Moj doživljaj Framinog rođendana
Subota, 30. kolovoza 2014. | Broj čitanja: 1400
 
 

20 godina Frame Široki Brijeg... Željno sam iščekivala taj dan. Sve je počelo probama za zbor. Nikada nisam mogla ni zamisliti da ću biti u istom zboru sa "starim" framašima, kojima sam se još kao malo dijete divila i promatrala ih kako svojim pjevanjem uveličavaju misno slavlje. Danas sam i ja jedna od njih i mogu reći da je ovo nešto najljepše, ne samo u mojim "srednjoškolskim danima" već u životu. Na probama je bilo prekrasno slušati glasove ljudi koji su krasili našu glazbenu sve ove godine. Kad god slušam Framine pjesme preplave me osjećaji tako da se digne svaka dlaka na mojoj ruci, a često mi i oči budu pune suza, znajući da su napisane Božjim nadahnućem. To sam osjetila i na probama koje su mi se urezale u srce. Iako sam samo godinu dana u Frami osjećam se kao da sam tu dugi niz godina. Tu je mnoštvo mladih koji su ispunjeni franjevačkim duhom i koji ti svaki dan izmame osmijeh na lice.

Došla je i ta srijeda, dan koji smo dugo čekali. Na jednom mjestu sve generacije ljudi koje su prošle kroz ovu Framu. Duhovni asistenti, predsjednici, svi framaši okupljeni ispred naše Kamene ljepotice da proslavimo naš 20.rođendan. Gdje ćeš ljepše... Toliko osoba, toliko životnih priča, a sve nas veže jedna stvar. Naša Frama za koju je svatko, sigurna sam, dao dio sebe. Taj dan se osjetilo nešto posebno u zraku, sunce je jače sjalo.Generacije framaša su krasile briješko dvorište.Osjetila se ta povezanost, zajedništvo. Taj dan dirnule su me priče ljudi koje uopće ne poznajem...  Vidjela sam koliko ljudima znači Frama i koliko su sebe dali za nju. Možda izgleda čudno da ja koja sam tek godinu dana u Frami dijelim svoja razmišljanja. Ni sama nisam očekivala da ću se ovako vezati za Framu kada sam se prije godinu dana upisivala u naše bratstvo. Tu se osjećam posebno, radosno...

Neopisiv je osjećaj biti u Frami. Dok pišem ovaj tekst sva drhtim i moje oči su pune suza, suza radosnica... Nekoliko dana nakon proslave žao mi je što je sve prošlo. Nedostaju mi probe i pripremanja. Ali ne treba žaliti, slijedi nova framaška godina. Želim pozvati sve nove generacije da dođu na Framu. Nemaš što izgubiti, već dobiti. Možeš dobiti onu lijepu riječ framaša, možeš dobiti onaj topli zagrljaj framašice, možeš osjetiti opuštenost tijekom sastanka te smirenost na klanjanju... I možeš vidjeti koliko je velika Božja ljubav koja nas sve drži na okupu.

Ova srijeda je napisala jednu predivnu stranicu u knjizi moga života. Ta stranica ispunjena je radošću mladenačkog duha, ispunjena je pjesmom i hvalom Bogu koji nam pruža neizmjernu ljubav. To je jedan od onih dana koje ću uvijek pamtiti.


Smijeh framaša i dalje će odjekivat briješkim dvorištem. Kao što će i proći rijeke framaša kroz njeg. A Frama će uvijek biti tu, čvrsto će stajati kao i proteklih 20 godina! Ne samo na Brijegu. Vjerujem da će je u svome srcu nositi svaki framaš, ma na kojem kraju svijeta on bio!  Mir vam i dobro! :)

 

