Dnevnik jednog framaša, 6.rujna 2014.
Subota, 06. rujna 2014. | Broj čitanja: 1108
 
 

Iako vas ima malo koji volite školu, učinilo mi se prigodnim usporediti naš život s njom. Svi znamo kako to funkcionira. Uđemo u učionicu, profesor priča, mi ga rijetko slušamo, dođe vrijeme za test, taremo se s knjigom (kako tko), odradimo test i idemo dalje. Međutim, ne ide to tako šablonski kao što izgleda.


Promotrimo to s ove strane. Profesor nam priča o onome što nas čeka u testu, taj test je bitan za nas jer nam donosi određenu ocjenu i naravno – znanje. Skup tih ocjena osigurava nam bezbrižnu budućnost. Ali, jedna je stvar zanimljiva. S profesorom pričamo, ispitujemo što nam nije jasno, on nam se trudi objasniti što više i pokušava nas što bolje pripremiti za test. Kada dođe test, atmosfera je potpuno drugačija. Više ništa ne pitamo profesora, niti nam on išta više govori. Pred nama se nalazi test, u ruci nam je olovka, ono što smo naučili – naučili smo (zanemarimo šverceve i ostale gluposti) i prepušteni smo na milost i nemilost pitanja u testu.


Zašto ovo pričam? Zato što se cijeli naš život sastoji od predavanja i testova. Ne slažem se s onima koji kažu da je život jedan veliki test, jer bi to značilo da nema popravka ako se nismo dovoljno spremili. Svaki dan je za nas jedan test. Iz dana u dan, učimo sve više i više, pitanja postaju sve teža i teža. Kada legnemo navečer, zapitajmo se – jesam li položio današnji test? Hoću li ga sutra odraditi još bolje? Naravno da hoću – uvijek može bolje.


Posebna vrsta testova su teški životni trenuci. Na tim testovima većinom improviziramo i pokušavamo odgovoriti s onim znanjem kojim raspolažemo, ali znamo da je nedovoljno pa se snalazimo s tim što imamo. U takvim situacijama se često zapitamo – gdje je sada Bog? Ali ne zaboravite: za vrijeme testa, profesor uvijek šuti.


Svi oni koji ste ovo pročitali, molim vas, dajte sve od sebe na današnjem, sutrašnjem i svakom testu do kraja svoga života kako bi zaključna ocjena bila dovoljna za bezbrižnu budućnost u vječnosti.
 

 

- Franjin obožavatelj ;)
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 81 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!