naravno, cijeli svoj život se izgrađujemo, ali nedavno sam shvatio kako mi je frama pomogla izgraditi određene stavove koji me vode kroz život. Često dolazim u sukob s okolinom jer me gledaju kao konzervativca i osobu koja želi živjeti nemoguće. Želim biti svjedok da je moguće živjeti bez psovke, bludničenja, ogovaranja drugih, omalovažavanja svojih bližnjih. Želim ostati osoba koja se drži svojih stavova ako ih smatra ispravnima. Naravno, tuđe mišljenje uvijek treba prihvatiti i uzeti ga u obzir. Ali, ako postanemo povodljivi, naši stavovi više nisu naši, nego su to mišljenja drugih osoba i mi sami gubimo svoj identitet.


Dok ste u srednjoj školi, sve se čini tako teško i komplicirano. Kada izađete iz srednje, vidjet ćete da je sve to bilo jako lako i jednostavno. Kada upoznate ljude različite vjere, pripadnosti, razmišljanja, stavova i raznih drugih komponenti koje karakteriziraju neku osobu, zapitat ćete se: „Zašto oni razmišljaju na ovaj način?“. Jedan od najfrustrirajućih osjećaja je onaj kada vas cijeli život uče da je nešto ispravno i onda dođe netko tko vas uvjerava u suprotno. Postoji opasnost da se tada izgubite u sebi i drugima.


Želim vam dati jedan savjet. Ono što vas Frama uči i ono što vjera nalaže, ispravno je u svakom segmentu života. Na neka pitanja jednostavno ne možemo dobiti adekvatan odgovor. Pri tome mislim konkretno na Božja i vjerska pravila koja se nekada čine besmislena, a vjerujte mi, besmislena su nama jer ih ne možemo shvatiti. Ljudi su ograničena bića i što se prije pomirimo s tim, bolje je za nas. Bog je jedino što nas uvijek, ali uvijek vodi pravim putem. Čak i kada ne vjerujete da On postoji, On je tu uz vas. Kada vam svi oko vas pričaju o zlu u svijetu, On je uz vas. Kada vam cijeli grad bruji o tome kako seks prije braka „nije tako težak grijeh“, On je uz vas. Kada god vam vaša savijest kaže da ste u pravu, On je uz vas. Dok god osjećate da je On uz vas, ne bojte se, jer ste na pravom putu.


Ne dozvolite da netko manipulira vašim životom. Svi mi znamo razlučiti dobro od zla, samo što netko određene stvari ne želi priznati ni samome sebi. Kao što jedna izreka kaže: „Dobro je dobro čak i kada su svi protiv njega, a zlo je zlo čak i kada su svi za njega.“
 

- Franjin obožavatelj ;)
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!