- Ana Grbešić
 Facebook  Myspace    |   E-mail  Print
Ostali članci:
» Dnevnik jedne framašice
13/08/19 | Broj čitanja: 55 | Autor:
»Arhiva Naše La Verne«
Najčitanije novosti
Stol riječi
Usnuo sam san da razgovaram s Bogom... “Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?” reče Bog. “Ako imaš vremena” rekoh. Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me kanio pitati?” “Što te najviše iznenađuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Što im je djetinjstvo dosadno. Žure odrasti, a potom bi željeli ponovno biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, a potom troše novac da bi vratili zdravlje. Što razmišljaju tjeskobno o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.” Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?” Osmjehujući se, Bog odgovori: “Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije navrijednije ono što posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima… Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći, niti pokazati. Da nauče da se novcem može kupiti sve. Osim sreće. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.” Ljudi će zaboraviti što si rekao. Ljudi će zaboraviti što si učinio. Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima pobudio.” 
Fokus
Hvaljen Isus i Marija! U Međugorju je, od 29. do 31. ožujka, održana Područna izborna skupština Frame Hercegovina. Iz naše Frame išli su predsjednik te jedan delegat, Petra Musa. Ova skupština bila je izborna, što znači da se biralo novo područno vijeće Frame Hercegovina. Program je započeo u petak prijavom i smještajem u sobe, a zatim smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Po povratku uslijedila je večera, a zatim i početak zasjedanja skupštine. Predsjednici su iznosili izvješća o stanju svojih bratstava te smo zajedno razgovarali o problemima s kojima se susrećemo te prikupljali i neke nove ideje. Dan smo zaključili molitvom. Kako smo prošli dan zaključili molitvom, tako smo i novi dan započeli molitvom. Nakon doručka ponovno smo nastavili s izlaganjem preostalih izvješća. Po završetku izlaganja izvješća mjesnih predsjednika i područno vijeće je iznijelo svoja izvješća. Kad smo završili s izvješćima, čekao nas je ručak, a nakon toga i pauza.   Nakon što smo se odmorili, na red su došli i izbori za novo područno vijeće. Izborima je predsjedala Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica Frame BiH. Izbore smo započeli molitvom i čitanjima iz Evanđelja i Franjinih spisa. Nakon što smo upoznati s procedurom izbora, započeli smo i sa samim izborima. U novo vijeće izabrani su: predsjednica - Monika Brzica (Frama Ružići), potpredsjednik - Stipe Čuić (Frama Bukovica), voditeljica formacije - Ivana Milićević (Frama Mostar), tajnica - Ana-Marija Nuić (Frama Humac), blagajnik - Mario Milas (Frama Tihaljina) i dodatni član vijeća - Mario Pehar (Frama Čitluk).       Po završetku izbora ponovno smo se uputili u crkvu sv. Jakova na molitveni program. Duhovno okrijepljeni vratili smo se u Domus pacis i na tjelesnu okrepu. Večer smo zaključili igrama i odlaskom na Podbrdo. Posljednji dan opet smo započeli molitvom i doručkom. Zatim je uslijedilo i prvo zasjedanje skupštine pod novim vijećem gdje su donesene smjernice za rad područnog vijeća. Također su izabrani i delegati koji će ići na Nacionalnu skupštinu Frame BiH, gdje će se birati i novo vijeće na nacionalnoj razini.   Sve smo zaključili svetom misom gdje i blagoslovljeno novo vijeće. Skupština je bilo jedno odlično iskustvo gdje se pokazalo veliko zajedništvo među Framama, a sigurno smo mogli ponijeti i neka nova iskustva i ideje koje možemo primijeniti i u vlastita bratstva. Naposljetku, najveće hvala Bogu što je ovo sve omogućio, a zatim jedno ogromno hvala bivšem vijeću koje je iza sebe ostavilo usitinu jedan veliki trag i mnogo dobrog što su učinili za Framu u Hercegovini. Novom vijeću prvo želimo čestitati, a zatim im zaželiti svu sreću i obilje Božjeg blagoslova u obavljanju svoje službe. Neka budu ustrajni i puni ljubavi u svojoj službi. Mir i dobro!